Disclaimer: iako sam u procesu razvoja vlastitog brenda s vlastitim proizvodima, moje mišljenje o drugim brendovima u ovom tekstu nije formirano niti izraženo na način da vas odgovori od kupnje, ili da vas nagovori na istu. 🙂 Ako već prije čitanja imate problem s mojom recenzijom iz ovog razloga, uputit ću vas na forum.hr gdje možete iščitati razna mišljenja o The Ordinary proizvodima, ili ću vas jednostavno uputiti na svoje druge edukativne tekstove u kojima ne spominjem nijedan brend.

Ako već niste upoznati s Deciemom i The Ordinaryjem, iskreno ne znam kako vas je vijest o “revolucionarnom pokretu u kozmetici” zaobišla. 🙂 Doslovno svaki portal bruji o The Ordinaryju (dalje: TO) zbog superprihvatljivih cijena i potentnih aktivnica koje se koriste u ovim proizvodima. Sve od retinola do niacinamida možete pronaći u spektru TO prizvoda, i to uglavnom po cijeni manjoj od 100 kuna. Zvuči predobro da bi bilo istinito. I u nekim segmentima i je. A opet u nekima i nije, i stoga donekle skidam kapu ovom inovativnom kanadskom brendu. Inače, da vas ne buni, Deciem je krovna kuća koja drži The Ordinary, ali i NIOD, Hylamide, The Chemistry Brand, Stemm, Fountain, HIF, White RX i AB Crew. Wow, ovo je bio totalni tongue-twister, odnosno finger-twister. 😀

I jedan dio čarolije Deciema leži upravo u činjenici da ovi brendovi žele impresionirati, žele biti drugačiji (čak im je i slogan “the abnormal beauty company”). Ispod slojeva dobro promišljenih marketinških strategija, odnosno kad malo zagrebemo površinu i pogledamo što NIOD, Hylamide i ostale podružnice Deciema nude na razini sirovina, vrlo brzo postaje jasno da se ovdje radi o korektno formuliranim, ali opet ne svemirskim formulama. Jasno: svi brendovi kugle zemaljske prolaze iste birokratske i formulatorske začkoljice, i svi su brendovi iz zakonodavno-regulatorne perspektive zakočeni jednakim pravilima i ograničenjima. Pa ipak, u moru brendova koji obećavaju brda i doline, za Deciemove brendove u konačnici ipak mogu reći da obećavaju i da mi se konceptualno sviđaju. Good for them. Ali danas pričamo o The Ordinaryju, brendu koji je doslovno zaludio svijet jer su proizvodi apsurdno jeftini – većina proizvoda košta manje od 100 kuna. 🙂


Prva stvar koju je jako bitno istaknuti je ova: kad god formulirate neki proizvod, cijena formulacije ovisi o sirovinama (jesu li ili nisu lako dobavljive i koliko koštaju), problematičnosti formule (koliko ju je teško stabilizirati i podesiti), cijeni pakiranja (airless bočice su, primjerice, 4-5X skuplje od običnih ambalažica), šarži (tj. broju naručenih primjeraka gdje, što je veća narudžba, cijena pojedinačnog primjerka proporcionalno pada) itd. Sirovina kao takva, osim u iznimnim slučajevima gdje se radi o jako skupim sirovinama, nije najskuplja niti najproblematičnija stavka u razvoju formule. Sve ono što dolazi u paketu sa sirovinama, a to je proces pronalaska odgovarajuće ambalaže, formuliranje i razvoj proizvoda, sva potrebna mikrobiološka testiranja i challenge testovi, punjenje proizvoda, marketing, održavanje socijalnih platformi, korisnička podrška i mnogo drugih pojedinosti koje nema smisla sad navoditi – to je ono što zapravo košta. Stoga, ako već imate etabliranu platformu, dobavljače, publiku i vlastiti labos, odnosno elemente koje je Deciem već izgradio sa svojim prijašnjim brendovima, onda je uistinu moguće i ne posve neizvedivo podići brend poput The Ordinaryja.

S tim rečenim, ne sumnjam da Deciem uistinu može sebi priuštiti brend od kojeg možda ne zarađuje toliko (jer je omjer uložene investicije u brend i cijene proizvoda vjerojatno tu negdje) i ne sumnjam da Deciemu The Ordinary služi više kao nekakav mehanizam distorzije u kozmetičkoj industriji koji im je dao dovoljan val da i svi ostali brendovi ove krovne kuće “uzlete” što se tiče popularnosti, vidljivosti i – broja prodanih primjeraka. Što se ove strategije tiče, Deciem bi trebao dobiti neku nagradu za inovativnost u polju marketinga. Tko je jučer uopće znao za Deciem? Nitko. A danas svi slinimo za NIOD-om i Hylamideom. The Ordinary je tu pijunčić, ali pijunčići ponekad odlučuju o cijelom tijeku partije, i Brandon Truaxe (inače, osnivač Deciema) to jako dobro zna. Ako je suditi po ovome što sam dosad vidjela, TO je na dobrom putu da postane najrazgranatiji i najelaboriraniji Deciemov brend te je u tom smislu, vjerujem, premašio čak i Truaxeova očekivanja.

Prelazimo na proizvode koje sam kupila prije nekoliko mjeseci: Alpha Arbutin 2% + HA; Lactic Acid 10% + HA 2%; Advanced Retinoid 2%, Buffet i Niacinamide 10% + Zinc. Od ovih proizvoda najtemeljitije ću spomenuti Alpha Arbutin, Buffet i Lactic Acid. Proizvode sam naručila na ASOS-u no, koliko vidim, ondje više nema Buffeta niti Alpha Arbutina pa ćete svoje The Ordinary primjerke morati naručiti s Victoria Healtha ili nekog drugog prodajnog mjesta.


Odmah slijede dvije napomene: Advanced Retinoid nisam uspjela adekvatno isprobati (za što bi mi trebalo oko 2 mjeseca neprekidnog korištenja, a išla sam na Šri Lanku pa se to sve zakompliciralo i otegnulo). Ovu ćete recenziju čitati nekada naknadno. Dodatno, Niacinamide 10% mi nema smisla komentirati jer su ga već reformulirali tako da ja imam stariju verziju koja mi, ukratko, nije bila dobra jer mi je izazivala prištiće, isušivala kožu i sušila se bijelo na licu (vjerojatno zbog cinka koji se odvajao) čim bih mrvicu pretjerala s količinom. Kakva je nova verzija ne znam – jer ju nemam, ali mi je malo neprofesionalno da su izbacili proizvod i onda ga 2 mjeseca kasnije reformulirali. Dosta ljudi je bilo nezadovoljno prvim Niacinamidom, koliko sam uspjela skužit čitajući druge recenzije, i pozitivno mi je što The Ordinary u konačnici sluša i primjenjuje kritike i sugestije svoje publike, ali s druge strane imam osjećaj da je time brend implicitno potvrdio da su prvu formulaciju napravili lošom i na brzinu.

Slika govori tisuću riječi: osobno mi je neprihvatljivo da mi se serum suši ovako bijelo, a zatim da se mrvi na koži. 🙁

No, počnimo s pozitivnim. Alpha Arbutin 2% + HA je bio moj prvi susret s ovim sastojkom namijenjenim depigmentaciji postupalnih mrljica i drugih oblika hiperpigmentacije, i moram reći da sam njime zadovoljna. Što je neobično jer sam pročitala dosta negativnih ili neutralnih recenzija upravo za ovaj proizvod. Mislim da je problem što ga ljudi ne primijenjuju onako kako bi trebalo… A to je u kombinaciji s drugim aktivnim sastojcima namijenjenima riješavanju problema hiperpigmentacije. I to dolazim do mojeg prvog problema s The Ordinaryjem kao brendom.


Ako pogledate druge brendove krovne kuće Deciem, brzo ćete shvatiti da su svi srednjeg do gotovo luxe ranga. I u toj klimi je prilično neobično da se pod istom krovnom kućom pojavi jedan The Ordinary sa svojim ekstremno prihvatljivim cijenama, a gotovo jednakim tvrdnjama o rješavanju raznih dermatoloških tegoba, od akni preko bora i pora do pigmentacija različitih etiologija. Fora je da The Ordinary nudi svojim kupcima “rutine”, odnosno sugerira (potpuno točno) da je za rješavanje jednog problema poput akni, pora ili pigmentacija potrebno koristiti kompleks sastojaka, ali ih nudi ne u jednom proizvodu nego u 3 pojedinačna koje biste trebali koristiti zajedno. Alpha Arbutin samostalno nije dovoljan za rješavanje pigmentacija, a drugih aktivnica u serumu nema (odnosno, ima mliječna kiselina u koncentraciji i pH mediju koji je čini neefikasnom kao eksfolijant, ali svakako doprinosi nivou vlaženja kože). Ali, u kombinaciji s kiselinama, retinolom ili možda niacinamidom alpha arbutin serum uistinu može biti odličan – zato što je AA odličan sastojak! 🙂

Nažalost, to obično implicira da morate kupiti najmanje 3 proizvoda koji u konačnici sinergijski djeluju da vam riješe problem. Možete ih čak i kombinirati kroz The Ordinary rang proizvoda dok ne pronađete kombinaciju koja vam optimalno odgovara. A može vam se dogoditi ono što se dogodilo meni: da mi Alpha Arbutin ne sjeda dobro niti s jednim isprobanim TO proizvodom nego s nekog drugom “rutinom”, odnosno proizvodima koji nisu The Ordinary. A onda je nadalje stvar preferencije želite li svoju rutinu održati minimalističkom pa koristiti jedan proizvod koji je kompleksan i dovoljan sam po sebi (ali i košta više), ili volite takve 5-step rutine. Za mene osobno izbor je uvijek jedan proizvod čisto iz razloga što imam reaktivnu kožu. Iako volim slojevitost u skincareu, generalno je pravilo da, što više pojedinačnih proizvoda s aktivcima nanosim, riskiram i veću vjerojatnost da mi nešto od sastojaka ne sjedne ili da negativno interaktira s nekim drugim sastojkom iz nekog drugog proizvoda i zato u tom smislu apsolutno preferiram imati jedan bomba proizvod s nekoliko aktivaca koje već djeluju sinergijski i koje nisu međusobno isključive.

Alpha Arbutin je viskozni, “sluzasti” serum koji se odlično upija i ne ostavlja nikakav film na koži. Može biti lagano isušujuć ako ga nanosite na posve suhu kožu jer se hijaluronska kiselina u ovakvoj formulaciji mora primiti za neku vlažnu podlogu (inače crpi vlagu iz kože) pa prije njega koristim Uriage termalnu vodu. U posljednje vrijeme sam korištenje ovog seruma svela na lokalno (na mrljicu od prištića) i u kombinaciji s kiselinama 2X tjedno i niacinamidom svakodnevno rezultati su dosta dobri. Btw. proizvode koje spominjem ovdje ne navodim imenom jer se radi o mojim formulacijama za Skintegru pa nema smisla da ih dodatno spominjem. I prije nego zli jezici pomisle da sam iznad oblatila Niacinamid od The Ordinaryja jer će i moj brend imati svoj niacinamid proizvod, htjela bih napomenuti da sam izuzetno sretna što mi je The Ordinaryjev 10% niacinamidni serum pokazao sve loše strane ovog sastojka i što sam na njemu naučila što ne želim u svojem proizvodu. 😀 Naime, u visokim koncentracijama niacinamid postaje jako ljepljiv i počne se mrviti i ruliti na koži, a u kontaktu s pH medijem koji je znatno kiseliji ili lužnatiji, niacinamid se počne razgrađivati na koži i izaziva karakteristični flush tako da mi ova filozofija layeringa više seruma na serum s niacinamidom u toj koncentraciji uopće nije primamljiva.


Osim Alpha Arbutina, proizvod koji me kupio i kojeg bih opet kupila svakako je anti-ageing peptidni kompleks Buffet. Dapače, da trebam izabrati jedan proizvod koji stvarno ima vrijednost i složenost sastojaka kakvu u jednom serumu tražim, to bi svakako bio Buffet, ali i cijena mu je znatno veća od ostalih The Ordinary proizvoda (oko 15 eura naspram cca 5 eura po proizvodu). Mislim da taj nesrazmjer cijene (ili da kažem: prilagođenost cijene) govori jako puno. Ovo je proizvod koji teksturom, sastavom i osjećajem na koži kod mene izaziva stopostotni “DA”. Just buy it jer je za to što nudi odličan money-saver (a to je kompleksna tehnologija peptida u koncentraciji koja je fer (oko 25%). Ne kažem da svaka aktivnica treba biti u toj koncentraciji (ne daj Bože da stavite salicilnu 25% na lice) :D, ali obzirom da se ovdje radi o peptidima, jako mi je drago na njihovom sajtu službeno pročitati ovakav podatak tako da znamo da se ne radi o još jednoj vodici s label-appeal sastojcima.  I upravo je u tom segmentu ponude aktivnica koje nešto stvarno rade, uz izostanak uobičajenih poopy sastojaka poput mirisa i alkohola, te uz vrlo povoljnu cijenu, The Ordinary brend koji apsolutno razvaljuje.


Treće i ne najmanje bitno, serum s 10% mliječne kiseline i 2% hijaluronske još je jedan OK proizvod. Po nanošenju, lagano je peckao čak i moje relativno naviknuto lice (što je neobično jer inače koristim Paula’s Choice tjedni tretman s 10% glikolne koji me nikad ne pecka, a mliječna kiselina je blaža). Ne isušuje što je fantastično, te bih čak rekla da pošteno hidratizira lice, ali smrdi po nečemu čemu ne mogu odgonetnuti izvor. Miris je BRUTALNO intenzivan na licu, i moram priznati da me to prilično odbija od korištenja, barem zbog činjenice da doma imam nekoliko eksfolijanata koji ne smrde toliko jako, a učinak je isti. 🙂 Jedina distinkcija zbog koje bih kupila ovaj proizvod ponovno je cijena. Da, cijena je u konačnici prilično dobar selling point, ali meni osobno nije presudan tako da ovu kupnju neću ponoviti. 🙂

Sve u svemu, The Ordinary je dobrodošla distorzija na svjetskoj kozmetičkoj sceni, i uopće ne sumnjam da će pronaći more poklonika. Najbolja stvar u cijeloj priči, barem ja tako mislim, činjenica je da je popularizirao aktivnice koje stvarno mogu napraviti nešto fenomenalno na koži, a ljudi su ih uglavnom izbjegavali jer im sve što nije plava Nivea izgleda kao teški science fiction, ili ih odbija pripadajuća svemirska cijena proizvoda. Kvalitetom i vizualom, The Ordinary je za mene prosječan brend prosječnih proizvoda (i ova ocjena je potpuno subjektivna zato što sam u životu probala stvarno jako puno proizvoda i zato što mi aktivnice poput niacinamida, kiselina ili čak retinola nisu nikakva nepoznanica), ali za cijenu proizvoda i popularizaciju ovih sastojaka među mainstream korisnicima kozmetika, apsolutno im čestitam.