Moram priznati, ovo nije moj recept za ledenu kavu, odnosno negdje sam ga vidjela. I učinilo mi se da bi ta kombinacija mogla biti baš fina. I isprobala sam ju. OU MAJ. Fina je.

Kao osoba koja ne jede meso (i u posljednje vrijeme izbjegavam i mliječne proizvode jer radim jedan no-dairy eksperiment o kojem ću vas izvijestiti uskoro), problem mi je namaknuti dovoljno proteina tijekom dana. Kažem to jer sam pasionirani rekreativac i kad prilikom vježbanja dobro potrgam mišić pa se ujutro probudim s muskulfiberom zbog kojeg hodam kao John Wayne cijeli dan, jasno mi je da pojesti adekvatnu količinu proteina da mi se taj isti mišić fino obnovi (i po mogućnosti malo naraste). I kako bih doskočila tome, koristim proteinski prah.

ice coffee best homemade

Konkretno, u Poleo sportu kupujem vegansku verziju s  okusom čokolade s kojom sam donedavno radila smoothieje. I onda mi je krepao blender što me nagnalo da nađem neku novu namjenu tom istom proteinskom prahu. I našla sam je u jednom receptu za fitness kavu.

fitness ice coffee recipe

Volim kavu do neba i nazad. Ali pazim da je ne pijem u velikim količinama jer to nije baš zdravo pa u zadnje vrijeme doma pijem nešto sličnije bijeloj kavi. Malo kave, puno zobenog / bademovog / rižinog mlijeka. Samo pazim da u mlijeku nema puno šećera. Uglavnom ova mlijeka kupujem u DM-u ili Mulleru jer su najjeftinija (cca 12-13 kn litra). Dosad ste već vjerojatno shvatili što će vam trebati za fit kavu: kava (dooh!), zobeno ili kakvo drugo mlijeko i proteinski prah.

Ujutro kad se probudite, skuhate kavu. Moj trik: skuham jako koncentriranu kavu u vrlo maloj količini vode pa ju zatim razrijedim s vodom koja se hladila u friđu preko noći. Time ćete si skratiti proces hlađenja za pola vremena. Pustite da se kava slegne.

besticecoffee

U čašu stavite 20-30 grama proteinskog praha, cca 2 decilitra mlijeka, kave koliko želite (ovisno jel volite da bude slađa ili viđe “kavasta” (LOL) i sve to lijepo promiješajte. Ako baš želite LEDENU kavu, onda stavite i koju kockicu leda. I ta-daaaaaam!

Ako isprobate ovakvu fit kavicu, pliz javite kakva vam je. Meni je ekstra. Pusa i do čitanja!

Raščistimo prije svega jednu stvar: pisati o temi jajnika, menstruacije, kontracepcije i bolesti ženskog reproduktivnog sustava nije jednostavno. Ali je bitno. A objasnit ću vam i zašto.

Je li vam na pamet ikada palo pitanje koliko smo mi žene točno programirane da o menstruaciji i spolnosti, premda se radi o posve prirodnim funkcijama ljudskog organizma, razmišljamo u okvirima srama, tabua, kontraverze, iznalaženja eufemističkih izraza poput “dobila sam stvari”? Jer tome je uistinu tako – menstruacija je tabu. Od početka spolne zrelosti, djevojčice koje su tada na putu da postanu žene o menstruaciji razmišljaju kao o “ženskom prokletstvu”, muci i trpnji. Menstrualna je krv percipirana kao odvratna, o menstrualnim bolovima se šuti pred muškim članovima obitelji, šuljamo se s ulošcima do WC-a kako netko slučajno ne bi spazio da smo u “tom periodu”.

Prije postojanja službenog naziva PMS koji je tako lijepo opisao negativno konotiranu esenciju ženskosti, postojala je ženska histerija. Ženska neuračunljivost. Ženska hiperemocionalnost. Kako god to opisali, esencija ženskosti bila je prepletena konotacijama duševne labilnosti, te se pojam ženskosti počeo gotovo poistovjećivati sa istom. Razmislite malo koliko u hrvatskom jeziku (i to ne samo u našem) postoji izraza koji stanje duševnog rastrojstva povezuju sa inherentnom prirodom ženskog bića. Razmislite.

Ne kukaj kao žena / muškarac

Ne prigovaraj kao žena / muškarac

Ne cmizdri kao žena / muškarac

Ne histeriziraj kao žena / muškarac

Ne deri se kao žena / muškarac

Ne budi nesiguran/na kao žena / muškarac

itd.

Ovdje nije trenutak da se okrenemo protiv muškaraca i sve svedemo na spiku “muškarci su krivi za sve” što je zastarjela zamka feminizma i, usuđujem se reći, potpuna neistina. Problem je u sustavu u kojem su ovakve stvari internalizirane kao normalne. Internalizirali su ih vaši muški članovi obitelji i prijatelji, ali i vaše ženske članice obitelji – i prijateljice – i vi same. Nedavno sam se uhvatila knjige “Sweetening the pill: or how we got hooked on hormonal birth control” koja vrlo otvoreno progovara o industriji kontraceptiva (tj. farmaceutici) koji je iznašla jedan zgodan način da se s problemom ženskosti nosi dijeleći šake i kape pilula, i pritom jako dobro zarađujući. Procjenjuje se da čak 80% žena u jednom periodu u životu uzima oralne kontraceptive. Dakle, to je bolesna industrija. Biznis, čak.

U istoj knjizi ponajmanje se raspravlja o bolestima poput duboke venske tromboze i smrtnim slučajevima koje su izazvale pilule. Dakle, ovo definitivno nije knjiga koja se bavi zastrašivanjem žena na pilulama, ali svakako otvara neke druge perspektive koje čak niti ja nisam znala (a volim misliti da mnogo znam jer se godinama mučim sa sindromom policističnih jajnika). Ova knjiga govori o normalizaciji, pa čak i institucionalizaciji pilula kao dijela normalne “higijene” žene. Jer: pilule smanjuju prištiće (a bitno je kako koža žene izgleda, pa čak i evolucijski jer signalizira dobro zdravlje), pilule zatim smanjuju dlakavost (koja je u 20. stoljeću postala neprihvatljivim obilježjem na ženama); reguliraju ciklus (a bez bolova i s predvidljivim ciklusom možemo se potpuno posvetiti normalnom odlasku u škole i na poslove, baš poput muškaraca – što moderno tržište rada i zahtijeva). Pilule imaju svojih prednosti, ali one su uglavnom eksterno vidljive, dok interno kamufliraju probleme ženskog zdravlja.

Premda će vam vaš ginekolog tako naglasiti, pilule neće izliječiti vašu endometriozu niti policistične jajnike. Neće izliječiti bolne, duge niti obilne mjesečnice, akne niti dlakavost jer – čim ih prestanete uzimati, sve će se vratiti na staro. Pilule nisu sada niti su ikada bile lijek, no brojnim ženama koje ih uzimaju kroz godine donose velike zdravstvene probleme o kojima nas nitko ne informira kad nam na recept stavlja potpis. Nedostatak kvalitetne komunikacije, nemogućnost pronalaska dobrog socijalnog ginekologa, sram i trpnja raznih problema zbog tabuizacije ginekološkog pregleda te olako propisivanje hormonalne terapije zbog problema koji se mogu tretirati na BROJNE druge načine okosnica su problema zapadnjačkog medicinskog diskursa. Zdravstvenim se problemima ne pristupa holistički već je medicina segmentirana i nepovezana, a ljudski organizam ne funkcionira na jednako segmentiran način. Holističkog pristupa zdravlju u biomedicinskom diskursu nema.

Primjerice. Ako se nečiji problem PCOS-a može pod kontrolu gubitkom kilograma (tj. konzumacijom namirnica s niskim glikemijskim indeksom), ginekologu će na pameti prvo biti da vas stavi na kontracepcijske tablete (koje, ponavljam, ne riješavaju ništa). Onda će vam u prolazu eventualno spomenuti da biste trebali smršaviti (no, često neće spomenuti da biste trebali napraviti test inzulinske rezistencije). Ako vam to i spomene, neće vam pri sljedećem susretu ukazati na konkretne promjene u dijeti koje biste trebali napraviti. Vjerojatno ćete završiti na metforminu / gluforminu. Neće vam spomenuti kako prirodnim putem možete popraviti svoju osjetljivost na inzulin (a može se). I takvih primjera ima na bacanje.

DSC00203

Pravo i održivo rješenje problema ženskog reproduktivnog zdravlja, problema PMS-a, hormonalno uzrokovanih psiholoških smetnji, hormonalnih akni, ćelavljenja i(li) dlakavosti marginalizirni su pred gotovo besramnom prečicom do picture-perfect vanjštine u obliku tabletice. Mijenjamo sve dobrobiti esencijalne ženskosti, zanemarujemo da se žensko tijelo ciklički mijenja otprilike kao i Mjesec, gubimo vezu s prirodom i otuđujemo se od emocija koje su neodvojiv dio nas kako bismo kontrolirale ciklus. No, žensko tijelo i ženski mozak nisu dizajnirani da funkcioniraju kao ravna linija. Već kao sinusoida. Iskorijenivši ono “negativno” u ciklusu poput perioda razdražljivosti, preosjetljivosti i fizičkih manifestacija da nam se približava kraj ciklusa (poput masnije kože i kose), iskorijenjujemo i ono “pozitivno” – snažan libido, kožu koja neobjašnjivo blista sredinom ciklusa, magnetsku privlačnost kojom zračimo u periodu plodnih dana te – nalet energije i kreativnosti u prvome dijelu ciklusa. I na kraju, tu sinusoidu treba shvatiti kao sinusoidu, a ne kao skup pozitivnih i negativnih čimbenika koji su ionako kulturno uvjetovani, odnosno koje ste naučili percipirati kao “pozitivne i negativne”. Masna koža i prištići 2 dana prije menstruacije nisu “ružni”. Oni su samo dio fizičke manifestacije kompleksnog plesa hormona kojeg smo mi internalizirali kao dane u mjesecu kada se osjećamo odvratno, debelo, napuhnuto, masno. Ako i vi imate tendenciju o svojem ciklusu razmišljati na ovakav način, onda je knjiga Holly Grigg- Spall svakako za vas jer će svakako promijeniti način na koji gledate svoje tijelo kao ružno i prljavo, umjesto da slavite esenciju svoje ženskosti. U srži, ovo je knjiga o prihvaćanju sebe kao žene i otkrivanju moći bivanja ženom.

PCOS i pilule

Postoji ta ogromna zabluda da je klinička slika žene s policističnim jajnicima jednaka za sve. Dlakavost muškog tipa (brkovi, brada, donji dio trbuha, prsa); prekomjerna tjelesna težina, akne, duboki glas, ćelavljenje, nerazvijena “ženska obilježja” poput grudi, jajnici prepuni cisti.

Svaki put kad me ugledaju, sa liječnicima opće prakse, dermatolozima i endokrinolozima imam natezanja oko toga da ja 99% nemam PCOS jer ne odgovaram tipu PCOS žene. Nemam brkove i bradu niti dlačice po trbuhu, nemam višak kilograma, akne imam u PMS-u (no, ne one duboke cistične, karakteristične za ovaj poremećaj već više mitesere), nemam duboki glas niti nerazvijena ženska obilježja. Dapače. Čak i po endokrinološkoj slici, nemam povećani testosteron niti ostale androgene.

Ako ste kada vadile hormone, onda znate da vam izvade podosta hormona koji trebaju biti u harmoničnom odnosu, i kad se samo jedan poremeti, on izaziva kaskadu drugih poremećaja u lučenju hormona. Moja hormonalna slika je idealna, osim inverznog odnosa dva hormona: LH i FSH. Igrom slučaja, ta dva hormona su ključna za postizanje ovulacije, i ako to ne funkcionira kako spada, onda cijeli ciklus može biti narušen. To je, uz produljene cikluse i bolne mjesečnice, bio dovoljan kriterij za dijagnozu. PCOS ili sindrom policističkih jajnika. 10% ženske populacije će na redovnom ginekološkom pregledu dobiti dijagnozu PCOS-a, a meni se ponekad čini da je taj broj i veći u stvarnosti jer imam dojam da gotovo svaka moja prijateljica ima neki oblik hormonalnog poremećaja.

Svi moji ginekolozi su za mene imali samo jedan savjet. Ne želiš zatrudniti sada? OK. Onda uzimaj pilule. I to je bilo tako jednostavno. Ja sam samo trebala doći ginekologu, ponoviti da imam bolne menstruacija, da imam povijest dijagnoze PCOS-a, i pilule su mi bile propisane isti tren. Hormonalni status iz krvi sam na zahtijev liječnika vadila samo jednom, a sve ostalo sam sama zahtijevala. Jetrene probe sam na zahtijev liječnika također radila samo jednom, a sve ostalo vrijeme sam sama zahtijevala pretrage. Zaključak koji mogu donijeti temeljem svojeg iskustva, a onda derivirati i iz iskustva djevojaka i žena s kojima sam pričala, sugerira mi da je liječnički odnos prema uzimanju kontraceptiva vrlo nonšalantan. Čak i sama prezentacija hormonalne terapije je promašena: pilule vam se predstavljaju kao lijek za hormonalne poremećaje, premda one to uopće nisu. Nitko vam ne objasni da pilule ne mogu izliječiti PCOS niti hormone, i da će vam se po prestanku “terapije” bez velikih promjena u stilu života sve vratiti. Zamislite da na ranu stavljate flaster ispod kojeg ta rana ne može zacijeliti. To su pilule.

Neuredne navike (nedovoljno sna, loša prehrana, manjak kretanja) i život pun stresa okidač su PCOS-a kojem smo neke od nas i genetski sklonije, odnosno u pozadini PCOS-a se sigurno nalazi nešto što “hrani” ovaj poremećaj. To, primjerice, može biti neaktivna štitnjača. Inzulinska rezistencija i(li) višak kilograma. Nezdrav životni stil. Emocionalnu komponentu ovog poremećaja priznaju čak i renomirani ginekolozi koji navode da je ženska ostvarenost i stabilnost (zadovoljstvo u privatnom životu) bitan faktor za uspostavu normalnih ciklusa jer, evolucijski gledano, biologija je uredila ženski ciklus tako da se u uvjetima stresa ovulacija isključuje kako žena ne bi ostala trudna u tom nepovoljnom periodu. No, ginekolozi nemaju vremena / načina da se holistički i sveobuhvatno pozabave ženskim reproduktivnim zdravljem i stoga je prva pomoć uvijek stavljanje žene na pilule. Pilule pak povratnom spregom inherentno utječu na žensku prirodu, gaseći ovulaciju koja je presudna za zdravo funkcioniranje onoga što autori nazivaju “optimiziranom ženom”. Evolucijski, ovulacija je vrhunac ženskog ciklusa jer optimizira žensku reprodukciju, zdravlje, pa čak i fizičke indikatore zdravlja i plodnosti.

Funny enough, evo nekoliko činjenica zbog kojih ćete se zapitati znate li išta o pilulama.

  1. Pilule ne gase samo bolnu menstruaciju već i ovulaciju sa svim svojim dobrobitima po ženu.
  2. Pilule ne reguliraju ciklus, već ga gase u potpunosti.
  3. Krvarenje koje doživljavate dok ste na pilulama nije menstruacija nego “withdrawal bleed”, odnosno lažno krvarenje koje imitira ciklus (jer u te dane ne uzimate tablete). Ono je potpuno nepotrebno, ali je marketinški osmišljeno kako bi se žene u vrijeme uzimanja pilula osjećale “normalno” (zamislite samo da 3 godine ne dobivate menstruaciju – pomislile biste da nešto s vama nije u redu).
  4. Tablete s niže doziranim hormonima imaju više prijavljenih nuspojava od onih visokodoziranih.
  5. Kontracepcijske tablete su od strane WHO-a (Svjetske zdravstvene organizacije) označene kao kancerogen prve grupacije – uz cigarete i azbest.
  6. Tablete dokazano mijenjaju psihološke obrasce percepcije i ponašanja svake žene koja ih uzima, no žene tome ne pridaju puno pozornosti ukoliko simptomi (depresije, anksionznosti) nisu jako izraženi.
  7. Bayer, danas vodeći proizvođač anti-baby pilula, uključujući i Yaz i Yasmin, ima značajnu povijesnu ulogu, odnosno etičku mrlju jer je za vrijeme Drugog svjetskog rata u sklopu IG Farbena razvijao kontraceptive kao način sterilizacije žena u nacističkim logorima. Manje je poznata činjenica da je od 1898. do 1910. iznašao načine da heroin učini komercijalno dostupnim kao lijek protiv kašlja koji “ne dovodi do navikavanja kao opijum”. Heroin (diacetylmorphine) je bio Bayerov trademark sve do Prvog svjetskog rata.
  8. Yaz je pilula koja ima najviše prijavljenih nuspojava. Premda se reklamira kao pilula s optimalnim antidiuretskim djelovanjem, ono što se izostavlja spomenuti je da se pritom djelovanjem drospirenona odvija stanična dehidracija, remeti apsorpcija vitamina i metabolizam glukoze, mijenja odnos kalija i bakra u korist kalija (što može dovesti do problema s bubrezima), dovodi do povećanog kolesterola, a time povećava i rizik za obolijevanje od bolesti krvožilnog sustava. FDA je potvrdio i objavio naznaku da su Yaz i slični kontraceptivi nove generacije povezani s povećanim rizikom od nastanka ugrušaka naspram drugih kontraceptiva. Testosteron je ključan hormonalni čimbenik u očuvanju gustoće kostiju, a Yaz ga potpuno potiskuje. To je samo dio stvari koje “najmodernija pilula” današnjice uzrokuje, a nisam niti počela nabrajati nuspojave vidljive korisnicama (smanjen libido, glavobolje, probojna krvarenja, zadržavanje vode, depresija i anksioznost itd.).

Sa svime ovime što sam upravo rekla, želim se nadovezati s još jednom stvari. Ja nisam ovdje da vas odgovorim od pilula, ukoliko vi smatrate da one vama posve odgovaraju, i da vam pozitivne stvari nadmašuju negativne, već samo da podijelim svoje iskustvo.

Zašto sam odlučila prestati piti pilule?

Kao što sam već napomenula, moj inverzan odnos dvaju hormona (LH i FSH) liječnicima je bio dovoljno sugestivan da, čak i u izostanku one prave klinčke slike PCOS-a, meni postave ovakvu dijagnozu – i ja stvarno ne sumnjam da po tim parametrima ja spadam u skupinu žena koje muči upravo ovaj sindrom. Ali vi morate shvatiti da SINDROM NIJE BOLEST. PCOS NIJE BOLEST. Sindrom je skupina simptoma koji se pojavljuju zajedno i istovremeno. Te simptome je moguće regulirati.

Jako dugo sam slušala liječnike, a ne svoje tijelo, i to je glavni razlog zašto sam prije 3 mjeseca odlučila konačno ostaviti pilule. Kad zbrojim sve vremenske odsjeke u kojima sam pila hormonalnu terapiju, dođem na 8 i pol godina sveukupnog uzimanja tableta, i meni je to danas užasno. Pilule su quick fix, i periodima kada su me jako mučili neredoviti ciklusi, bolne mjesečnice i akne, ja sam samo tražila izlaz iz te situacije ne razmišljavši o implikacijama uzimanja tableta godinama. Nažalost, u posljednjih godinu do dvije sam se počela osjećati čudnije, lošije i nezdravije, i trebalo mi je JAKO dugo da to povežem s pilulama (konkretno, Yazom) jer sam ih ipak uzimala godinama i godinama mi nisu radile nikakve probleme. Svoje simptome želim podijeliti s vama, premda nam neće nužno svima biti sve isto, ali da ipak znate prepoznati neke rane simptome da vam pilule možda više ne odgovaraju.

  1. Izgubila sam entuzijazam za stvari koje sam nekoć jako voljela raditi. Mislila sam da sam jednostavno u “tim godinama” kada se sve mijenja, da sam odrasla i da je to – to u životu, i tek sam po prestanku uzimanja pilula shvatila koliko više optimizma, poletnosti, energije imam otkako nisam na tabletama. Doslovno, osjećam se kao da mi je netko ukrao posljednjih nekoliko godina jer to uopće nisam bila “ja”. Znam da zvuči čudno, i osjećam se jako bizarno što to uopće tipkam, ali obzirom da sam veliki skeptik, racionalna osoba i ne zanosim se transcendentalnim bullshitom u životu, mogu reći da me ova promjena dočekala posve nespremnu i ne mogu poreći da postoji. Naše hormonalne promjene neraskidivo su vezane za naš emotivni i duhovni doživljaj svijeta, i pilule od cijelog tog spektra mikrodoživljaja koje čine našu percepciju stvore jednolinijsko sivilo u kojem nitko ne bi trebao htjeti živjeti.
  2. Koža mi je izgubila na kvaliteti. OK, prije pilula sam imala više prištića, i povremeno su mi oni bili jedva podnošljivi jer sam jako brijala (i još uvijek jako brijem) na savršen ten, ali kvaliteta kože mi je tada bila neusporedivo bolja nego na pilulama. Ponovno, kao i u prethodnoj natuknici, mislila sam da jednostavno starim. Da su kapilare, crvenilo, suhoća, dehidriranost i dio moje kože koji jednostavno trebam prihvatiti, no po prestanku uzimanja pilula, koža mi je dobila onaj neki sjaj, čini mi se da je “deblja”, brže se oporavlja, manje se crvenim u licu (čak 80% manje) i imam manje ljuskastih i dehidriranih dijelova. Razlika je primjetna, i uvjerena sam da su hormoni iz pilula uzrokovali moje probleme (barem s kapilarama, što mi je potvrdila i liječnica). Istina, vratili su se i prištići u PMS-u, no držim ih pod kontrolom koristeći salicilnu kiselinu (btw. updateat ću stanje s kožom kad bude 6, 9, 12 mjeseci itd.).
  3. Zadržavala sam vodu i lakše sam se debljala. Apetit mi je bio veći i teže sam ga kontrolirala. Nakon 3 mjeseca bez pilula, tijelo mi izgleda kao da sam smršavila barem 2-3 kg, a apsolutno ništa nisam radila posebno, te sam čak i prestala onoliko naporno vježbati kao ranije jer sam shvatila da mi superintenzivna tjelovježba izaziva probojna krvarenja i remeti ciklus.
  4. Krvna slika mi je bila pogoršana pilulama. Pilule uzrokuju deficite i disbalanse u razini vitamina i minerala. Konkretno, jednu stvar koju NIKAKO nisam mogla riješiti, a događala mi se uvijek kad sam bila na pilulama je visok kolesterol (što je poznata nuspojava kontraceptiva), a ja se stvarno hranim jako zdravo i uvijek mi je bio visok dobar kolesterol (HDL), ali i loš (LDL). Jednostavno, čim se vratim na pilule, kolesterol mi ode u nebesa, a svi znamo da je visok kolesterol opasan za zdravlje dugoročno.
  5. Dobila sam vene po nogama. Već neka 2 mjeseca nakon uzimanja pilula, primijetila sam da su mi se pojavile užasno izražene vene na nogama, a povremeno bih u nogama osjećala i težinu / bolove. Pogotovo za toplijih dana. No, u strahu od skidanja s tableta (a time i vraćanja prištića), odvagnula sam da bih radije imala vene na nogama nego bilo što na licu. Moj ginekolog nije smatrao da je to “jako strašno” premda znamo da tablete (a Yaz pogotovo) uzrokuju duboku vensku trombozu i pojačano zgrušavanje krvi.

Da ne duljim, bilo je tu još puno stvari koje nisu “štimale”, no teško sam ih i nerado povezivala s tabletama. Sad, tri mjeseca kasnije i bez tableta, jasno mi je što je glavni krivac za moje stanje. Uglavnom, da ne duljim više s ovim tekstom jer znam da je ionako užasno dugačak, u drugom dijelu moje hormonalne priče koji će ići za nekoliko mjeseci, pisat ću vam što sada radim za svoje hormone (suplementi, lifestyle promjene) i kako ih (nadam se) uspijevam održati reguliranima bez sintetskih hormona – zasad mi super ide, ali šutim dok ne vidim konkretne rezultate na papiru. 🙂

Hvala na čitanju i u komentarima slobodno podijelite svoja iskustva!

Jeste li ikada 31. prosinca donijeli odluku da ćete u godini pred vama smršaviti, početi jesti zdravije, prestati piti kavu, ići jednom tjedno na planinarenje ili barem tri puta tjedno na trčanje? Ma sigurna sam da jeste. A sada mi recite: jeste li se ikada doslijedno držali obećanja samima sebi koje ste donijeli tog zimskog dana, 31. u mjesecu, dok ste ideju godine koja tek počinje gledali kroz prizmu novog početka u kojem se (još uvijek) stignete opravdati i napraviti nešto dobro za svoje tijelo?

Bez brige, svi smo mi jednom bili tamo, na tom svijetlom početku kojeg naivno nismo znali objektivno sagledati. A činjenica je sljedeća i to ću vam na početku odmah iskreno reći: ako niste u glavi ‘kliknuli’ s idejom da je fitness putovanje samo vaše i samo zbog vas te da ga ne trebate gledati kao muku po Sizifu, onda vam 31. prosinac kao takav neće pomoći u ostvarenju ciljeva. Dapače, kladim se da su vaši ciljevi u startu pogrešni, a sad ću vam objasniti i zašto.

Najčešća je greška u tome što gledate samo cilj fitnessa, a fitness putovanje doživljavate kao muku koju treba ‘pregrmiti’, i koja ima svoj datum početka i kraja. Krivo! Fitness i zdravlje su prelijepo putovanje kojem je dobar izgled samo usputna pojava. Zamislite da se vozite vlakom i to svaki dan svojeg života. Dobar izgled, zbog kojeg se uglavnom odlučujemo vježbati (što je posve pogrešno!), samo je krajolik u kojem ćete iz dana u dan moći uživati. No, da biste zavoljeli vježbanje i zdravi način života, voljeti morate i način na koji se spremate na putovanje vlakom, zvuk tračnica, činjenicu da imate privilegiju voziti se vlakom svakog jutra – a mnogo ljudi to ne zna. Zato vam danas donosim neka svoja pravila i ‘mudrosti’ koje sam naaučila kroz godine vježbanja.

Screen Shot 2016-01-04 at 20.37.13-tile

Napravite raspored

Ukoliko prije početka tjedna napravite raspored aktivnosti, time ćete:

  1. natjerati sami sebe da se svojeg rasporeda i pridržavate
  2. uspjeti napraviti kvalitetnu fitness rutinu koja neće biti monotona

Moj tjedan izgleda tako da otprilike vježbam 4 do 5 puta u trajanju od nekih 30 do 50 minuta (bez rastezanja na kraju). Iznimno napravim trening koji traje duže, otprilike sat i pol, a kad god uzmognem, volim planinariti po nekoliko sati. Ukoliko odaberem složeniju stazu, kakve su mi i najdraže, otprilike se penjem po 2 i pol sata, odnosno spuštam nešto manje od 2 sata prilikom čega potrošim oko 1000 kalorija, a pritom se i dobro zabavljam pričajući s partnerom za planinarenje i relaksiram u prekrasnom šumskom ambijentu. Zimsko vrijeme nije nikakav problem ukoliko se toplo obučete – dapače, provođenje dana na hladnom zraku uz umjerenu fizičku aktivnost jača imunitet i prirodnu otpornost organizma. Isto vrijedi i za trčanje ukoliko to volite raditi, premda potpunim amaterima ne bih preporučila trčanje po snijegu i ledu kako se ne biste ozlijedili.

Ukoliko vas muči višak kilograma, orijentirajte se na umjerene kardio aktivnosti jer najbolje troše kalorije. Osobno preferiram visokointenzivne treninge koji traju otprilike 20-ak minuta pri čemu vam je puls većinu vremena na svojem apsolutnom maksimumu, no opet, amaterima bih za upoznavanje s kardio treningom radije preporučila kombinaciju jogginga i brzog hodanja jer sjajno troši kalorije, a nije prenaporan za početak. 🙂

Nikako nemojte izostaviti trening snage, čak i ako ste krupniji. Možda doma nemate set bučica koje su, ruku na srce, poprilična investicija za početnike, no svakako možete odraditi dobar trening koristeći težinu svojeg tijela. Preporučila bih vam kanal Fitness blender koji je moj najdraži Youtube fitness kanal i koji ima videe primjerene svim razinama utreniranosti, od potpuno amaterskih do poluprofesionalnih. S vremenom ćete vjerojatno poželjeti uložiti novac u kupnju bučica i tada budite spremni na poprilične izdatke jer jeftinih utega baš i nema na tržištu.

Kako vježbati za optimalne rezultate?

Trening snage je bitan, no prvo da nešto razjasnimo: ne, od treninga snage se nećete ojačati preko noći i dobiti mišićnu masu na kojoj bi vam pozavidjeli bodybuilderi. Da biste imali ikakvu lijepu definiciju u rukama, nogama ili abdomenu, apsolutno je nužno da opterećujete mišiće treningom snage jer ih na taj način gradite, ali i ubrzavate bazalni metabolizam. To znači da ćete nakon nekog vremena u mirovanju trošiti više kalorija nego što trošite sada, odnosno da ćete se teže ponovno nadebljati. Za izgradnju mišićne mase kakvu biste možda smatrali ‘nabijenim izgledom’ potrebno je užasno puno odricanja u pogledu hrane, nadprosječna količina vremena provedena u teretani, dizanje veeeeelikih težina i hormonalna predispozicija. Muškarci zbog testosterona puno lakše dobivaju na mišićnoj masi od žena. Ukratko, ako želite dobro tijelo, trening snage u vašoj tjednoj rutini mora biti zastupljen barem polovinu vremena.

Što se tiče kardia, on sjajno troši kalorije, no s njime ne treba pretjerivati. Dapače, previše kardio vježbi moglo bi vas nepotrebno iscrpiti, uzrokovati preopterećenost u zglobovima i ligamentima, te usporiti vaše fitness rezultate. Ukoliko je vaš cilj otrčati maraton, sjajno! No, ukoliko ste prosječni vježbač koji jednostavno želi uklopiti zdraviji način života u svoju svakodnevicu, dvosatno trčkaranje po nasipu nije nužno najbolji odabir.

Posljednje, ali ne i najmanje bitno: opterećujte sve skupine mišića i na različite načine. Ukoliko svaki dan radite čučnjeve, nakon 2 do 3 tjedna primjetit ćete da vam najednom nisu toliko izazovni, a i rezultati neće biti superimpresivni. Razlog? Naviknuli ste svoje tijelo na tu razinu opterećenja i ono ga više ne doživljava kao napor, a to je bitna stavka u fitnessu. Uvijek se morate gurati naprijed! Pritom ne mislim da vas u tjelovježbi nešto treba boljeti jer bol nije nešto što biste ikada trebali iskusiti dok vježbate, no osjećaj da vas mišići peku ili da vam noge lagano posustaju su u svijetu vježbanja dobar znak. Vježbe nikada ne bi trebale biti toliko lagane da ih obavljate bez ikakvog napora ili zadihanosti. Alternirajte pilates, pliometriku, vježbe snage, HIIT, kardio, vježbe izdržljivosti, odite na squash ili badminton, plivajte, planinarite… ‘Gađajte’ svaki put različite skupine mišića i na različite načine, i rezultati će doći puno prije nego da samo radite čučnjeve i iskorake.

Na isti način, kroz tjedan alternirajte i mišićne skupine. Primjerice, ponedjeljak neka bude HIIT + vježbe za donji dio tijela. Utorak vježbe za ruke i leđa + kickboxing. Srijeda možda lagani kardio i vježbe za abdomen pa se u četvrtak zdušno odmorite ili napravite seriju vježbi za istezanje.

Motiv ste samo vi

Vratimo se na početak. Možda želite smršaviti jer ne možete nositi minicu dok niste posve zadovoljni izgledom svojih nogu, no moram vam reći da takve motive morate odmah izbaciti iz glave. Motiv vam ne može biti moda skinny traperica ili činjenica da vam best frendica ima 10 kila manje i uz nju se uvijek osjećate debelo i manje lijepo. Da biste fit stil života prakticirali na zdravi način, motiv morate biti same sebi. Razmislite koliko ćete se dobro osjećati kad odvježbate ono što vam je na rasporedu taj dan. Meni osobno je odmah sve ljepše u danu kad vidim da sam pomaknula svoje granice – osjećam se pomalo nepobjedivom, onako malo kao da sam all that! I znate što? Pa ja to i jesam, a možete biti i vi. Donijeti odluku da nešto radite za sebe je poseban osjećaj i apsolutno ga se ne može usporediti s plitkim motivom poput ‘moram stati u traperice broj 36’. Ne morate!

Jednom kad osjetite taj iskonski prkos prema glupim pravilima koja nam diktiraju da moramo izgledati na određeni način – tek tada možete početi vježbati i(li) hraniti se zdravije samo zbog sebe. Ta ‘samo zbog sebe’ je stavka koja će vas osnažiti. Poklonite sebi tih pola sata ili sat vremena dnevno, na isti način na koji biste si primjerice poklonili 500 kuna za kozmetiku u shoppingu. Odvojite tih pola sata za sebe da si skuhate zdravi obrok umjesto da dan (opet) preživite na pecivima i narescima. Zamislite da je vaše tijelo auto. Zamislite da ga konstantno, svaki dan ‘hranite’ smećem umjesto kvalitetnog goriva i da polupanu limariju umjesto servisa pokušavate riješiti laštenjem krpicom. To je ono što vidim da većina žena radi i žao mi je što je tako. Ukoliko ste mlade, krpica je možda prividno adekvatan način brige za svoju ‘limariju’, no s godinama će neke stvari doći na naplatu, a tada više neće biti tako jednostavno niti jeftino održati vanjštinu u besprijekornom stanju.

Navika je ponekad gadna stvar, no isto tako može biti i sjajna. Izbor je na vama jer, ako je vjerovati stručnjacima, potrebno je svega 30 dana predanosti kako bismo se na nešto odviknuli, odnosno naviknuli. Još jedna brutalna istina koja vam se neće svidjeti je ta da s tjelovježbom to ne funkcionira tako. Ukoliko 30 dana vježbate, a prema svakome treningu u sebi osjećate otpor i negativnost, 31. dana će situacija biti identična prvome danu. Sorry. Fitness i negativnost ne funkcioniraju zajedno u homeostazi. Ukoliko svaki dan na trening odlazite bijesni što morate potrošiti sat vremena na nešto što apsolutno prezirete, onda ćete se i na treningu puniti negativnošću, a vježbanje bi našem organizmu trebalo davati potpuno suprotan osjećaj. Kad vježbam, ja se osjećam slobodno, nesputano, živo! Ja uistinu volim vježbanje, no tome nije bilo tako oduvijek.

Premda vježbam već godinama, i ja sam jednom imala onaj prokleti prvi dan treninga u životu i jednako sam, kao i vi, frktala nosom svaki sljedeći put kad sam oblačila tenisice za tjelovježbu. No, gurala sam sama sebe dovoljno dugo i onda jednom prilikom nisam nekoliko dana mogla vježbati – vjerojatno sam se razboljela ili tako nešto. Bila sam doma nekoliko dana, praktički u krevetu cijelo vrijeme i osjećala sam se bolesnije nego prvog dana kad sam se razboljela. Shvatila sam da mi vježbanje uuuuužasno nedostaje. Da se bez fizičke aktivnosti osjećam kao bolesnik. A to sam i bila godinama prije, samo sam se toliko ulijenila da mi je moje nekretanje bilo prirodno stanje. Užasno! 🙂

Biološki smo stvoreni da se krećemo, pogledajte samo ljudski motorički sustav, potporne sustave, zglobove, tetive, kosti – čak iako to ne osjećate, vaše tijelo svaki dan žudi za kretanjem. No, naučili ste utišati svoje tijelo, vjerojatno na isti način na koji to uspijevate svaki put kad ste žalosni konzumacijom povećih količina čokolade. Ja vam pozivam da u novoj godini otkrijete tu drugu stranu sebe: aktivniju, zdraviju i, usudit ću se reći – sretniju. Jer tjelovježba okida sve one segmente moždane aktivnosti koji nas čine sretnima. Seratonin, endorfin… Otprilike kao antistresna masaža mozga – to je vježbanje za mene. 🙂

Vježbate li vi? Što najradije vježbate? 🙂

Foto: Instagram