Raščistimo prije svega jednu stvar: pisati o temi jajnika, menstruacije, kontracepcije i bolesti ženskog reproduktivnog sustava nije jednostavno. Ali je bitno. A objasnit ću vam i zašto.

Je li vam na pamet ikada palo pitanje koliko smo mi žene točno programirane da o menstruaciji i spolnosti, premda se radi o posve prirodnim funkcijama ljudskog organizma, razmišljamo u okvirima srama, tabua, kontraverze, iznalaženja eufemističkih izraza poput “dobila sam stvari”? Jer tome je uistinu tako – menstruacija je tabu. Od početka spolne zrelosti, djevojčice koje su tada na putu da postanu žene o menstruaciji razmišljaju kao o “ženskom prokletstvu”, muci i trpnji. Menstrualna je krv percipirana kao odvratna, o menstrualnim bolovima se šuti pred muškim članovima obitelji, šuljamo se s ulošcima do WC-a kako netko slučajno ne bi spazio da smo u “tom periodu”.

Prije postojanja službenog naziva PMS koji je tako lijepo opisao negativno konotiranu esenciju ženskosti, postojala je ženska histerija. Ženska neuračunljivost. Ženska hiperemocionalnost. Kako god to opisali, esencija ženskosti bila je prepletena konotacijama duševne labilnosti, te se pojam ženskosti počeo gotovo poistovjećivati sa istom. Razmislite malo koliko u hrvatskom jeziku (i to ne samo u našem) postoji izraza koji stanje duševnog rastrojstva povezuju sa inherentnom prirodom ženskog bića. Razmislite.

Ne kukaj kao žena / muškarac

Ne prigovaraj kao žena / muškarac

Ne cmizdri kao žena / muškarac

Ne histeriziraj kao žena / muškarac

Ne deri se kao žena / muškarac

Ne budi nesiguran/na kao žena / muškarac

itd.

Ovdje nije trenutak da se okrenemo protiv muškaraca i sve svedemo na spiku “muškarci su krivi za sve” što je zastarjela zamka feminizma i, usuđujem se reći, potpuna neistina. Problem je u sustavu u kojem su ovakve stvari internalizirane kao normalne. Internalizirali su ih vaši muški članovi obitelji i prijatelji, ali i vaše ženske članice obitelji – i prijateljice – i vi same. Nedavno sam se uhvatila knjige “Sweetening the pill: or how we got hooked on hormonal birth control” koja vrlo otvoreno progovara o industriji kontraceptiva (tj. farmaceutici) koji je iznašla jedan zgodan način da se s problemom ženskosti nosi dijeleći šake i kape pilula, i pritom jako dobro zarađujući. Procjenjuje se da čak 80% žena u jednom periodu u životu uzima oralne kontraceptive. Dakle, to je bolesna industrija. Biznis, čak.

U istoj knjizi ponajmanje se raspravlja o bolestima poput duboke venske tromboze i smrtnim slučajevima koje su izazvale pilule. Dakle, ovo definitivno nije knjiga koja se bavi zastrašivanjem žena na pilulama, ali svakako otvara neke druge perspektive koje čak niti ja nisam znala (a volim misliti da mnogo znam jer se godinama mučim sa sindromom policističnih jajnika). Ova knjiga govori o normalizaciji, pa čak i institucionalizaciji pilula kao dijela normalne “higijene” žene. Jer: pilule smanjuju prištiće (a bitno je kako koža žene izgleda, pa čak i evolucijski jer signalizira dobro zdravlje), pilule zatim smanjuju dlakavost (koja je u 20. stoljeću postala neprihvatljivim obilježjem na ženama); reguliraju ciklus (a bez bolova i s predvidljivim ciklusom možemo se potpuno posvetiti normalnom odlasku u škole i na poslove, baš poput muškaraca – što moderno tržište rada i zahtijeva). Pilule imaju svojih prednosti, ali one su uglavnom eksterno vidljive, dok interno kamufliraju probleme ženskog zdravlja.

Premda će vam vaš ginekolog tako naglasiti, pilule neće izliječiti vašu endometriozu niti policistične jajnike. Neće izliječiti bolne, duge niti obilne mjesečnice, akne niti dlakavost jer – čim ih prestanete uzimati, sve će se vratiti na staro. Pilule nisu sada niti su ikada bile lijek, no brojnim ženama koje ih uzimaju kroz godine donose velike zdravstvene probleme o kojima nas nitko ne informira kad nam na recept stavlja potpis. Nedostatak kvalitetne komunikacije, nemogućnost pronalaska dobrog socijalnog ginekologa, sram i trpnja raznih problema zbog tabuizacije ginekološkog pregleda te olako propisivanje hormonalne terapije zbog problema koji se mogu tretirati na BROJNE druge načine okosnica su problema zapadnjačkog medicinskog diskursa. Zdravstvenim se problemima ne pristupa holistički već je medicina segmentirana i nepovezana, a ljudski organizam ne funkcionira na jednako segmentiran način. Holističkog pristupa zdravlju u biomedicinskom diskursu nema.

Primjerice. Ako se nečiji problem PCOS-a može pod kontrolu gubitkom kilograma (tj. konzumacijom namirnica s niskim glikemijskim indeksom), ginekologu će na pameti prvo biti da vas stavi na kontracepcijske tablete (koje, ponavljam, ne riješavaju ništa). Onda će vam u prolazu eventualno spomenuti da biste trebali smršaviti (no, često neće spomenuti da biste trebali napraviti test inzulinske rezistencije). Ako vam to i spomene, neće vam pri sljedećem susretu ukazati na konkretne promjene u dijeti koje biste trebali napraviti. Vjerojatno ćete završiti na metforminu / gluforminu. Neće vam spomenuti kako prirodnim putem možete popraviti svoju osjetljivost na inzulin (a može se). I takvih primjera ima na bacanje.

DSC00203

Pravo i održivo rješenje problema ženskog reproduktivnog zdravlja, problema PMS-a, hormonalno uzrokovanih psiholoških smetnji, hormonalnih akni, ćelavljenja i(li) dlakavosti marginalizirni su pred gotovo besramnom prečicom do picture-perfect vanjštine u obliku tabletice. Mijenjamo sve dobrobiti esencijalne ženskosti, zanemarujemo da se žensko tijelo ciklički mijenja otprilike kao i Mjesec, gubimo vezu s prirodom i otuđujemo se od emocija koje su neodvojiv dio nas kako bismo kontrolirale ciklus. No, žensko tijelo i ženski mozak nisu dizajnirani da funkcioniraju kao ravna linija. Već kao sinusoida. Iskorijenivši ono “negativno” u ciklusu poput perioda razdražljivosti, preosjetljivosti i fizičkih manifestacija da nam se približava kraj ciklusa (poput masnije kože i kose), iskorijenjujemo i ono “pozitivno” – snažan libido, kožu koja neobjašnjivo blista sredinom ciklusa, magnetsku privlačnost kojom zračimo u periodu plodnih dana te – nalet energije i kreativnosti u prvome dijelu ciklusa. I na kraju, tu sinusoidu treba shvatiti kao sinusoidu, a ne kao skup pozitivnih i negativnih čimbenika koji su ionako kulturno uvjetovani, odnosno koje ste naučili percipirati kao “pozitivne i negativne”. Masna koža i prištići 2 dana prije menstruacije nisu “ružni”. Oni su samo dio fizičke manifestacije kompleksnog plesa hormona kojeg smo mi internalizirali kao dane u mjesecu kada se osjećamo odvratno, debelo, napuhnuto, masno. Ako i vi imate tendenciju o svojem ciklusu razmišljati na ovakav način, onda je knjiga Holly Grigg- Spall svakako za vas jer će svakako promijeniti način na koji gledate svoje tijelo kao ružno i prljavo, umjesto da slavite esenciju svoje ženskosti. U srži, ovo je knjiga o prihvaćanju sebe kao žene i otkrivanju moći bivanja ženom.

PCOS i pilule

Postoji ta ogromna zabluda da je klinička slika žene s policističnim jajnicima jednaka za sve. Dlakavost muškog tipa (brkovi, brada, donji dio trbuha, prsa); prekomjerna tjelesna težina, akne, duboki glas, ćelavljenje, nerazvijena “ženska obilježja” poput grudi, jajnici prepuni cisti.

Svaki put kad me ugledaju, sa liječnicima opće prakse, dermatolozima i endokrinolozima imam natezanja oko toga da ja 99% nemam PCOS jer ne odgovaram tipu PCOS žene. Nemam brkove i bradu niti dlačice po trbuhu, nemam višak kilograma, akne imam u PMS-u (no, ne one duboke cistične, karakteristične za ovaj poremećaj već više mitesere), nemam duboki glas niti nerazvijena ženska obilježja. Dapače. Čak i po endokrinološkoj slici, nemam povećani testosteron niti ostale androgene.

Ako ste kada vadile hormone, onda znate da vam izvade podosta hormona koji trebaju biti u harmoničnom odnosu, i kad se samo jedan poremeti, on izaziva kaskadu drugih poremećaja u lučenju hormona. Moja hormonalna slika je idealna, osim inverznog odnosa dva hormona: LH i FSH. Igrom slučaja, ta dva hormona su ključna za postizanje ovulacije, i ako to ne funkcionira kako spada, onda cijeli ciklus može biti narušen. To je, uz produljene cikluse i bolne mjesečnice, bio dovoljan kriterij za dijagnozu. PCOS ili sindrom policističkih jajnika. 10% ženske populacije će na redovnom ginekološkom pregledu dobiti dijagnozu PCOS-a, a meni se ponekad čini da je taj broj i veći u stvarnosti jer imam dojam da gotovo svaka moja prijateljica ima neki oblik hormonalnog poremećaja.

Svi moji ginekolozi su za mene imali samo jedan savjet. Ne želiš zatrudniti sada? OK. Onda uzimaj pilule. I to je bilo tako jednostavno. Ja sam samo trebala doći ginekologu, ponoviti da imam bolne menstruacija, da imam povijest dijagnoze PCOS-a, i pilule su mi bile propisane isti tren. Hormonalni status iz krvi sam na zahtijev liječnika vadila samo jednom, a sve ostalo sam sama zahtijevala. Jetrene probe sam na zahtijev liječnika također radila samo jednom, a sve ostalo vrijeme sam sama zahtijevala pretrage. Zaključak koji mogu donijeti temeljem svojeg iskustva, a onda derivirati i iz iskustva djevojaka i žena s kojima sam pričala, sugerira mi da je liječnički odnos prema uzimanju kontraceptiva vrlo nonšalantan. Čak i sama prezentacija hormonalne terapije je promašena: pilule vam se predstavljaju kao lijek za hormonalne poremećaje, premda one to uopće nisu. Nitko vam ne objasni da pilule ne mogu izliječiti PCOS niti hormone, i da će vam se po prestanku “terapije” bez velikih promjena u stilu života sve vratiti. Zamislite da na ranu stavljate flaster ispod kojeg ta rana ne može zacijeliti. To su pilule.

Neuredne navike (nedovoljno sna, loša prehrana, manjak kretanja) i život pun stresa okidač su PCOS-a kojem smo neke od nas i genetski sklonije, odnosno u pozadini PCOS-a se sigurno nalazi nešto što “hrani” ovaj poremećaj. To, primjerice, može biti neaktivna štitnjača. Inzulinska rezistencija i(li) višak kilograma. Nezdrav životni stil. Emocionalnu komponentu ovog poremećaja priznaju čak i renomirani ginekolozi koji navode da je ženska ostvarenost i stabilnost (zadovoljstvo u privatnom životu) bitan faktor za uspostavu normalnih ciklusa jer, evolucijski gledano, biologija je uredila ženski ciklus tako da se u uvjetima stresa ovulacija isključuje kako žena ne bi ostala trudna u tom nepovoljnom periodu. No, ginekolozi nemaju vremena / načina da se holistički i sveobuhvatno pozabave ženskim reproduktivnim zdravljem i stoga je prva pomoć uvijek stavljanje žene na pilule. Pilule pak povratnom spregom inherentno utječu na žensku prirodu, gaseći ovulaciju koja je presudna za zdravo funkcioniranje onoga što autori nazivaju “optimiziranom ženom”. Evolucijski, ovulacija je vrhunac ženskog ciklusa jer optimizira žensku reprodukciju, zdravlje, pa čak i fizičke indikatore zdravlja i plodnosti.

Funny enough, evo nekoliko činjenica zbog kojih ćete se zapitati znate li išta o pilulama.

  1. Pilule ne gase samo bolnu menstruaciju već i ovulaciju sa svim svojim dobrobitima po ženu.
  2. Pilule ne reguliraju ciklus, već ga gase u potpunosti.
  3. Krvarenje koje doživljavate dok ste na pilulama nije menstruacija nego “withdrawal bleed”, odnosno lažno krvarenje koje imitira ciklus (jer u te dane ne uzimate tablete). Ono je potpuno nepotrebno, ali je marketinški osmišljeno kako bi se žene u vrijeme uzimanja pilula osjećale “normalno” (zamislite samo da 3 godine ne dobivate menstruaciju – pomislile biste da nešto s vama nije u redu).
  4. Tablete s niže doziranim hormonima imaju više prijavljenih nuspojava od onih visokodoziranih.
  5. Kontracepcijske tablete su od strane WHO-a (Svjetske zdravstvene organizacije) označene kao kancerogen prve grupacije – uz cigarete i azbest.
  6. Tablete dokazano mijenjaju psihološke obrasce percepcije i ponašanja svake žene koja ih uzima, no žene tome ne pridaju puno pozornosti ukoliko simptomi (depresije, anksionznosti) nisu jako izraženi.
  7. Bayer, danas vodeći proizvođač anti-baby pilula, uključujući i Yaz i Yasmin, ima značajnu povijesnu ulogu, odnosno etičku mrlju jer je za vrijeme Drugog svjetskog rata u sklopu IG Farbena razvijao kontraceptive kao način sterilizacije žena u nacističkim logorima. Manje je poznata činjenica da je od 1898. do 1910. iznašao načine da heroin učini komercijalno dostupnim kao lijek protiv kašlja koji “ne dovodi do navikavanja kao opijum”. Heroin (diacetylmorphine) je bio Bayerov trademark sve do Prvog svjetskog rata.
  8. Yaz je pilula koja ima najviše prijavljenih nuspojava. Premda se reklamira kao pilula s optimalnim antidiuretskim djelovanjem, ono što se izostavlja spomenuti je da se pritom djelovanjem drospirenona odvija stanična dehidracija, remeti apsorpcija vitamina i metabolizam glukoze, mijenja odnos kalija i bakra u korist kalija (što može dovesti do problema s bubrezima), dovodi do povećanog kolesterola, a time povećava i rizik za obolijevanje od bolesti krvožilnog sustava. FDA je potvrdio i objavio naznaku da su Yaz i slični kontraceptivi nove generacije povezani s povećanim rizikom od nastanka ugrušaka naspram drugih kontraceptiva. Testosteron je ključan hormonalni čimbenik u očuvanju gustoće kostiju, a Yaz ga potpuno potiskuje. To je samo dio stvari koje “najmodernija pilula” današnjice uzrokuje, a nisam niti počela nabrajati nuspojave vidljive korisnicama (smanjen libido, glavobolje, probojna krvarenja, zadržavanje vode, depresija i anksioznost itd.).

Sa svime ovime što sam upravo rekla, želim se nadovezati s još jednom stvari. Ja nisam ovdje da vas odgovorim od pilula, ukoliko vi smatrate da one vama posve odgovaraju, i da vam pozitivne stvari nadmašuju negativne, već samo da podijelim svoje iskustvo.

Zašto sam odlučila prestati piti pilule?

Kao što sam već napomenula, moj inverzan odnos dvaju hormona (LH i FSH) liječnicima je bio dovoljno sugestivan da, čak i u izostanku one prave klinčke slike PCOS-a, meni postave ovakvu dijagnozu – i ja stvarno ne sumnjam da po tim parametrima ja spadam u skupinu žena koje muči upravo ovaj sindrom. Ali vi morate shvatiti da SINDROM NIJE BOLEST. PCOS NIJE BOLEST. Sindrom je skupina simptoma koji se pojavljuju zajedno i istovremeno. Te simptome je moguće regulirati.

Jako dugo sam slušala liječnike, a ne svoje tijelo, i to je glavni razlog zašto sam prije 3 mjeseca odlučila konačno ostaviti pilule. Kad zbrojim sve vremenske odsjeke u kojima sam pila hormonalnu terapiju, dođem na 8 i pol godina sveukupnog uzimanja tableta, i meni je to danas užasno. Pilule su quick fix, i periodima kada su me jako mučili neredoviti ciklusi, bolne mjesečnice i akne, ja sam samo tražila izlaz iz te situacije ne razmišljavši o implikacijama uzimanja tableta godinama. Nažalost, u posljednjih godinu do dvije sam se počela osjećati čudnije, lošije i nezdravije, i trebalo mi je JAKO dugo da to povežem s pilulama (konkretno, Yazom) jer sam ih ipak uzimala godinama i godinama mi nisu radile nikakve probleme. Svoje simptome želim podijeliti s vama, premda nam neće nužno svima biti sve isto, ali da ipak znate prepoznati neke rane simptome da vam pilule možda više ne odgovaraju.

  1. Izgubila sam entuzijazam za stvari koje sam nekoć jako voljela raditi. Mislila sam da sam jednostavno u “tim godinama” kada se sve mijenja, da sam odrasla i da je to – to u životu, i tek sam po prestanku uzimanja pilula shvatila koliko više optimizma, poletnosti, energije imam otkako nisam na tabletama. Doslovno, osjećam se kao da mi je netko ukrao posljednjih nekoliko godina jer to uopće nisam bila “ja”. Znam da zvuči čudno, i osjećam se jako bizarno što to uopće tipkam, ali obzirom da sam veliki skeptik, racionalna osoba i ne zanosim se transcendentalnim bullshitom u životu, mogu reći da me ova promjena dočekala posve nespremnu i ne mogu poreći da postoji. Naše hormonalne promjene neraskidivo su vezane za naš emotivni i duhovni doživljaj svijeta, i pilule od cijelog tog spektra mikrodoživljaja koje čine našu percepciju stvore jednolinijsko sivilo u kojem nitko ne bi trebao htjeti živjeti.
  2. Koža mi je izgubila na kvaliteti. OK, prije pilula sam imala više prištića, i povremeno su mi oni bili jedva podnošljivi jer sam jako brijala (i još uvijek jako brijem) na savršen ten, ali kvaliteta kože mi je tada bila neusporedivo bolja nego na pilulama. Ponovno, kao i u prethodnoj natuknici, mislila sam da jednostavno starim. Da su kapilare, crvenilo, suhoća, dehidriranost i dio moje kože koji jednostavno trebam prihvatiti, no po prestanku uzimanja pilula, koža mi je dobila onaj neki sjaj, čini mi se da je “deblja”, brže se oporavlja, manje se crvenim u licu (čak 80% manje) i imam manje ljuskastih i dehidriranih dijelova. Razlika je primjetna, i uvjerena sam da su hormoni iz pilula uzrokovali moje probleme (barem s kapilarama, što mi je potvrdila i liječnica). Istina, vratili su se i prištići u PMS-u, no držim ih pod kontrolom koristeći salicilnu kiselinu (btw. updateat ću stanje s kožom kad bude 6, 9, 12 mjeseci itd.).
  3. Zadržavala sam vodu i lakše sam se debljala. Apetit mi je bio veći i teže sam ga kontrolirala. Nakon 3 mjeseca bez pilula, tijelo mi izgleda kao da sam smršavila barem 2-3 kg, a apsolutno ništa nisam radila posebno, te sam čak i prestala onoliko naporno vježbati kao ranije jer sam shvatila da mi superintenzivna tjelovježba izaziva probojna krvarenja i remeti ciklus.
  4. Krvna slika mi je bila pogoršana pilulama. Pilule uzrokuju deficite i disbalanse u razini vitamina i minerala. Konkretno, jednu stvar koju NIKAKO nisam mogla riješiti, a događala mi se uvijek kad sam bila na pilulama je visok kolesterol (što je poznata nuspojava kontraceptiva), a ja se stvarno hranim jako zdravo i uvijek mi je bio visok dobar kolesterol (HDL), ali i loš (LDL). Jednostavno, čim se vratim na pilule, kolesterol mi ode u nebesa, a svi znamo da je visok kolesterol opasan za zdravlje dugoročno.
  5. Dobila sam vene po nogama. Već neka 2 mjeseca nakon uzimanja pilula, primijetila sam da su mi se pojavile užasno izražene vene na nogama, a povremeno bih u nogama osjećala i težinu / bolove. Pogotovo za toplijih dana. No, u strahu od skidanja s tableta (a time i vraćanja prištića), odvagnula sam da bih radije imala vene na nogama nego bilo što na licu. Moj ginekolog nije smatrao da je to “jako strašno” premda znamo da tablete (a Yaz pogotovo) uzrokuju duboku vensku trombozu i pojačano zgrušavanje krvi.

Da ne duljim, bilo je tu još puno stvari koje nisu “štimale”, no teško sam ih i nerado povezivala s tabletama. Sad, tri mjeseca kasnije i bez tableta, jasno mi je što je glavni krivac za moje stanje. Uglavnom, da ne duljim više s ovim tekstom jer znam da je ionako užasno dugačak, u drugom dijelu moje hormonalne priče koji će ići za nekoliko mjeseci, pisat ću vam što sada radim za svoje hormone (suplementi, lifestyle promjene) i kako ih (nadam se) uspijevam održati reguliranima bez sintetskih hormona – zasad mi super ide, ali šutim dok ne vidim konkretne rezultate na papiru. 🙂

Hvala na čitanju i u komentarima slobodno podijelite svoja iskustva!

Written by babushka
Beauty blogger, fitness enthusiast, cat mommy & life adventurer in love with the world.