Dugo me nije bilo, a ako pratite događanja sa Skintegrom, onda znate i zašto. Pokrenuli smo cijeli proces prije sada već 19 dana, i od tog dana zarolala se cijela ludnica oko vođenja… pa svega. 🙂 Dala sam nekoliko intervjua, od kojih je jedan vani i možete ga pročitati ovdje; gostovala sam na radiju (Yammatu) sa vodećom stručnjakinjom u području dermatofarmacije (što mi je naravno bila velika čast), završavali smo web i vizuale, nabavljali ambalažu u Milanu itd. Prvo i osnovno, moja je ljudska dužnost reći HVALA svima na svemu – na lijepim riječima, na kupnji i time podršci našem daljnjem razvoju, na lajkovima, na šerovima, na povjerenju – svaki vaš komentar i primjedbu ću uzeti u obzir i iskoristiti da kao brend opravdamo vaša očekivanja. 🙂

Svjesna sam svih limitacija – znam da sad idete na more i da vam se baš ne troši osim na SPF, znam da nismo imali plaćanje pouzećem (što uvodimo u srpnju), pa čak niti podršku za sve kartice (sad je imamo), kao i toga da imamo samo 3 proizvoda zasad pa je teško očekivati da će svi pronaći neki svoj “perfect fit” među ponuđenim proizvodima. Isto tako, svjesna sam da je veliki broj vas štedio za naše proizvode i da ste ih čekali mjesecima, i zbog svega toga ne znam kako da vam kažem dovoljno hvala. Znam da je možda suvišno toliko zahvaljivati jer očito u Skintegri vidite neki potencijal i primarno je podržavate zbog toga, ali morate shvatiti da je meni ovo bio nevjerojatan rizik, stres, strah i briga, i da sam vam zahvalna što se mi umanjili barem tu jednu brigu (da nikoga neće zanimati proizvodi). No dobro, dosta sad o Skintegri.

Idemo dalje. Što sam radila u posljednje vrijeme? Pa, osim puno posla, navečer volim pogledati epizodu The Handmaid’s Tale koja mi, moram priznati, nekako slabi kako ide kraj sezone. Još jedna serija koja je imala slabu sezonu (a koju inače volim jako) je House of Cards. Ali ful podržavam to da se u zadnje vrijeme rade generalno dobre serije. 😉 Od glazbe u zadnje vrijeme OBOŽAVAM Glass Animalse. Praktički samo to slušam i perem Vjeki mozak. 😀

Proslavila sam i 29. rođendan. Bilo je burno, najblaže rečeno. Negdje u 3 ujutro sam se popiknula na stepenicu (a čak nisam bila u štiklama) i pala sam CIJELOM DUŽINOM na asfalt, pri čemu sam toliko natukla koljeno da sljedećih tjedan dana nisam izlazila iz kreveta i da, morala sam propustiti InMusic i Alt J i Kasabian, muko moja. To je bio isti dan kad smo lansirali Skintegru. Realno, to sam ja. Ne mogu bit dvije dobre stvari u jednom danu, a da ja ne padnem na glavu na kraju cijele balade. Još uvijek nisam išla slikat koljeno, još uvijek me boli, nemojte me i vi špotat. Ako ništa drugo, zadnjih dana slušam fenomenalne narodne recepture protiv bolova, pa ako me vidite s kupusom u nekoj inkriminirajućoj poziciji – obratite se mojoj mami (kriva je). 😀

U zadnje vrijeme jako, jako volim Catrice lakiće. Ruku na srce, Catrice lakići su mi uvijek bili dragi, ali ovi novi lakovi su nešto najbrutalnije što su naše drogerije vidjele u zadnje vrijeme. Zoya, OPI, China Glaze, Essie nisu niti do koljena ovim formulacijama. One naprosto imaju sve što očekujem: odličan asortiman boja, dugotrajnost (5 dana bez oštećenja, u slučaju da nemam nikakav zaštitni topcoat), savršeno se mažu, odlična četkica, odlična pigmentacija, brzosušeći. Cijena prava sitnica: 20-ak kuna.


Od proizvoda za tijelo, u zadnje vrijeme sam ful zabrijala na Rituals. Volim ideju sebe kao Rituals cure jer mi djeluje fino. I iskreno… nekako mi je nja. Da, to je riječ. Nja. Istina, sve fino miriši (a ja sam sucker za mirišljave proizvode za tijelo, vjerojatno kompenziram to što niš’ mirišljavo ne stavljam na lice). Međutim, dezić mi ne drži ni 5 minuta. Kupka mi je dobra, mada ja volim malo masnije, one koje ostave slippery teren za Vjeku pa mora ulazit u kadu kao komandos. I ulje za tuširanje mi je dosta dobro, ali opet nekako sam očekivala da bude značajno bolje od recimo Balea ili Aveo ulja za tuširanje, a nije (osim mirisa). Ja sam jednostavno L’occitane slatki badem ulje za tuširanje kinda girl, iako jedan škrti dio mene malo umre kad se sjetim da plaćam 150 kuna gel za tuširanje. Cijena Rituals ulja za tuškanje i dezića je 79 kn, a kupke stotinak (ne sjećam se nikako točne cifre, sori). Od proizvoda za tuširanje koje bih spomenula tu je još i Balein Soft Creme gelić (OVAJ) koji miriši po puderu, ne isušuje jako i košta manje od 10 kuna. Prodano!

Škrtost na stranu, za pudere ću dat koliko god treba para, dok god mi lijepo izgledaju na licu i ne izazivaju začepljene pore / prištiće. Prioriteti. U zadnje vrijeme imam 3 nova. Prvi je Catrice All Mat Plus koji mi je očajan po svakom parametru. Uzela sam ga na brzinu i stoga mi je boja promašena (prerozo za mene), a osim toga mi i izgleda očajno na koži nakon 5-6 sati. Prvi put sam ga nosila van navečer i kad sam u jutarnjim satima došla doma, doslovno sam se uplašila same sebe u ogledalu. Izgledala sam DOSLOVNO 20 godina starije. Svaka pora mi je bila kao krater, koža ispod isušena, a na površini masnjikava (vjerojatno zato što me puder brutalno dehidrirao). I da, sutra sam se probudila s par novih čvimbi. Preskočite u klokanskim koracima, premda… Znam da ima ovaj puder i dosta poklonica pa sam možda ja neka čudna iznimka.

Drugi je novi-stari puder jer je ovo zapravo samo puder koji već imam i koji sam recenzirala, ali u novoj nijansi. Nešto sam dobila boje u zadnje vrijeme i trenutačno sam 2W2 Rattan, što je za mene teška egzotika. Mislim da mi je to ona podloga sa Šri Lanke složila, i ne bunim se. Novi mi je i Guerlain Lingerie de Peau. Ovaj puder sam nekoć obožavala, potrošila i zaboravila na njega. I nedavno sam se sjetila da bih ga mogla opet kupiti. I kupila sam ga.

Naravno, u međuvremenu se promijenila formula i to nije ONAJ puder kojeg sam prije obožavala. Dobar je ovo puder, ali mu fali onaj fini dewiness, onaj moment “prave kože”. On je jako tanak i ne osjećam ga na licu uopće, miris je identičan kako ga se sjećam, ali nema onu puninu i ima više alkohola. Zaštooooooo? Uvijek mi to naprave s omiljenim proizvodima. Srećom, sad imam svoje proizvode, barem što se skincarea tiče tako da nemam beda. 😀 Btw. ako vas zanima bilo koja konkretnija recenzija od ovih stvarčica, do tell.

Kad smo kod Šri Lanke koja mi je sad već pospremljena duboko u podsvjest i uopće nemam filing da sam ondje bila prije manje od 4 mjeseca, novost je i da putujemo u Čile krajem 11. mjeseca jer je Air France imao neke superpovoljne karte iz Venecije, a ljeto ćemo ionako provesti radno. Plan je obići pustinju Atacamu i doći do juga Bolivije, odnosno do Salar de Uyunija (tko ne zna, to su ravni od soli koje stvaraju efekt ogledala). Već godinama mi je želja otići u Južnu Ameriku, tako da sam presretna zbog ovoga.

Na čemu ćemo raditi tijekom ljeta, možda se pitate? Pa na širenju Skintegre na druga tržišta mimo našeg webshopa. 😉 Također, meni je osobno velika želja na neki način povezati Skintegru i životinje, ali još nisam sigurna kako. Ako me sada prvi puta čitate, onda vjerojatno ne znate da imam 4 mace, ali obožavam sve životinje. Ja sam ona luda teta koja u posjeti uvijek plazi po podu u želji da se dodvori nečijem zecu, hrčku ili psu, koja besramno skviči pred strancima kad vidi krdo ovaca u daljini, koja čak i nepozvane pauke preseljava na papiriću umjesto da ih zgnječi metlom. Realno, to se neće promijenit. Želim da Skintegra i aktivno doprinosti boljitku našeg okoliša, a ne samo deklarativno. Ništa ekstremistički s peticijama, transparentima i kaveznim performansima, nego nešto praktično. Oh well, morat ćete čekati neki sljedeći post za elaboriranje ove ideje. 😉

P.S. Natjecanje u smiješnom sjedenju, tko pobjeđuje? Njupa (šareni) ili Medo (crni)?

Ako slučajno ne znate, prije nekih tjedan dana napisala sam javnu kritiku Biobaze kao brenda koji lažno oglašava svoje proizvode iz razloga što su proizvod obogaćen mirisom (što i piše u INCI-ju kao “FRAGRANCE”) deklarirali da je parfum-free, odnosno bez mirisa. Slijedi njihov odgovor izražen na Facebook stranici bloga Sura Dancer (u kurzivu) i moj odgovor na njihov odgovor. Obratite pozornost kako se niti u jednom trenutku nisu osvrnuli na ono što je problematično u cijeloj priči: deklariranje kutije proizvoda koji ima miris (izražen kao ‘fragrance’ u popisu sastojaka) kao “perfume free”. Umjesto toga, njihova je taktika da nas pokušavaju zbuniti retorikom da njihov miris nema alergene komponente (kad nitko nije tvrdio da imaju) i spominjanjem hrpe institucija i regulativa koje su krajnjem korisniku totalna nepoznanica. Meni, srećom, nisu. Da uistinu nemaju parfum ili fragrance u sastavu, za objašnjenje bi bila dovoljna jedna rečenica. Ovako ispred sebe imamo čitavu čitabu pa bolje da uzmete kavu prije čitanja.

Prema legislativi (EU i HR), INCI naziv za mirisnu komponentu i/ili aromatičnu tvar je FRAGRANCE (prema novom pravilniku koristi se termin AROMA) ili PARFUM, naziv je isti bez obzira je li ta komponenta prirodna ili sintetska, INCI naziv to ne razlikuje.

Ovo je apsolutno točno. Radi li se o hipoalergenom mirisu (dakle, mirisu u kojem nema alergenih komponenti u adekvatnim količinama da bi izazvale alergijsku reakciju) ili mirisu punom alergena, popisu sastojaka apsolutno nije bitno. U oba slučaja pisat će “PARFUM” ili “FRAGRANCE”. Jedina razlika je ta što, po zakonu, alergeni u koncentracijama koje mogu biti potencijalno problematične, moraju biti dodatno naznačeni u sastavu. Najčešći su limonene, geraniol, citral, linalool, kamfor i farnesol, ali ima ih još hrpa.

Mirisne komponente koje se koriste u Biobaza proizvodima potpuno su prirodne te prirodno sadrže alergene tvari u količinama koje ne izazivaju iritacije i osjetljivost. INCI sastav je jasno označen na svakom Biobaza proizvodu.

Istina je da svaka mirisna komponenta u sebi sadrži barem tragove alergena. Ako ih ima u tragovima ili su odsutni, tada “parfum” možemo nazvati hipoalergenim. Moje pitanje je sljedeće: kako “fragrance” može biti potpuno prirodan? Ako je u ovome proizvodu uistinu prisutan miris zelenog čaja, zašto onda u proizvodu NEMA ZELENOG ČAJA??? Za moj pojam, prirodno je ono što se može pronaći u prirodi ili dobiti ekstrakcijama iz potpuno prirodnih izvora, kao što se dobivaju eterična ulja. Ali, ovdje ne pričamo o eteričnim uljima jer ona sigurno nisu allergen-free, obzirom da svako eterično ulje sadrži barem nekoliko alergena. Dakle, svakako pričamo o sintetski dobivenom parfemu. Istina  je da je INCI sastav jasno označen na svakom proizvodu. Problem je što u INCI-ju vidimo “FRAGRANCE”, a na kutiji istog proizvoda vidimo “PERFUME FREE”. Kao što Biobaza sama tvrdi, fragrance i perfume je u očima zakona apsolutno ista stvar.

Od kolegica s bloga Powderlouder preuzela sam slikicu Biobazinog antioksidativnog fluida na čijem se sastavu lijepo vide alergene mirisne komponente linalool i limonene. A iznad fino piše PERFUME FREE!

Mirisi su složene komponente, naročito oni prirodni, zbog toga sigurnost uporabe svakog mirisa proučava nekoliko stručnih i znanstvenih skupina, koje daju preporuku za njihovo sigurno korištenje. Znanstvenu podršku ocjeni sigurnosti mirisnih komponenti osigurava međunarodni istraživački institut za mirisne materijale (RIFM). Znanstveni temelj RIFM-a je izgrađen oko samostalnog stručnog vijeća (REXPAN), koji se sastoji od toksikologa, farmakologa, dermatologa i znanstvenika za okoliš. Rezultati njihovih istraživanja i njihove odluke o ograničenjima za pojedine mirisne komponente i njihove sastojke ugrađeni su u standarde Međunarodne udruge za mirise (IFRA). Ovi standardi propisuju maksimalne koncentracije alergenih tvari (LIMONENE, LINALOOL, CITRAL…) ili same mirisne komponente (bila ona prirodna ili sintetska) koje se smiju nalaziti u proizvodu a da ne izazivaju iritacije i osjetljivost. Iz navedenog se vidi da je to sve vrlo složen proces i da se o sigurnosti mirisa itekako vodi računa. Biobaza stručnjaci se toga strogo pridržavaju, za svaku mirisnu komponentu posjedujemo IFRA certifikat koji Biobazi dostavlja proizvođač/dobavljač te u Biobaza proizvode doziramo mirisne komponente na način da su ove alergene tvari u gotovom proizvodu daleko ispod maksimalno dozvoljenih ( i do 100x manje od maksimalnih).

Da biste zakonski mogli koristiti parfem u proizvodu, trebaju vam 3 dokumenta. Prvi je deklaracija o  prisustvu ili odsutnosti poznatih alergena. Drugi je MSDS priručnik o rukovanju parfemom. Treće je navedena IFRA. Ovo vrijedi za sve koji svoje proizvode žele izbaciti na tržište, a ne samo za Biobazu, vjerovali ili ne. Dakle, ovo efektivno ne govori apsolutno ništa o tome da su Biobazini proizvodi sigurniji ili bolji od bilo kojeg drugog proizvoda na tržištu, ili da Biobaza kao brend prolazi rigoroznije uvjete plasiranja svojih proizvoda na tržište.

Povrh toga, za Biobazine mirisne komponente imamo dokumente iz kojih je vidljivo da odgovaraju FEMA/GRASS zahtjevima (FEMA- Flavour and Extract Manufacturers Association; GRAS – Generally Recognized as Safe), te standardu ISO 9235 za prirodnu kozmetiku. Magdis d.o.o. (Biobaza), kao proizvođač i subjekt koji stavlja proizvode na tržište, obavezan je pridržavati se svih zakonskih propisa RH i EU, između ostalog i Uredbe EZ 1223/2009 o kozmetičkim proizvodima koja strogo propisuje i označavanje samog kozmetičkog proizvoda, a isto tako i oglašavanje. Niti jedna ustanova u RH, nadležna za praćenje ove usklađenosti, nikada nije imala niti jednu primjedbu na Biobaza proizvode. Svi Biobaza proizvodi su kontrolirani u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo (HZJZ), koji analizira upravo to – nalazi li se zaista sve što je navedeno na deklaraciji i u proizvodu i to u zakonski dozvoljenim količinama. Isto tako, detaljno se provjerava sadrži li proizvod nešto što na deklaraciji nije navedeno.

Sve je ovo divno i krasno. Problem je što ovaj cijeli proces proizvođača obvezuje samo da uredi INCI (popis sastojaka) sukladno zakonu i sukladno sadržaju proizvoda. Tako proizvođači na kutiju mogu pisati svakakve gluposti, od toga da napišu “supercharged extrapower blackhead eraser miracle” do “perfume free” tvrdnje, kad je u sastavu OČIGLEDNO da postoji miris (fragrance, odnosno perfume). Još jednom, neću biti bezobrazna i iskoristiti svoje pravo da se obratim nadležnim institucijama i tražim ih da se izjasne o ovome, ali kad je Biobaza već ljubazno napisala gdje se treba žaliti na neregularnosti ovog tipa, to ostavljam na volju svima onima koji za to imaju vremena. Za mene je Biobaza prekrižena, a ovakvim daljnjim inzistiranjem na izvrtanju istine meni su potpuno pali u očima. Nikad više.

Današnji post će biti jedan od onih postova koje, koliko vidim, jako volite čitati – radi se o studiji slučaja propylene glycola kao sastojka, u kojoj ćemo raščetvoriti baš sve: što je propylene glycol, je li siguran ili opasan za korištenje, kako je stekao lošu reputaciju i zašto ga se danas mnogi brendovi odriču, a još jučer su ga trpali u sve živo i neživo.

Da se razumijemo, propylene glycol nije niti heroj niti zločinac – to je humektans (ovlaživač), pojačivač apsorpcije i otapalo koje se nalazi u brojnim kozmetičkim proizvodima. Kad kažemo “otapalo”, pritom mislimo na medij koji služi da se neke slabije topive tvari mogu efektivno umiješati u vodenu ili masnu fazu proizvoda. Odličan primjer za to vam je salicilna kiselina: ona nije topiva u vodi i zato joj treba pomoć da se otopi, što možemo postići pomoću nekog od otapala ili pomoću čistog, denaturiranog alkohola.

Osim PG-a, postoje brojna otapala, no s gledišta molekularne kompozicije i efekta na koži – sva su ta otapala ‘tu negdje’. Npr. butylene glycol ili čak pentylene glycol je kompozicijski sličan propylene glycolu, pa nitko ne reži na njega. Neka će otapala biti dozvoljena u organskoj kozmetici, a neka neće – no budimo realni, izvan regulatornih okvira koji propisuju da je jedno certicificirano za korištenje u organskoj kozmetici (dok drugo nije), sve je to jako slično. Unatoč tome što je diljem svijeta od strane službenih regulatornih agencija propylene glycol registriran kao sigurna sirovina do te mjere da se čak dozvoljava i kao aditiv u hrani, bilo je dovoljno da jedna činjenica o PG-u bude izvučena iz konteksta, i pritom pokrene lavinu negativnih repostova među manje educiranim konzumentima kozmetike. O čemu se radi?

Propylene glycol kao sastojak ima jedno zanimljivo svojstvo koje zvuči apsolutno užasno na prvu. Koje je to svojstvo, pitate se? Propylene glycol ima svojstvo antifreeza. Da, dobro ste pročitali. Antifreeze zapravo označava sposobnost održavanja temperature iznad točke smrzavanja (zato ime anti-freeze). ‘Antifreeze’ kao pojam ne implicira nužno kancerogenost, bolest, trovanje i slično – obična kuhinjska sol djeluje kao svojevrsni antifriz inhibirajući leđenje snijega u hladnim uvjetima.

U jednoj studiji (koju naravno iz etičkog gledišta ne odobravam), štakorima se svaki drugi dan kroz dvije godine (dakle, cjeloživotno) davalo 5% čistog propilen glikola i 95% hrane, i apsolutno nikakve promjene nisu zabilježene. Sad mi možete dati kontraargument da je to studija na štakorima, a ne na ljudima. OK, kad budu provedene ovakve studije na ljudima, pričat ćemo. Dotad je ovo jedini mogući in vivo izvor informacija. Dakle, samo zato što propilen glikol ima antifreeze svojstvo, ne znači da je odmah i kancerogena supstanca koja sije smrt. Reći da propilen glikol koji ide u kozmetiku illi hranu istog sirovinskog razreda kao i antifriz za auto jednako je tome da konstatiramo kako su pigmenti kojima se boji limarija auta isti pigmenti kojima se farba i vaš makeup.

Ono što je relevantno je da je ta riječ “anti-freeze” bila dovoljna da pokrene ne pretjerano konstruktivnu diskusiju među kozmetičkim entuzijastima, i da ljudi doslovce preko noći zauzmu stav da neće koristiti proizvode koji sadrža propilen glikol (nema veze što ga jedu u bojilu za kekse, npr.). A ubrzo nakon toga, dogodilo se i ono što bi trebalo zabraniti zakonom: brendovi su počeli domišljati kako novostečenu lošu reputaciju propilen glikola mogu iskoristiti da se prikažu kao zdravstveno ispravniji, sigurniji, sirovinski superiorniji brend jer ne koriste taj sastojak. Iskorištavajući iskonstruirani val straha od tada već desetljećima korištenog sastojka, brendovi su masovno počeli na svoje ambalaže pisati “bez propilen glikola”, i time je masovna anti-antifriz histerija dobila legitimitet kod kozmetičkih konzumenata. Ako se na ambalaži ističe da je proizvod bez propilen glikola, onda taj propilen glikol mora biti nešto uistinu užasno, zar ne? Barem je to mainstream logika prosječnog konzumenta.

Može li propilen glikol biti iritativan nekome sa osjetljivom kožom? Aposlutno. Postoje čak i alergije na propilen glikol, baš kao i alergija na acetilsalicilnu kiselinu, primjerice. Može li nas iziritirati i glikolna kiselina, vitamin C, više manje svi tenzidi, parfemi, eterična ulja, alkohol, ulja i maslaci, neke vrste silikona, retinoidi, pH modifikatori, konzervansi? APSOLUTNO DA. Pa opet, ne koristimo li sve to u nekim zdravorazumskim, zakonski ograničenim koncentracijama? Koliko često zapravo od nekog kozmetičkog proizvoda imamo full-blown alergijsku reakciju? Odgovor je rijetko jer se preko kože apsorbira izrazito mali postotak sastojaka koji se zapravo nalaze u proizvodu. Osobi koja je alergična na kikiriki dovoljan je kontakt s jednim jedinim kikirikijem da padne u anafilaktički šok i umre u roku 5 minuta. I premda je lijepo da na Elvita keksima koje upravo jedem piše da se u njima nalazi kikiriki, ne mislim da sutra trebam doći u dućan i na polici preko svih kutija keksa vidjeti krvavo crvenim slovima otisnuto “BEZ KIKIRIKIJA!!!! MI NE KORISTIMO TOG NAJGOREG DEMONA MEĐU ORAŠASTIM PLODOVIMA!!!!” #glutenfree #sugarfree #fatfree #kikirikifree

U biti, te antidemonske kekse bih možda i kupila. Ako već nemaju kikiriki, gluten i šećer, barem imaju smisao za humor.

Nakon jučerašnje čitabice o seboreji, danas vam donosim pregled svojih trenutačnih favorita za njegu kože. Spomenut ću neke proizvode koje sam nadavno spominjala, pa ako vam je taj dio dosadan slobodno ga preskočite. I još jedna napomena: koristim i neke Skintegrine proizvode, točnije testiram ih, ali ih neću u ovome tekstu spominjati jer trenutačno nisu dostupni za prodaju, a nisam niti 100% sigurna kakav je vaš stav prema tome da ubuduće u favorite uvrstim svoju kozmetiku. Kako god, Skintegra će uskoro dobiti svoj webprostor i svoje društvene mreže pa nećemo imati ovakve metafizičke kolizije. 😀

Prelazimo na favorite.


Svako jutro i večer koristim tri Uriage proizvoda, mislim da sam već prije rejvala o Uriageu i kako mi je to najdraži ljekarnički brend, a moje se oduševljenje nastavlja i dalje. Prvo se umijem Uriage Xemose gentle cleansing syndentom koji je formuliran bez sapuna i bez parfema. Osobno me u umivalicama ne smeta prisutstvo parfema, čak i kad je on jače izražen (osim ako se radi o mentolu i sličnim eteričnim uljima što izbjegavam jer me užasno peku), no činjenica da je bez sapuna mi je jako bitno i jako dobrodošla. Naime, “bez sapuna” zapravo znači da proizvod nije dobiven metodom saponifikacije, u kojoj sudjeluju natrijev hidroksid kao lužina i neka masna faza (obično ulje) jer su sapuni uglavnom lužnatog pH koji jako nadražuje moju kožu. Ovdje nema SLS-a, ali ima MLS ili Magnesium Laureth Sulfate (sol laureth sulfata koja je navodno puno nježnija za kožu). Kupila sam ovaj proizvod s velikom dozom skepse jer mi koža lica prezire SLS, ali opet nikad nisam koristila MLS u proizvodima. And behold, uopće ne isušujeniti iritira. Bravo ja.

Tekstura ovog proizvoda je kremasto-gelasta, osjećaj na licu prilikom korištenja je prilično hidratantan, osjećaj nakon ispiranja je lagano “filmast” tako da ljubiteljice škriputavo čiste kože možda ostanu lagano zabezeknute. Nisam poprištavila od ovog čuda. Nema iritacija niti isušivanja. Cijena je 80-ak kuna za 200 ml, imate moje preporuke. 🙂

Nakon toga slijedi prskanje Uriage termalnom vodom, ali realno možete koristiti bilo koju termalnu vodu jer ne vidim neke maestralne razlike na koži. Dok mi je lice još vlažno, nanesem 2 kapi Skintegrinog eksfolijanta (možete koristiti i neki drugi eksfolijant ako me želite iskopirati, kako vam drago). Svaku 3. noć nanesem eksfolijant na suho lice. Razlog tome je što tada želim baš efekt eksfolijacije, a ostalo vrijeme želim samo kiseliji vodeni medij na licu, u jučerašnjem tekstu sam objasnila zašto pa se ne ću ponavljati da ne budem jako dosadna. 🙂


Ukoliko želim efekt eksfolijacije, malo ću pričekati pa nanijeti Uriage D.S. emulziju za kožu sklonu seboreji ili Afroditinu Hydra Thermal koncentrat, ukoliko ocijenim da mi je lice dosta dobro i da mi ne treba intervencija emulzije za seboreju. Tekstura ovih dviju stvari je tu negdje, ali Hydra Thermal u sebi ima mrvicu više onog slippy filinga i ostavlja mrvicu veći osjećaj nahranjenosti kože. Ovo alterniranje mi funkcionira super.

DS emulzija je vrlo lagana, mliječna i brzoupijajuća. Ima u sebi shea maslac, ali meni od svih maslaca jedino shea ne radi nikakav problem na licu pa za ovaj proizvod mogu reći da MENI nije komedogen, a mislim i da ne bi bio velikoj većini ljudi jer je moja koža prilično reaktivna i odmah bi popi**** da joj nešto smeta. 😀 Btw. koristim ga već nekih 3-4 mjeseca što znači da je prilično dobro testiran (ovo mi je 3. pakiranje), i cijena mu je također prihvatljiva (za moj džep), nekih stotinjak kuna. 🙂 Što se tiče kontroliranja seboreje, emulzija je prilično učinkovita, i očito pirokton olamin obavlja svoj dio posla kako spada, a odsutstvo klasičnih iritansa čini je lako podnošljivom čak i u slučaju jako osjetljive kože.


Afroditina Hydra Thermal koncentrat je već hrpi ljudi odavno prežvakan proizvod, no ja sam ga otkrila tek nedavno i jako mi se sviđa. Ovo je zapravo jedan dosta bazičan proizvod za hidrataciju na bazi hijalurona i s dodatkom beta glukana, ali mi se totalno ne sviđa što je na ambalaži istaknuti da isti taj sastojak pruža UV DAMAGE PROTECTION. Ne volim takve igre riječima jer mislim da ljudima insinuira da je ovo proizvod koji štiti od UV zračenja, što nikako nije točno jer u sebi nema baš nikakav SPF! Ali, oprostit ću im jer beta glukan ionako nije fokalna točka ovog proizvoda koji se ipak reklamira kao proizvod za hidrataciju, što i jest. Lagan, hidratantan, brzoupijajuć, pogodan za layering – super.

Kad smo kod SPF-a, često dobivam upit koji je SPF najbolji, što koristim i slično. Malo sam o suncu razglabala u jučerašnjem postu, a ako ste ga čitali, onda već znate da sam se malo opustila po pitanju sunblock zaštite i da sada visoki SPF nanosim samo kad znam da ću se stvarno izlagati suncu (ili intenzivnom, na sunčan dan – ili dugotrajnom, npr. kad idem sjest s frendicom na kavu 2 sata na neku terasu ili na planinarenje). Za otići do dućana više ne stavljam SPF, nemojte me ubit’. 😀 Uglavnom, kad stavljam SPF, to je uvijek Paula’s Choice Super Light Daily Wrinkle Defense SPF30. Nisam još naišla na proizvod poput ovog. Ovo je definitivno najlakši proizvod protiv UV zračenja koji sam osobno isprobala, dapače čak bih rekla da moram jako dobro pripremiti i hidratizirati kožu ispod njega, inače me isušuje cinkov oksid unutra. Osim što je u formatu kreme, po osjećaju je ovaj proizvod skoro kao voda, a činjenica da je lagano obojen mi je samo plus jer ne ostavlja onaj ružni bijeli film na licu, iako je na bazi mineralne zaštite koja je baš karakteristična po tom ghost-like izgledu kasnije. Nije dobro podnio test šrilankanskog sunca, ali kod nas me nikada nije iznevjerio. 🙂


Danju pak najčešće biram SPF15 u obliku Bourjois 1,2,3 Perfect CC kreme koju imam u nijansi 32 Beige Clair. Ovo je najčešće završni dio moje jutarnje rutine. Volim ovaj proizvod jer hidratizira bez da lice poslije izgleda masno, sastav nije loš kao u većini pudera (a namjerno spominjem pudere jer je prekrivanje više u rangu nekog lakšeg pudera nego CC kreme), i ne izaziva nikakve akne i začepljene pore što mi je dosta veliki problem inače ako svakodnevno nosim full face dekorativu. E da, i nema flashbacka na fotkama. 🙂 Iako sam ovaj primjerak kupila tek nedavno, moram naglasiti da sam cijelu tubicu (doduše, svjetlije nijanse) potrošila već prije nekih godinu dana, i stoga znam da je ovo apsolutno jedna od mojih najdražih drogerijskih CC krema dostupnih na našem tržištu. Pogodili ste, ima moje preporuke. 🙂

Swatchevi s lijeva na desno: Uriage DS emulzija, Afrodita Hydra Thermal, PC Resist Daily Wrinle Defense i Bourjois CC kremica.

Imam jedno relativno svježe iskustvo s vlastitom kožom koje je potpuno revolucionariziralo moj pogled na SPF i ideju (ne)zaštićene izloženosti sunčevim zrakama, pa me to i motiviralo da napišem današnji post. Ali, prije toga ćete morati pročitati moju priču o crvenilu, svrbežu i ljuskavosti kože koja s prekidima traje već pune 2 godine i kojoj sam tek nedavno našla pravi uzrok.

Ukoliko pratite moj blog već dosta dugo, vjerojatno znate da sam se i prije 2 godine borila s pojavom crvenila i sitnih “suhih” prištića na obrazima koje nikako nisam mogla potpuno riješiti. Malo bi se stanje pogoršalo, pa bi se popravilo. Pa bi nestalo, pa bi se preko noći opet javilo, i tako me godinama izluđivalo gotovo bez prestanka. Mislila sam da se radi o hrani (i neke stvari mi uistinu smetaju za kožu, ali ne na ovaj način), mislila sam da se radi o nekoj kozmetici, mislila sam da se radi o zraku, o jastučnici, o svetom Petru – pa opet nikako nisam mogla dovesti lice kompletno u red.

Da skratim jako dugu priču, nakon brojnih odlazaka raznim dermatolozima koji su redom svaki put postavljali drugačije dijagnoze, vremenom i vrlo dugotrajnim istraživanjem, samostalno sam došla do ideje da me možda muči jedan oblik seboroičnog dermatitisa. Razlog zašto sam posumnjala upravo na to je taj što su mi se problemi, premda u atipičnoj manifestaciji, istovremeno javljali na  vlastištu i na nekim dijelovima lica. I to je razlog zašto danas s vama dijelim svoju priču: vjerujem da od seboreje pati PUNO više ljudi nego što mislimo, i mislim da ova bolest često prolazi “ispod radara” jer se ne pojavljuje u klasičnoj morfologiji, s klasičnom distribucijom upaljenih područja na licu.

Ovu je dijagnozu bilo tako teško postaviti zato što se meni dermatitis ne pojavljuje na klasičnim dijelovima T zone nego na vanjskim dijelovima lica, uz liniju kose, primjerice na periorbitalnom području između ruba kose i obrve, koje se zatim u obliku slova C proteže dolje prema obrazima. Kao što sam već spomenula, pojava seboroičnog dermatitisa kod mene je također drugačija od “tipičnog”: umjesto velikih ljuski (koje podsjećaju na perut) oko nosa i između obrva te crvenila, moj dermatitis karakteriziraju supersitne suhe ljuskice koje trenutačno uspješno držim pod kontrolom korištenjem eksfolijanta 2X tjedno i izbjegavanjem lužnatih proizvoda (npr. čistilica na bazi sapuna). Te sitne ljuskice nikada nisu bile jako vidljive, ali bi postale značajno vidljivije ukoliko bih noktom zagrebala kožu. Oduvijek sam mislila da je to dehidracija, ali kad sam isprobala tisuću seruma za hidrataciju, i nijedan nije riješio problem, počela sam sumnjati da se radi o nečem drugom. I bila sam u pravu.

(Napomena: nijedna od slika iznad nije moje vlasništvo, već služe kao ilustracija da shvatite da seboreja ima više tipova manifestacija). 🙂

Razlog zašto su dermatolozi još prije 2 godine neispravno mislili da se kod mene radi o rozaceji je bio taj što mi se lice ponekad znalo jače zacrveniti i djelovati onako “blotchy”, odnosno nejednako crveno. Ono što je manje poznato je da crvenilo na obrazima (bez prisutnosti na čelu i oko nosa) ne znači nužno da se radi o rozaceji, već isto karakterizira i seboreju. Naime, crvenilo se kod mene javlja kao inflamatorni odgovor na bilo kakvu iritaciju – npr. kad grublje koristim ručnik na licu, kad koristim proizvode na bazi alkohola, kad se oznojim u licu, kad se emotivno uznemirim itd.

S vremena na vrijeme bi mi se seboreja smirila, a ja nisam imala pojma zašto ni kako, samo sam bila sretna što je tome tako i nadala se da se bolest neće vratiti. Danas mi je jasno zašto sam imala povremene periode remisije: ne znajući da to radim, provodila sam neke postupke koji su pod kontrolom držali uzročnika seboreje – Malasseziu, gljivicu koja prirodno živi na koži čovjeka, ali koja se lako može razmnožiti i tada na koži izaziva upalni proces – dermatitis, “podgrijan” sebumom kojom se Malassezia hrani (zato se zove seboroični dermatitis).

Ovo su bili moji simptomi:
– površinsko ljuskanje kože bez osjećaja da sam zapravo dehidrirana ili isušena u licu
– pojačano lučenje sebuma i istovremeni površinski osjećaj dubinske nenahranjenosti kože,
– osjećaj površinskog “filma” sebuma i mrtvih stanica kojeg biste trebali svaku večer manualno odstraniti, npr. istrljati ručnikom ili blazinicom;
– povremeno peckav svrbež popraćen nejednakim crvenilom;
– površinski folikulitis (klasteri sitnih “suhih” prištića ili prištića koji imaju bijeli vrh, ali su samo površinski upaljeni).

Posumnjala sam: je li moguće da se radi o seboreji, iako nemam klasičnu distribuciju seboreje dužinom T zone? Obzirom da za seboreju nema nikakvog konkretnog lijeka već se terapija svodi na pronalazak odgovarajućih proizvoda i držanje stanja pod kontrolom, bilo mi je glupo opet odlaziti kod nekog drugog dermatologa samo po dijagnozu pa sam počela podrobnije čitati kako si mogu pomoći. I tu mi je sve “sjelo” na mjesto: pa ja fakat već duže vrijeme imam seboreju!

Dvije stvari potiču nastanak Malassezije: stres, te uzimanje lijekova poput antibiotika i pilula, odnosno sve što vam efektivno skrši imunitet. Meni se seboreja prvi put aktivirala nekoliko mjeseci nakon što mi je preminuo tata (a tada sam i radila posao koji mi je stvarao veliki stres). Istovremeno sam bila i na pilulama. Sjetila sam se da je moj tata također dobio tešku seboreju vlasišta i lica kad je bio na kemoterapiji, a do tada nije nikada imao problem s kožom, zbog čega sam pomislila da vjerojatno postoji genetska komponenta koja me predisponira za razvoj seboreje (kasnije sam se sjetila da i moj brat ima iste probleme s vlasištem).

S druge strane, meni se seboreja nikada nije ful razbuktala, do točke gdje bih tražila npr. kortikosteroide za nju, i mislim da je to zbog nekoliko faktora koje sam slučajno primjenjivala istovremeno, ne znajući da time zapravo sprječavam pogoršanje seboreje. Nekoliko stvari koje djeluju protiv Malassezije su kiseli pH proizvoda koje topički aplicirate (npr. eksfolijanti), sastojci poput cink piritiona i pirokton olamina (sastavni dio šampona protiv peruti), dovoljno vitamina D3, oralno uzimanje probiotika koje vraćaju ravnotežu crijevnoj flori i izbjegavanje mliječnih proizvoda, kao i proizvoda sa jednostavnim šećerima.

U glavi sam pokušala rekreirati periode kad sam sve ovo primjenjivala, odnosno kad sam se ISTOVREMENO tako hranila, uzimala suplemente i navedene preparate, i tada mi je kliknulo: bez sumnje, najbolju sam kožu imala ljeti (zbog vitamina D), dok sam pokušavala jesti low carb i izbjegavati mliječne proizvode; dok sam koristila eksfolijante i povremeno oprala kosu Fitovalom protiv peruti (kojeg sam btw. mrzila i jedva čekala potrošit, ali očito mi je pomogao za seboreju). Doslovce nisam mogla vjerovati kad su mi se točkice, nakon godina razmišljanja, konačno povezale. Sjetila sam se, također, koliko mi je koža bila dobra dok sam prije godinu i pol bila u Barceloni, i po cijele dane hodala po suncu bez SPF-a jer sam ga zaboravila doma. To je bio prvi put u cijeloj 2015. da mi je koža izgledal bolje (a bio je već kolovoz). Je li moguće da je to taj famozni D? Je li moguće da je to missing link u ozdravljenju moje kože?

Malo sam se zamislila. Već nekoliko godina panično se skrivam od sunca, od danje svjetlosti općenito, jer mi se u glavu zavukla ideja da sunce znači preuranjene bore, rak kože, da mi je koža pretanka za sunce itd. Ne izađem van niti u dućan preko puta zgrade bez SPF-a. Nikada niti na tren nisam posumnjala da je SPF nužan kao zaštita kože, ali treba li mi baš svake sekunde izloženosti danjem svjetlu? Radi li panika zbog sunca više štete nego koristi mojoj koži?

Da skratim, već neko vrijeme svakodnevno sjedim 15 minuta na balkonu bez SPF-a. Uzmem kavu i uživam, hvala Bogu vani je sad toplo i stvarno lijepo. Sjedim na indirektnom sunčevom svjetlu, naravno da ne bih otišla na plažu bez SPF-a i ne zagovaram da ne koristite SPF, već samo prenosim što ja trenutačno radim i što mi zasad pomaže. Kažu da je tih 15 minuta u hladu našem tijelu dovoljno za zdravu apsorpciju vitamina D. Dodatno, dnevno uzmem dječju dozu vitamina D3 kao suplement, ne želim pretjerivati.

Uzmem i probiotik i omegu 3. Povremeno i cink. Eksfolijante sam svela na 2 puta tjedno pa nema panike da ne smijem sjest bez faktora u hlad, a ostalo vrijeme ih koristim tako da ih miješam s vodom pola – pola i apliciram na lice. Tako blago “zakiselim” kožu (odnosno, vratim je na zdravi pH jer je pH naše kože između 4 i 5.5), bez straha da ću je previše ispilingirati jer Malassezia mrzi kiseli pH. Koristim nježne proizvode koji reduciraju lučenje sebuma i zasićuju kožu antioksidansima, poput niacinamida i vitamina C u obliku sodium ascorbyl phosphata. Izbjegavam ulja u proizvodima jer hrane Malasseziju: ustvari, shvatila sam da mi zato ulja nikada nisu odgovarala na licu, koža mi se od njih jednostavno crvenila, kao da je iritirana, a to je očito bila Malassezija. Dapače, shvatila sam da me i vlastiti sebum, ukoliko oksidira na zraku, nakon nekog vremena počne iritirati i “svrbiti” pa su mi antioksidansi u proizvodima izuzetno bitni (sprječavaju oksidaciju sebuma).

I koža mi doslovno već dugo nije izgledala bolje: nema ljuskica, koža djeluje glatko i pročišćeno, crvenilo se izuzetno rijetko javlja. Ne kažem da je ovo univerzalni recept: kažem samo da je sada ovo moj režim i da vidim vrlo pozitivne rezultate, ali svakako ću vas izvjestiti kroz koji mjesec kako funkcioniraju stvari (nadam se odlično jer bi ovo bilo jedno vrlo jednostavno rješenje za mene). Držite mi fige i svakako podijelite svoje savjete u komentarima, ukoliko i sami bolujete od seboreje.

Ne znam za vas, ali za mene osobno nijedan brend nije 100% otpisan, čak ako mi njihovi proizvodi kontinuirano flopaju jedan za drugim, dok god ne skužim da me bezobrazno lažu. Namjerno zavaravanje ljudi lažnih izjavama (i pritom ne mislim na preuveličavanje kozmetičkih tvrdnji nego na navođenje lažnih podataka) mi je dovoljan razlog da svjesno odlučim bojkotirati brend do daljnjega.

Jučer me jedan domaći brend doveo do tog stadija razočaranja, i jedino mi je žao što ovakvo ponašanje nisam skužila ranije, jer sam ih kroz godine puno kupovala, recenzirala, davala dobre ocjene nekim proizvodima i preporučivala ih vama, pa čak i vlastitoj mami. A danas bih najradije sve te postove izbrisala jer retroaktivno ne bih stala iza vlastitih riječi. Najgore od svega je kad skužite perfidnu namjeru u pokušaju da vas se prevari i izigra, a upravo mi se to dogodilo jučer.

Nije da je bitno, ali samo da spomenem da ne bi ispalo da hejtam brend bez razloga: kad je Biobaza prije nekoliko godina tek došla u DM, mislim da sam među prvima ili čak prva pokrenula opsesiju njihovim 3u1 gelovima za tuširanje, pogotovo za svrhu pranja kose, i to se nastavilo kroz godine, pa ću citirati nekoliko vlastitih izjava:

“Mislim da je ovo prvi ikada 3u1 proizvod s kojim sam oduševljena tako da go, Biobaza!” (Listopad 2014.)

“Nijedan šampon me ove godine nije oduševio poput ovog Biobazinog čuda.” (godišnji favoriti, siječanj 2016.)

Prije kojih tjedan dana sam na blogu spomenula i njihov Bee Balm i dezić na bazi meda – totalno je nebitno što se meni osobno nisu osobito svidjeli, činjenica je da samim spominjanjem ovih proizvoda brend dobiva vidljivost u medijskom prostoru i da pokazivanjem njihovih proizvoda osobno pokazujem privrženost brendu kojeg kontinuirano podržavam trošenjem vlastitih novaca. E pa ne više.

Jučer sam u pauzi od sastanaka skočila do DM-a, tražeći nešto za okoloočno područje jer sam ostala bez omiljene Merz maskice, i na brzinu sam uzela Biobazu jer mi je to OK brend kojeg volim podržavati. Domaći, ne preskup i generalno ima OK proizvode koje volim spomenuti na blogu. Odabrala sam proizvod New Age Mimosa. Ovlaš sam preletila sastav, vidjela sam da ima dosta dobre sastojke, da je pakirano u airless bočicu, zatim me malo zabrinula količina parfema (označenog kao fragrance), ali sam onako u žurbi odmahnula rukom na to, vodeći se logikom “pa to je okoloočni proizvod, valjda nema puno mirisa, a ako i ima nije jako skup pa nema veze”. Klasika.


U žurbi sam ga stavila u torbu i izašla iz dućana. Kad sam se vratila u ured, kopkalo me to što sam vidjela “fragrance” u sastavu iznad hijalurona pa sam ga odmah isprobala malo na ruci. I miris je dosta intenzivan, činio mi se izraženo cvjetni što je i logično jer se proizvod zove “Mimosa”. Okrenula sam pakiranje i vidjela da piše: FRAGRANCE (GREEN TEA). U prijevodu: zeleni čaj.

I to mi je ostalo u glavi jer ovaj proizvod meni uopće ne miriši na zeleni čaj, a bilo mi je i čudno da brend ima potrebu deklarirati parfem tako da se čini kao da je iz prirodnog izvora, kad je s etikete (meni barem) posve jasno da se radi o sintetskom mirisu punom alergenih komponenti. OK, Biobaza, želite da ljudi misle da je ovo prirodni miris proizvoda, makar je po mirisu jasno iz aviona da se radi o klasičnom parfemu – jasno mi je i niste baš fer, ali OK.

Na slici ispod podvukla sam vam gdje se jasno vidi da se radi o parfemu (kojeg možemo nazvati i “fragrance” kao Biobaza, ista je stvar – doslovno, sinonim) i sve alergene komponente mirisa koje moraju zakonski biti istaknute u sastavu, ukoliko ih pripadajući parfem ima u količini koja može izazvati alergijsku reakciju.


Navečer dolazim doma, i nakon cijelog dana hopsanja po gradu, vadim iz torbe ovu metalik kutijicu, sva sretna što konačno mogu skinuti šminku i namaljati se Biobazinim novitetom, kad mi  pozornost privuče nekoliko dobro istaknutih riječi, među njima “parfum free”. Ovaj proizvod je navodno bez parfema. Bez mirisa. Bez fragrancea. Nazovite to kako god želite, ISTA JE STVAR.

Ke, Fernando?

Okrenem ponovno deklaraciju, i postane mi jasno o čemu se radi. Pa Biobaza uistinu nema PARFUM! Ima FRAGRANCE (GREEN TEA). AHAHAHAHAHAHAHA! 😀 😀

I onda imaju redom: LIMONENE, HEXYL CINNAMAL, LAINALOOL, CITRONELLOL, GERANIOL, CITRAL. Ajmo sad još jednom pročitati to. Da, to su sve mirisne komponente. Da, to je ta siva zona. Da, to je to svjesno i namjerno zavaravanje kupaca. Kao šlag na torti, na Biobazinoj stranici, crno na bijelo, stoji sljedeća izjava:

“Biobaza proizvodi su prilagođeni osjetljivoj koži jer su izbjegnuti svi konzervansi, iritansi, mirisi (parfemi) i bojila.”

OK, što onda u kremi za okoloočno područje, navodno pogodnoj za osjetljivu kožu, radi jedan retinil palmitat? A miris? A deklarirani alergeni – je li to isto OK za osjetljivu kožu? Da se razumijemo, ja po defaultu nemam ništa protiv sastojaka kao takvih. Imam svašta nešto protiv kozmetičkih tvrdnji koje zavaravaju, koje ne drže vodu i koji kupce (mene, meni bliske ljude i sve vas koji me čitate) stavljaju u poziciju da riskiraju zdravlje svoje kože zbog čiste neupućenosti u sastojke koje stavljamo npr. ispod očiju. Daj barem naglasite da Biobaza više nije ekskluzivno pogodna za ljude sa osjetljivom kožom, umjesto da su na vašem sajtu ispod ovakvih proizvoda istaknuti samo “herbalni ekstrakti”, bez punog sastava. Samo zato što je nešto kozmetika, pa se ne jede i ne pije, odnosno nije neophodno za život i ne može nas ubiti, ne znači da je OK i pošteno ovako izostaviti jako bitne informacije i drugačijom terminologijom izokretati istinu. To je minus koji je kod mene neoprostiv. Ako sam u krivu, ja ću se Biobazi odmah ispričati. Hoće li oni napraviti isto?

I prije nego što ima priliku zaživjeti, Skintegra je jedan jako poseban projekt zato što ga stvaramo zajedno. 

Svaki dan, bez iznimke, u inbox dobivam hrpe vaših upita, slike vaših obraza, nazolabijalnih bora, intimne ispovijesti da vas neki problem s kožom užasno tišti i deprimira, da ste već očajni što u moru proizvoda ne možete pronaći neki koji radi to i to, ili nema ovaj i onaj sastojak; da ste na ograničenom budžetu, a vaše lice divlja i ne pita kad će plaća itd. Stoga, kad već ja vama odgovaram dan za danom, nedavno mi je sinula jedna naoko cheeky ideja: zašto ja ne bih pitala vas par pitanja? Što tražite u proizvodu? Što želite ili ne želite? Kako zamišljate Skintegru? I inicijalna misao mi je bila: ma ne mogu ja to pitati vas!

A onda sam pomislila: zašto ne mogu? Zaštooooo???? Mučilo me to pitanje danima. I onda sam shvatila da se sve svodi na jednu jednostavnu formulu: STRAH JER NIGDJE DRUGDJE NISAM VIDJELA DA NEKI BREND JOŠ U RAZVOJU OVAKO OTVORENO KOMUNICIRA SA SVOJOM PUBLIKOM. Osvijestila sam da se BOJIM pokazati vam da me zapravo zanima vaš stav i vaše želje, da se BOJIM pokazati da u nekoj beta fazi razvoja niti ja još uvijek nemam sve odgovore. Primjerice, želite li crnu ili bijelu ambalažu? Želite li miris u proizvodima? To su sve detalji koji možda nisu presudni za formulaciju, ali vama u konačnici mogu napraviti ogromnu razliku. A ja želim da ta razlika, zajedno s otvorenom komunikacijom i sjajnim formulacijama, vas u konačnici učini najzadovoljnijim konzumentima mojih proizvoda, ukoliko ih budete poželjeli isprobati.

Vaš je feedback u nedavnoj anketi bio ne samo dobar, nego je brutalno nadmašio moja očekivanja. Anketu koju sam obavila prije nekoliko dana ispunilo je dosad 946 ljudi, odnosno prosječno svaka 5. osoba koja uopće prati moj blog preko fejsa. Zato sam danas s vama odlučila malo prokomentirati rezultate ankete i odati vam neke još neobjavljene detalje vezane za Skintegru.

Počnimo zapravo prvo od toga, može? 🙂 Dosta često dobivam pitanje hoće li Skintegra biti dostupna izvan granica Hrvatske, i moj odgovor je DA, ali ne znam kada. Naime, još uvijek nisam u procesu traženja distributera za okolne zemlje, vjerujte mi da posla ionako u ovoj fazi ima kao u priči. Ali, znam da ima puno zainteresiranih iz okolnih zemalja, i naravno da ne želim zakinuti nikoga za isprobavanje naših proizvoda tako da ćemo se stvarno maksimalno truditi da postanemo šire dostupni što prije.

Prvotno ćemo biti dostupni preko našeg webshopa. Znam da ovo nije idealna opcija za one koji nisu skloni online naručivanju kozmetike, ali je jedina moguća u prvoj fazi. Razlozi za to su brojni, a onaj koji bi vas trebao najviše zanimati je taj što ćemo vam na taj način omogućiti najpovoljnije cijene, i naravno naša želja da, dok se ne uhodamo i ne etabliramo neku bazu stalnih kupaca, svojim konzumentima možemo omogućiti najsvježije proizvode, što na neki način zahtijeva relativno male šarže. Što me dovodi do sljedeće točke…

Organizirat ćemo pretprodaju prvih proizvoda negdje mjesec dana prije lansiranja, to je sigurno, a razlog je veliki interes. Meni je, naravno, iznimno drago zbog toga, ali s druge strane imam fobiju od toga da se neki proizvod brzo rasproda i onda da bude “out of stock” sljedećih mjesec dana jer moramo čekati ambalažu, sirovine, labos, etikete, kutije, barkodove itd. 🙂 Ambalaža nam dolazi iz Njemačke, a sirovine iz EU i Švicarske, znam da je i to netko pitao pa evo informacija. I proizvodi nisu testirani na životinjama, a ako neki proizvod u sebi sadrži med ili propolis, činjenica da nije pogodan za vegane će biti također istaknuta.

Pitali ste i hoće li biti dostupno dovoljno informacija o proizvodima – tipa je li neki proizvod pogodan za trudnice, koji je pH i slično. Odgovor je DA! Ja osobno pišem sadržaj za naš web tako da ćete ondje sigurno pronaći sve potrebne informacije, ali i puno drugog informativnog i zanimljivog sadržaja. Btw. web još nije lansiran, ali kad bude, sigurno ću vas obavijestiti i ovdje i na svojim društvenim mrežama. 🙂

Sad kad smo riješili ovo glavno, idemo pogledati rezultate ankete. U jednom pitanju sam vam dala naslutiti da ćemo tijekom prve godine lansirati 7 proizvoda, s time da će prva 3 biti lansirana prije ljeta, a 4 nakon ljeta. Nemojte me ipak držati za riječ jer će nam prije ljeta definitivno biti gotovi svi proizvodi, a dinamika izbacivanja će ovisiti o interesu tržišta i, posve iskreno, našim mogućnostima da ulažemo zarađeno u kupnju dodatne ambalaže, printanje novih kutija, skladištenje dodatnih proizvoda i slično. Znam da vam sad to što pišem izgleda kao teški SF, ali zapravo je jako jednostavno – što brže rasprodamo prvu šaržu, tim ćemo prije moći izbaciti novitete. 🙂

Većina vas je iskazala želju za proizvodima za hidrataciju, eksfolijantima i aktivcima s anti-age učinkom. Ovaj rezultat me uopće ne čudi (pogotovo kad pribrojim činjenicu da mene uglavnom prati dobna skupina 26+) jer žene poput vas uglavnom znaju malo više o kozmetici od prosjeka. Izrazile ste i želju da Skintegrine kutijice budu bijele s nekim akcentom, simplističnog, a upečatljivog izgleda, pa ću vam sada premijerno pokazati beta verziju jedne naše kutijice. 🙂 Meni je naš dizajn baš poseban, odmjeren i jako sam ponosna na njega, a ako netko traži odličnog dizajnera, rado ću vam ga i preporučiti pa mi se slobodno javite negdje. 🙂


55% ispitanika je označilo da im je bitno da Skintegra nema previsoke cijene proizvoda. Ja vam sad odmah mogu reći da Skintegra cjenovno sigurno neće biti rang npr. Balee. Mi nismo takav brend. Ono što vam mogu obećati je da ćemo u rangu sličnih proizvoda (dakle, ako govorimo o eksfolijantima, onda su to Alpha H, Paula’s Choice, Drunk Elephant i slično), mi imati DALEKO NAJPRIHVATLJIVIJE CIJENE. Moj osobni cilj je da si barem jedan proizvod iz naše linije koja će vremenom rasti, a koji je vama presudan u rutini (bio to vitamin C, niacinamid, glikolna, salicilna ili bilo što drugo) bez odricanja može priuštiti svaka djevojka i žena. Okvirno, cijene će biti konkurentne drugim ljekarničkim brendovima.

I za kraj: većina vas je konstatirala da im je bitno u njezi kože imati svilenkaste i brzoupijajuće, a opet adekvatno hidratantne teksture koje ne zasićuju kožu previše, što mi je posve jasno jer i sama  preferiram takve konzistencije. Zanimljivo, većina vas je rekla da ne voli uljne komponente u proizvodima. Druga stvar koja me začudila je da je većina vas (čak 44%) izjavila da preferira miris u proizvodima, dok god je on hipoalergen, a 28% vas voli proizvode bez mirisa. Samo 3% želi da proizvodi mirišu luksuzno. Evo, taj dio me baš iznenadio – ali ugodno jer mi govori da itekako razumijete negativne implikacije hipernamirisanih kremica. 🙂

Ako imate još kakvo pitanje koje slučajno nisam odgovorila, svakako mi ga natipkajte ispod pa ćemo pročavrljati. 🙂 I još jednom, hvala vam na ovako opsežnom feedbacku. Čitamo se!

Ako ste svoje omiljene beauty proizvode pronašli tako što ste njihov sastav pretražili preko stranice poput cosdna, bravo jer ovo pokazuje iskreni interes da za sebe i svoje zdravlje odaberete ono najbolje! 🙂 I ja sam tako počela. Prije sada već dosta godina, baš kao većina vas, niti ja nisam imala pojma što su to sastojci, zašto su bitni, a kamoli kako ih možemo analizirati i preko njih ocijeniti je li neki proizvod OK za nas ili ne. A sad sam već u fazi da preko samoga sastava i bez konzultiranja s internetom gotovo uvijek mogu pogoditi ili predvidjeti unaprijed kakva će mi biti neka krema ili serum, pa čak i detalje poput boje, mirisa, teksture i osjećaja na koži.

cosdna.com (u prijevodu COSMETIC DNA) je stranica koja vam esencijalno dozvoljava da direktno pretražujete proizvode nazivom, ili da upišete sami sastojke pa preko njih analizirate proizvod. Ponuđene su vam 3 kategorije: komedogenost od 0 do 5 (je li sastojak potencijalno problematičan za pore); razina iritativnosti i generalna “sigurnost” sastojka. Ako je u zelenom, super. Ako je u crvenom, manje super. 🙂

No, pitanje koje nitko ne adresira je sljedeće: koliko su ti podaci vjerodostojni? Trebamo li im vjerovati bez pitanja kako i zašto? Ako je cosdna neki sastojak ocijenio kao jako komedogen, znači li to da će mi se od svih proizvoda s tim sastojkom pri vrhu sastava izbaciti prištići? Znači li puno crvenih sastojaka da je proizvod bolje izbjegavati? Eh, kad bi barem stvari bile tako jednostavne.

Prvo, cosdna je kineska stranica koja je jako loše održavana, a kreiraju je korisnici upisujući sami proizvode i pripadajuće sastave, što znači da tu ima užasno puno smeća. Nepotpunih sastava, pogrešno deklariranih sastava, sastojaka koji nisu upisivani po redoslijedu i slično. To je prvi veliki problem.

Drugi veliki problem je činjenica da mi zapravo ne znamo kojim kriterijima su determinirane ove 3 kategorije. Ne postoji jedinstveni izvor ili referenca koja bi nas uputila na neke znanstvene studije ili istraživanja, te nam efektivno preostaje samo da vjerujemo ili ne vjerujemo proizvoljno ocijenjenim elementima svake pojedinačne kategorije. A ovdje ima pregršt mana i propusta, što ću vam pokazati na 2 odvojena primjera. Realno, mogla bih vam pokazati na 22 primjera, ali ain’t nobody got time for that! 🙂


Uzmimo na primjer retinol. Svi znamo ovaj sastojak. Znamo da je vjerojatno ocijenjen crvenom kategorijom kao “opasan”. Što nam to govori? Moj problem s ovim pojednostavljivanjem je što nam zapravo ne govori ništa. Daje nam neku generalnu ideju da ovaj sastojak trebamo izbjegavati, što mislim da je posve krivo jer će neki ljudi toliko fantastično reagirati na retinol da će se na kraju balade samo pitati: gdje si bio cijelog mojeg života? U koncentracijama koje su zakonski propisane i odobrene od strane brojnih zdravstvenih organizacija, ja ne vidim zašto bi retinol dobio baš crvenu devetku (a pritom u polju iritativnosti ne piše ništa, dok već i vrapci na grani znaju da retinol zna brutalno iziritirati). Sigurnost sastojka i iritativnost sastojka nisu ista stvar, samo da napomenem. Sastojak može biti savršeno blag na koži (dakle, ne izazivati crvenilo, ljuštenje, svrbež ili bilo kakvu drugu reakciju), a biti istovremeno kancerogen, primjerice. Te dvije stvari trebamo odmah mentalno odvojiti, OK?


Retinyl palmitate, ester retinola puno slabijeg djelovanja, dobio je isto tako crvenu devetku. Dapače, po cosdna analizi, čak je i gori od retinola jer izaziva akne i iritira. Da vam kažem nešto – sigurno, ali milijun posto sigurno NE iritira više od retinola. Dokaz je ovaj: da bi se bilo koji derivat vitamina A pretvorio na koži u retinoičnu kiselinu, potrebno je da prođe prvo nekoliko faza. Ovim slijedom objašnjeno: dio retinyl palmitata pretvorit će se u retinol, pa iz toga dio u retinal i iz toga dio u retinočnu kiselinu. Kužimo se? Retinol je UVIJEK potentniji, a samim time i agresivniji (jači) oblik retinoida od retinyl palmitata. Hoćete zaseban post o retinoidima? Možda je tako najlakše.


S tim rečenim, dolazimo do trećeg i posljednjeg apsurda. Retinal je ovdje ocijenjen kao savršeno siguran i neiritativan sastojak. Pročitajte pasos iznad još jednom i recite mi da to nije apsurd. Hvala lijepa, doviđenja. 🙂

Šalim se, nije još doviđenja. 🙂 Rekla sam da ću vam isto pokazati i na primjeru parfema. Parfem, kao što ste možda mogli i sami zaključiti, nije baš jednostavna tema niti jednoznačnica koju možemo svesti na “parfum” (osim deklarativno). U prosječnom mirisu postoji čak 26 alergenih komponenti! Znate ono kad vam piše “parfum” u sastavu pa ne kupite kremu jer je parfumirana što je fuj, bljak? Realno, ta riječ vam ne govori ništa sama po sebi. Jer moglo se, recimo, raditi o hipoalergenom parfemu, koji je dizajniran na način da ne posjeduje niti jednu od tih 26 alergenih komponenti. Tada proizvođač zakonski može reći da je proizvod hipoalergen, čak ako ima miris ilitiga “parfum”. Ako to ne navede posebno, možete računati da miris ima alergene komponente. 🙂 S druge strane, ono kad vidite “eugenol, kamfor, coumarin, geraniol” i slično – to su sve redom mirisne komponente koje su alergene i zato se eksplicitno moraju navesti u sastavu ili INCI-ju. To što ljudi to ne znaju prepoznati, to je je druga stvar. 🙂 “Prirodni” mirisi u 100% prirodnim proizvodima imaju ove komponente, pogledajte malo bolje sastav i sve će vam biti jasno. Ove komponente postoje čak i u eteričnim uljima, i to u vrlo nezgodnim koncentracijama!


Zašto je ovdje citral označen crvenom sedmicom, a citronellol žutom peticom? Oboje su alergeni!

Sada možda razumijete da je, za divno čudo, ponekad čak i bolje imati u sastavu “parfum” nego izjavu o “100% prirodnim mirisima” pa hrpu ovih alergenih komponenti. A situacija se dodatno komplicira i kad vam kažem da neki mirisi (šok horor) ne moraju uopće biti deklarirani kao mirisi. Sive zone su jako zanimljiva stvar! 😀

A teška siva zona su i stranice poput EWG-ovog Skin Deepa (EWG stoji za Environmental Working Group). U diskusiju o tome koliko su i od strane koga potplaćeni da promoviraju “zelene” kompanije, efektivno zastrašujući ljude dekontekstualiziranim podacima iz raznih jednostranih istraživanja, ne bih suviše ulazila. Moj blog nije prostor na kojem želim teoretizirati o takvim stvarima, iako je svakom iole educiranom posjetitelju već pri prvom pogledu na prirodu i kontekst napisanih “upozorenja” jasno da se radi o (u najmanju ruku) magnificiranju problematičnosti pojedinih sastojaka. EWG spominjem jer smatram da je ovakva retorika dio jednog puno šireg diskursa “prirodno je najbolje” koji perpeturiaju oni koji apsolutno najmanje znaju o sastojcima i oni koji se apsolutno najmanje oslanjaju na recentne podatke znanstvene zajednice.

Sad ćete se možda malo šokirati, ali ozbiljno smatram da bi se u isti koš, iz malo drugačijih pobuda, mogla staviti i Paula Begoun sa svojom Beautypediom. Paula Begoun, osnivačica brenda Paula’s Choice i Beautypedije kao jednog od najrelevantnijih svjetskih izvora recenzija kozmetičkih proizvoda, svoju je karijeru izgradila razbijajući beauty mitove, educirajući konzumente o sastojcima i djelovanju proizvoda. Begoun je imala doslovno nemjerljiv utjecaj na lice industrije, afektirajući čitav val new-age brendova koji se vode sličnom filozofijom i imaju sličan funkcionalni koncept, te mijenjajući misaoni proces konzumenta. Nekoć smo gledali samo da je pakiranje lijepo i da proizvod dobro miriši. Danas želimo vidjeti da nešto radi, znamo čitati sastojke, tražimo airless pakiranja koji održavaju stabilnost i mikrobiologiju naših proizvoda. Zahtijevamo da brendovi ispunjuju naša očekivanja, da se mijenjaju sukladno trendovima i da stalno iznova nude novitete koji su funkcionalno progresivniji. I to dolazimo do problema Paula Begoun, Beautypedije i Paula’s Choicea kao brenda kojem kroz godine vidljivo opada popularnost. Nadalje, opada im i nivo autoritativnosti jer imamo nove brendove koji su mlađi, svježiji, s novim idejama, pa čak i cjenovno konkurentniji; brendove koji se pozivaju na recentnija istraživanja i pronalaske.

Zaleđenost u vremenu i inzistiranje na apsolutnoj sveznajućoj autoritativnosti bez priznavanja pogrešaka u ocjeni nekih sastojaka temeljne su mane Paule Begoun, Beautypedije i Paula’s Choicea kao brenda. Da, sve što Paula’s Choice napravi je uglavnom iznadprosječne kvalitete, i svaki se sastojak u PC proizvodu apsolutno može validirati brojnim istraživanjima. Apsolutno maestralno. Pa ipak, način “bodovanja” i ocjenjiva sastojaka od strane Beautypedije nije idealan. Primjerice, u recenziji Sunday Riley Luna sleeping oil, Beautypedia sastojak “hydroxypinacolone retinoate” (derivat retinola) navodi kao manu proizvoda, dok za taj isti sastojak u recenziji proizvoda Peter Thomas Roth Professional 3% Retinoid Plus navodi: “Retinol derivative is an interesting alternative to retinol.” I daje im plusić za to. A ovo je samo jedna u nizu nekonzistencija.

Ne prihvatiti da se vremena mijenjaju i da svježe istraživanje itekako može potisnuti ili reformulirati stav o starom istraživanju je apsurdno. Unaprijed tvrditi da je neka longitudinalna studija od prije 30 godina nužno najrelevantniji izvor je jednako apsurdno, iako je sasvim jasno da je idejom dugovječnosti i neoborivosti neke studije apsolutno najjednostavnije ljudima u glavu implementirati ideju da sve što se u toj studiji diskutira 100% točno i neporecivo. Činjenica je da su studije o kozmetičkim sastojcima RIJETKO KAD naručene od strane nekog neovisnog izvora, i da se uglavnom naručuju od strane same interesne skupine – proizvođača. Ako jedan renomirani proizvođač kozmetike, koji si može platiti in vitro i in vivo testiranja, želi dokazati da je retinol superiorni sastojak glikolnoj kiselini, on to i može. Sukladno tome, može osigurati i da nepovoljni rezultati istraživanja nikada ne ugledaju svjetlo dana.

Sad vam je jasno zašto se Beautypedia našla u ovome tekstu: i oni, kao i svi drugi brendovi ovog svijeta, o tome što smatraju dobrim ili lošim za proizvod odlučuju diskrecijski i proizvoljno, birajući na koje će se studije oslanjati, odnosno koje im studije konceptualno i funkcionalno odgovaraju. Moj jedini problem s tim je što temeljem tih diskrecijski probranih zaključaka, koji nas uvjeravaju da su apsolutno i stopostotno točni (a nisu nužno), Paula Begoun zauzima poziciju da je jedino njezin stav ispravan, bez ostavljanja prostora da neke stvari nisu crno-bijele. A kao i u Dosjeima X, odgovor je uvijek da se istina nalazi tamo negdje, u bespućima sivog.

Ima li smisla pisati superdugački interludij? Nisam niti mislila. 😀 Ukratko, ne da mi se više gomilati hrpu gluposti pa sam u proteklih nekoliko mjeseci nagomilala samo nekoliko gluposti. Nenamjerno. Ostatak je dobar, obećajem. 😀 Malo sam promišljenija (druga riječ za škrtija, btw.) i došla sam u onaj stadij života gdje više ne želim imati 718 dezića, 388 gelova za tuširanje, 27 pudera i slično. Uvijek ionako imam jednog favorita i onda vozim samo to dok mu ne izvadim dušicu iz ambalaže.

Prvi stari novitet kod mene je Catrice tekuća kamuflaža koju imam u nijansama 005 i 020. Imala sam i 010, ali nju sam potrošila (a i sad bi mi, realno, bila puno presvijetla, baš kao što je i 005 pa s njom samo hajlajtam). Mislim da sam već hvalila ovaj proizvod na fejsu. Sigurna sam da jesam. Ne mrda, ne isušuje, ne izaziva gluposti, može na prištić – a može i na podočnjake. Košta 30-ak kuna, baš kao i moje novo rumenilo: Wet’n’wild ColorIcon u nijansi Mellow Wine.

Nećemo se lagati, generalno izbjegavam štand ove kozmetike k’o kugu jer mi je ambalaža užasno odbojna i jeftina, ali ovo rumenilo mi je divno iznenađenje. Super se blenda, nekako je svilenkasto pod prstima i zadovoljavajuće pigmentirano. I izgleda vrlo prirodno na mojoj trenutačno srednje tamnoj toploj puti tako da svim curama koje imaju sličnu put kao ja toplo preporučujem ovaj proizvod. Rečenična konstrukcija: sjedni, 2.

A obzirom da sam se sa Šri Lanke vratila tako divno tamna (opet, nenamjerno), trebala sam i novi puder /BB / CC kremu tako da je izbor pao na Bourjois 1,2,3 Perfect CC kremu koju sam koristila i voljela nekada davno, ali sad je koristim u 2. najsvjetlijoj nijansi,#32 Light Beige. Uvijek me fascinira koliko su Bourjois puderi topli. Što je super za mene. Za nekoga sa hladnom i svijetlom puti, not so much.

Dva Biobazina proizvoda koja su me totalno razočarala su Honey Kiss dezić i Bee Balm u okusu Ginger+honey. Dezić je užasno mljackav pod rukom i treba mu milijun godina da se upije, a miris mi je fakat bezvezan. Odnosno, miris kao miris nije loš, ali mi nešto toliko slatko i mljackavo nije za pod ruku. 😀 Balzam za usne je, s druge strane, užasno suh, voskast i “gritty” (granulaste) teksture. Jednostavno NE. Dečko je kupio balzam s maslinom, također od Biobaze, i taj je primjerak puno bolji tako da ovaj definitivno zaobiđite.

Jedna od dvije kozmetičke sitnice koju sam kupila na Šri Lanki je bio ovaj St. Ives Oatmeal scrub + mask, a razlog zašto ga uopće spominjem je taj što sam prilično sigurna da St.Ives možete naručiti s webshopova poput Vitacosta.


Ako želite, naravno. A ja mislim da ga možete slobodno preskočiti. Radi se o vrlo blagom pilingu koji kožu ostavlja hidratiziranom, no sami posao pilingiranja je izrazito neefikasan, a također generalno nisam neki obožavatelj mehaničkih pilinga. Kupila sam ga zbog klimatskih uvjeta ondje, a kupnju ne bih ponovila (niti tamo niti ovdje). 😀 Sastojci su vrlo blagi i dosta dobri za drogerijski brend stoga bravo za St. Ives, no kažem – efekt je njah.

Nedavno sam u DM-u na 30% popusta ulovila Uriage termalnu. Mislim da termalne vode ne moram nešto posebno hvaliti. Naravno, možete bez njih. No, ipak, ukoliko koristite nešto serumasto poput hijalurona, ili možda ulja, uvijek preporučam da lice prvo poprskate s termalnom ili nekim hidrolatom, efekt će biti nemjerljivo bolji.

A kupila sam i Avene toniranu kremu s faktorom 50. To je bilo prije Šri Lanke. Boja mi tada nije nimalo odgovarala (realno, i sad bih je na jedvite jade “navukla” da funkcionira), no veći problem je u tome što je dosta teška na licu i, smatram, potpuno neprimjerena za moj tip kože koji uživa u laganim konzistencijama. Morat ću je probati ponovno jer me zadnjih dana muči neka glupa dehidracija, odnosno mislim da mi ono izgaranje na Šri Lanki konačno dolazi na naplatu. 🙁 😀

Živo me zanima: što mislite o samoj nijansi? Osobno, kad je vidim nerazmazanu, prva misao mi je WTF. Onda je razmažem i više mi ne izgleda ni precrveno ni prenarančasto, nego nekako baš zdravo. Nemam pojma. E, a sad pogledajte sljedeću sliku i recite mi prepoznajete li zajednički nazivnih ovih proizvoda?

Luda sam za kokosom. Kokos u svim varijantama. Prvo sam prije nekih mjesec dana kupila ovu My coconut island kremicu u Mulleru za nekih 15-ak kuna, i tu sam se valjda navukla na taj miris. Kremica je dobra, mada malo lakše teksture nego što preferiram u kontekstu kremica za ruke. Onda sam kupila Organix Coconut Milk regenerator. Kao, bio je na nekom sniženju i nisam mogla odoljet. I odlično mi je mirisao, oduševila sam se. Otišla sam na Šri Lanku i pila kokosovu vodu. Oduševljenje je bilo manje nego s ovim generičnim ultraslatkim mirisom sintetike od kokosa. Vratila se u Zagreb, i prvom prilikom kupila Organix Coconut Water šampon. Ludilo totalno.

Organix proizvodi su mi OK. Čak bih rekla da OK funkcioniraju zajedno, mada mislim da nije ista linija (jedno je mlijeko, a drugo voda k’o fol). 😀 Ali, šampon koristim tek tjedan dana pa me nemojte držat za riječ. Zadnji put sam tako nakon jednog korištenja dala pozitivnu ocjenu za prvi dojam onog Le Petit Marseillese ili kak se već zove taj brend, i na kraju je šampon ispao nešto najlošije u svemiru, jedva sam dočekala da ga potrošim. I ne, nije ni meni jasan taj mazohizam da potrošim šampon koji je loš i koji košta 20 kuna. Ali, mogu vam reći da sam ga ponekad malo izlila u odvod sa tako zadovoljnim grinom na faci da to nisu istine. 😀

I da, kad smo kod kokosa…

I am weak! 😀 Kupila sam Coconut Passion jer stvarno svaki dan koristim te mistove za tijelo, jako su mi fini, i koštaju samo 85 kuna tako da mislim da su odlična vrijednost za tu lovu. 🙂 Ako volite kokos, ovo je jedan odličan gospodin kokos! 🙂

U pozadini vidite mala pakiranja Victoria’s Secret Love Spell gela za tuširanje i losiona za tijelo. Dobila sam ih od bratove žene koja ima dermatitis pa ih nije mogla koristit. Holy crap, šta je ovo? 😀 Nakon jednog korištenja, dobila sam lišajeve po nogama. Dakle, smrznula sam se od ove količine parfema, doslovno granično mislim da se ovakvi proizvodi trebaju zabranit. I gel ima najružniju, najsluzastiju teksturu u svemiru, doslovno UŽAS. 😀 Tako da samo mogu potvrditi da ovo definitivno nije nešto za svakodnevno korištenje, a pogotovo nije za osjetljivu kožu.

Za kraj, kupila sam neke “potrepštine”. To su Batiste Sweetie suhi šampon jer ima na sebi babuške (kmoooooon 😀 ), Mariella Rossi Tropic Shower gelić za tuširanje kojeg koristim i kao kupku jer se super pjeni i fino miriši (ima ga u Mulleru po nekih 30-ak kuna); Cien MED Sensitive Creamy Oil Wash koji je OK sastavom i osjećajem na koži, samo mi je miris malo dosadnjikav (cijene se ne sjećam, ali par kuna je), i Dusch Das Traumland dezić koji sam koristila prije par godina i baš me oprala nostalgija da ga probam opet. Note to self: još uvijek je jako fin i postojan.

Također, ljubazni ljudi iz Rottenschlagera poslali su mi 2 ženska parfema na razmatranje, bez obveze da radim neku recenziju, no ja ću ih ipak spomenuti jer smatram da to zaslužuju. Prvi je Otto Kern Playful, a drugi S.Oliver for Her. Oba su vrlo lagana, cvjetna, mladenačka mirisa koji nisu nešto što bih tipično nosila jer volim teže i gurmanskije varijante, ali su s druge strane neosporno lijepi. Kad bih morala odabrati jedan, mislim da bi S.Oliver pobijedio zato što ima malo puderastiju notu (dok je Playful čišći cvjetni), te mrvicu veći sillage i trajnost. Mislim da su za mlađe djevojke i žene koje jednostavno vole mirisati čisto i diskretno puni pogodak. 🙂

To bi bilo sve od mene za danas. Hvala na čitanju! 🙂

Disclaimer: iako sam u procesu razvoja vlastitog brenda s vlastitim proizvodima, moje mišljenje o drugim brendovima u ovom tekstu nije formirano niti izraženo na način da vas odgovori od kupnje, ili da vas nagovori na istu. 🙂 Ako već prije čitanja imate problem s mojom recenzijom iz ovog razloga, uputit ću vas na forum.hr gdje možete iščitati razna mišljenja o The Ordinary proizvodima, ili ću vas jednostavno uputiti na svoje druge edukativne tekstove u kojima ne spominjem nijedan brend.

Ako već niste upoznati s Deciemom i The Ordinaryjem, iskreno ne znam kako vas je vijest o “revolucionarnom pokretu u kozmetici” zaobišla. 🙂 Doslovno svaki portal bruji o The Ordinaryju (dalje: TO) zbog superprihvatljivih cijena i potentnih aktivnica koje se koriste u ovim proizvodima. Sve od retinola do niacinamida možete pronaći u spektru TO prizvoda, i to uglavnom po cijeni manjoj od 100 kuna. Zvuči predobro da bi bilo istinito. I u nekim segmentima i je. A opet u nekima i nije, i stoga donekle skidam kapu ovom inovativnom kanadskom brendu. Inače, da vas ne buni, Deciem je krovna kuća koja drži The Ordinary, ali i NIOD, Hylamide, The Chemistry Brand, Stemm, Fountain, HIF, White RX i AB Crew. Wow, ovo je bio totalni tongue-twister, odnosno finger-twister. 😀

I jedan dio čarolije Deciema leži upravo u činjenici da ovi brendovi žele impresionirati, žele biti drugačiji (čak im je i slogan “the abnormal beauty company”). Ispod slojeva dobro promišljenih marketinških strategija, odnosno kad malo zagrebemo površinu i pogledamo što NIOD, Hylamide i ostale podružnice Deciema nude na razini sirovina, vrlo brzo postaje jasno da se ovdje radi o korektno formuliranim, ali opet ne svemirskim formulama. Jasno: svi brendovi kugle zemaljske prolaze iste birokratske i formulatorske začkoljice, i svi su brendovi iz zakonodavno-regulatorne perspektive zakočeni jednakim pravilima i ograničenjima. Pa ipak, u moru brendova koji obećavaju brda i doline, za Deciemove brendove u konačnici ipak mogu reći da obećavaju i da mi se konceptualno sviđaju. Good for them. Ali danas pričamo o The Ordinaryju, brendu koji je doslovno zaludio svijet jer su proizvodi apsurdno jeftini – većina proizvoda košta manje od 100 kuna. 🙂


Prva stvar koju je jako bitno istaknuti je ova: kad god formulirate neki proizvod, cijena formulacije ovisi o sirovinama (jesu li ili nisu lako dobavljive i koliko koštaju), problematičnosti formule (koliko ju je teško stabilizirati i podesiti), cijeni pakiranja (airless bočice su, primjerice, 4-5X skuplje od običnih ambalažica), šarži (tj. broju naručenih primjeraka gdje, što je veća narudžba, cijena pojedinačnog primjerka proporcionalno pada) itd. Sirovina kao takva, osim u iznimnim slučajevima gdje se radi o jako skupim sirovinama, nije najskuplja niti najproblematičnija stavka u razvoju formule. Sve ono što dolazi u paketu sa sirovinama, a to je proces pronalaska odgovarajuće ambalaže, formuliranje i razvoj proizvoda, sva potrebna mikrobiološka testiranja i challenge testovi, punjenje proizvoda, marketing, održavanje socijalnih platformi, korisnička podrška i mnogo drugih pojedinosti koje nema smisla sad navoditi – to je ono što zapravo košta. Stoga, ako već imate etabliranu platformu, dobavljače, publiku i vlastiti labos, odnosno elemente koje je Deciem već izgradio sa svojim prijašnjim brendovima, onda je uistinu moguće i ne posve neizvedivo podići brend poput The Ordinaryja.

S tim rečenim, ne sumnjam da Deciem uistinu može sebi priuštiti brend od kojeg možda ne zarađuje toliko (jer je omjer uložene investicije u brend i cijene proizvoda vjerojatno tu negdje) i ne sumnjam da Deciemu The Ordinary služi više kao nekakav mehanizam distorzije u kozmetičkoj industriji koji im je dao dovoljan val da i svi ostali brendovi ove krovne kuće “uzlete” što se tiče popularnosti, vidljivosti i – broja prodanih primjeraka. Što se ove strategije tiče, Deciem bi trebao dobiti neku nagradu za inovativnost u polju marketinga. Tko je jučer uopće znao za Deciem? Nitko. A danas svi slinimo za NIOD-om i Hylamideom. The Ordinary je tu pijunčić, ali pijunčići ponekad odlučuju o cijelom tijeku partije, i Brandon Truaxe (inače, osnivač Deciema) to jako dobro zna. Ako je suditi po ovome što sam dosad vidjela, TO je na dobrom putu da postane najrazgranatiji i najelaboriraniji Deciemov brend te je u tom smislu, vjerujem, premašio čak i Truaxeova očekivanja.

Prelazimo na proizvode koje sam kupila prije nekoliko mjeseci: Alpha Arbutin 2% + HA; Lactic Acid 10% + HA 2%; Advanced Retinoid 2%, Buffet i Niacinamide 10% + Zinc. Od ovih proizvoda najtemeljitije ću spomenuti Alpha Arbutin, Buffet i Lactic Acid. Proizvode sam naručila na ASOS-u no, koliko vidim, ondje više nema Buffeta niti Alpha Arbutina pa ćete svoje The Ordinary primjerke morati naručiti s Victoria Healtha ili nekog drugog prodajnog mjesta.


Odmah slijede dvije napomene: Advanced Retinoid nisam uspjela adekvatno isprobati (za što bi mi trebalo oko 2 mjeseca neprekidnog korištenja, a išla sam na Šri Lanku pa se to sve zakompliciralo i otegnulo). Ovu ćete recenziju čitati nekada naknadno. Dodatno, Niacinamide 10% mi nema smisla komentirati jer su ga već reformulirali tako da ja imam stariju verziju koja mi, ukratko, nije bila dobra jer mi je izazivala prištiće, isušivala kožu i sušila se bijelo na licu (vjerojatno zbog cinka koji se odvajao) čim bih mrvicu pretjerala s količinom. Kakva je nova verzija ne znam – jer ju nemam, ali mi je malo neprofesionalno da su izbacili proizvod i onda ga 2 mjeseca kasnije reformulirali. Dosta ljudi je bilo nezadovoljno prvim Niacinamidom, koliko sam uspjela skužit čitajući druge recenzije, i pozitivno mi je što The Ordinary u konačnici sluša i primjenjuje kritike i sugestije svoje publike, ali s druge strane imam osjećaj da je time brend implicitno potvrdio da su prvu formulaciju napravili lošom i na brzinu.

Slika govori tisuću riječi: osobno mi je neprihvatljivo da mi se serum suši ovako bijelo, a zatim da se mrvi na koži. 🙁

No, počnimo s pozitivnim. Alpha Arbutin 2% + HA je bio moj prvi susret s ovim sastojkom namijenjenim depigmentaciji postupalnih mrljica i drugih oblika hiperpigmentacije, i moram reći da sam njime zadovoljna. Što je neobično jer sam pročitala dosta negativnih ili neutralnih recenzija upravo za ovaj proizvod. Mislim da je problem što ga ljudi ne primijenjuju onako kako bi trebalo… A to je u kombinaciji s drugim aktivnim sastojcima namijenjenima riješavanju problema hiperpigmentacije. I to dolazim do mojeg prvog problema s The Ordinaryjem kao brendom.


Ako pogledate druge brendove krovne kuće Deciem, brzo ćete shvatiti da su svi srednjeg do gotovo luxe ranga. I u toj klimi je prilično neobično da se pod istom krovnom kućom pojavi jedan The Ordinary sa svojim ekstremno prihvatljivim cijenama, a gotovo jednakim tvrdnjama o rješavanju raznih dermatoloških tegoba, od akni preko bora i pora do pigmentacija različitih etiologija. Fora je da The Ordinary nudi svojim kupcima “rutine”, odnosno sugerira (potpuno točno) da je za rješavanje jednog problema poput akni, pora ili pigmentacija potrebno koristiti kompleks sastojaka, ali ih nudi ne u jednom proizvodu nego u 3 pojedinačna koje biste trebali koristiti zajedno. Alpha Arbutin samostalno nije dovoljan za rješavanje pigmentacija, a drugih aktivnica u serumu nema (odnosno, ima mliječna kiselina u koncentraciji i pH mediju koji je čini neefikasnom kao eksfolijant, ali svakako doprinosi nivou vlaženja kože). Ali, u kombinaciji s kiselinama, retinolom ili možda niacinamidom alpha arbutin serum uistinu može biti odličan – zato što je AA odličan sastojak! 🙂

Nažalost, to obično implicira da morate kupiti najmanje 3 proizvoda koji u konačnici sinergijski djeluju da vam riješe problem. Možete ih čak i kombinirati kroz The Ordinary rang proizvoda dok ne pronađete kombinaciju koja vam optimalno odgovara. A može vam se dogoditi ono što se dogodilo meni: da mi Alpha Arbutin ne sjeda dobro niti s jednim isprobanim TO proizvodom nego s nekog drugom “rutinom”, odnosno proizvodima koji nisu The Ordinary. A onda je nadalje stvar preferencije želite li svoju rutinu održati minimalističkom pa koristiti jedan proizvod koji je kompleksan i dovoljan sam po sebi (ali i košta više), ili volite takve 5-step rutine. Za mene osobno izbor je uvijek jedan proizvod čisto iz razloga što imam reaktivnu kožu. Iako volim slojevitost u skincareu, generalno je pravilo da, što više pojedinačnih proizvoda s aktivcima nanosim, riskiram i veću vjerojatnost da mi nešto od sastojaka ne sjedne ili da negativno interaktira s nekim drugim sastojkom iz nekog drugog proizvoda i zato u tom smislu apsolutno preferiram imati jedan bomba proizvod s nekoliko aktivaca koje već djeluju sinergijski i koje nisu međusobno isključive.

Alpha Arbutin je viskozni, “sluzasti” serum koji se odlično upija i ne ostavlja nikakav film na koži. Može biti lagano isušujuć ako ga nanosite na posve suhu kožu jer se hijaluronska kiselina u ovakvoj formulaciji mora primiti za neku vlažnu podlogu (inače crpi vlagu iz kože) pa prije njega koristim Uriage termalnu vodu. U posljednje vrijeme sam korištenje ovog seruma svela na lokalno (na mrljicu od prištića) i u kombinaciji s kiselinama 2X tjedno i niacinamidom svakodnevno rezultati su dosta dobri. Btw. proizvode koje spominjem ovdje ne navodim imenom jer se radi o mojim formulacijama za Skintegru pa nema smisla da ih dodatno spominjem. I prije nego zli jezici pomisle da sam iznad oblatila Niacinamid od The Ordinaryja jer će i moj brend imati svoj niacinamid proizvod, htjela bih napomenuti da sam izuzetno sretna što mi je The Ordinaryjev 10% niacinamidni serum pokazao sve loše strane ovog sastojka i što sam na njemu naučila što ne želim u svojem proizvodu. 😀 Naime, u visokim koncentracijama niacinamid postaje jako ljepljiv i počne se mrviti i ruliti na koži, a u kontaktu s pH medijem koji je znatno kiseliji ili lužnatiji, niacinamid se počne razgrađivati na koži i izaziva karakteristični flush tako da mi ova filozofija layeringa više seruma na serum s niacinamidom u toj koncentraciji uopće nije primamljiva.


Osim Alpha Arbutina, proizvod koji me kupio i kojeg bih opet kupila svakako je anti-ageing peptidni kompleks Buffet. Dapače, da trebam izabrati jedan proizvod koji stvarno ima vrijednost i složenost sastojaka kakvu u jednom serumu tražim, to bi svakako bio Buffet, ali i cijena mu je znatno veća od ostalih The Ordinary proizvoda (oko 15 eura naspram cca 5 eura po proizvodu). Mislim da taj nesrazmjer cijene (ili da kažem: prilagođenost cijene) govori jako puno. Ovo je proizvod koji teksturom, sastavom i osjećajem na koži kod mene izaziva stopostotni “DA”. Just buy it jer je za to što nudi odličan money-saver (a to je kompleksna tehnologija peptida u koncentraciji koja je fer (oko 25%). Ne kažem da svaka aktivnica treba biti u toj koncentraciji (ne daj Bože da stavite salicilnu 25% na lice) :D, ali obzirom da se ovdje radi o peptidima, jako mi je drago na njihovom sajtu službeno pročitati ovakav podatak tako da znamo da se ne radi o još jednoj vodici s label-appeal sastojcima.  I upravo je u tom segmentu ponude aktivnica koje nešto stvarno rade, uz izostanak uobičajenih poopy sastojaka poput mirisa i alkohola, te uz vrlo povoljnu cijenu, The Ordinary brend koji apsolutno razvaljuje.


Treće i ne najmanje bitno, serum s 10% mliječne kiseline i 2% hijaluronske još je jedan OK proizvod. Po nanošenju, lagano je peckao čak i moje relativno naviknuto lice (što je neobično jer inače koristim Paula’s Choice tjedni tretman s 10% glikolne koji me nikad ne pecka, a mliječna kiselina je blaža). Ne isušuje što je fantastično, te bih čak rekla da pošteno hidratizira lice, ali smrdi po nečemu čemu ne mogu odgonetnuti izvor. Miris je BRUTALNO intenzivan na licu, i moram priznati da me to prilično odbija od korištenja, barem zbog činjenice da doma imam nekoliko eksfolijanata koji ne smrde toliko jako, a učinak je isti. 🙂 Jedina distinkcija zbog koje bih kupila ovaj proizvod ponovno je cijena. Da, cijena je u konačnici prilično dobar selling point, ali meni osobno nije presudan tako da ovu kupnju neću ponoviti. 🙂

Sve u svemu, The Ordinary je dobrodošla distorzija na svjetskoj kozmetičkoj sceni, i uopće ne sumnjam da će pronaći more poklonika. Najbolja stvar u cijeloj priči, barem ja tako mislim, činjenica je da je popularizirao aktivnice koje stvarno mogu napraviti nešto fenomenalno na koži, a ljudi su ih uglavnom izbjegavali jer im sve što nije plava Nivea izgleda kao teški science fiction, ili ih odbija pripadajuća svemirska cijena proizvoda. Kvalitetom i vizualom, The Ordinary je za mene prosječan brend prosječnih proizvoda (i ova ocjena je potpuno subjektivna zato što sam u životu probala stvarno jako puno proizvoda i zato što mi aktivnice poput niacinamida, kiselina ili čak retinola nisu nikakva nepoznanica), ali za cijenu proizvoda i popularizaciju ovih sastojaka među mainstream korisnicima kozmetika, apsolutno im čestitam.

Page 1 of 5912345102030...Last »