Hi! My name is Jelena and I live in Zagreb, Croatia. I’m 28 years old and this is my blog - my favourite thing in the world. Here I’m primarily focusing on topics like beauty, fitness and health because this is best reflecting who I am in real life. I looooove beauty and cosmetics, healthy food, working out in the nature, exploring new things and places, learning, growing and caring for the environment.

If you like my work, feel free to contact me at: babushkas.suitcase@gmail.com , follow my Facebook page or Instagram feed where I post things daily.

Za sve one koji nisu znali, prije manje od tjedan dana vratila sam se doma s prelijepog putovanja. Svi oni koji me dugo čitaju dobro znaju da obožavam putovati, a ovaj put kao must-see destinaciju odabrala sam prekrasnu Šri Lanku. Moj putopis ćete također imati prilike pročitati, ali danas sam se htjela pozabaviti beauty temom – točnije, beauty preživljavanjem u tropskim uvjetima. Šri Lanka, kao i većina jugoistočne Azije, karakteristična je po tropskim klimatskim uvjetima, a to u praksi znači užasno vruće i užasno vlažno vrijeme. Dobitna kombinacija, zar ne? 🙂

Meni je ovo bio prvi pravi susret s ovakvim klimatskim uvjetima, i moram reći da se nisam baš dobro pripremila na ono što me ondje dočekalo. Kako da vam najbolje dočaram tu situaciju? Recimo to ovako: vrijeme je u tropskim i suptropskim dijelovima svijeta takvo da ste ljepljivi i “vlažni” doslovno 10 minuta nakon tuširanja. Kao da se vlaga iz zraka lijepi na kožu, a temperature koje su 30+ već u 6 ujutro ne pomažu toj činjenici. Prva stvar koju ću vam reći je da ZABORAVITE NA ULJASTE PROIZVODE.

Čak ako imate i totalno suhu kožu, ZABORAVITE. Umjesto uljastih seruma, teških krema i uljnih proizvoda za tuširanje odaberite gelaste ili lagano mliječne teksture. Prvih nekoliko dana sam koristila svoje najdraže L’occitane ulje za tuširanje i ulje za skidanje šminke, i koža lica i tijela mi je buknula u sitnim prištićima, a da ne spominjem i ne posve nebitnu činjenicu da se nikada nisam osjećala posve čisto jer mi je koža jednostavno bila prenahranjena. 😀 E i da, ako idete u neku zemlju tipa Šri Lanka ili Indija, ne očekujte naivno da ćete jednostavno uletit u prvu drogeriju i kupit hrpu beauty potrepština koje ste zaboravili ponijeti. Toga tamo nema. Kad sam izgorila kao pečeno pile na prevrućem šrilankanskom suncu, nisam niti u ljekarni mogla naći običan aloe vera gel. Bolje da vam ne pokazujem što sam kupila umjesto toga. 😀


Druga stvar: visoki SPF je obavezan. Ali obavezno uzmite onaj koji je vodootporan i koji je superlagan na koži. Može biti i s hrpom alkohola. Realno, ne bih to nikada preporučila kod nas, ali alkohol brzo evaporira s kože i zato su takvi proizvodi generalno superlagani na tijelu (čitaj: ne hodate cijeli dan masni i znojni). Zašto to spominjem? Zato što će vam se u protivnom dogoditi ono što se dogodilo meni. Imala sam neku Sundance baby kremu s faktorom 50 koja se uopće nije upijala nego je samo stajala na koži, a uz silno znojenje, bilo je doslovno nemoguće da ne sklizne s kože i tako sam fino izgorila više puta. Uz faktor 50 i onaj odvratni osjećaj kao da me netko marinirao za pećnicu.

Treće, ali ne manje bitno. Clarisonic, Foreo, Olay četka za čišćenje lica, ma može i mehanički piling, bilo što. Ponesite toga u obilju. Litru SPF-a koju biste trebali nanijeti na sebe više puta dnevno u takvim klimatskim uvjetima je potrebno navečer temeljito odstraniti s kože, a na Šri Lanki je konkretno bio užasan problem s nepostojećim pritiskom tuša što je proces tuširanja učinilo posebno izazovnim. Da sam barem imala nešto malo konkretnije sa sobom da mi fizički pomogne skinuti taj sloj kreme i svega ostalog sa sebe! 🙂


Četvrto: retinoide i AHA kiseline (glikolna, mliječna, mandelična) prestanite koristiti barem deset dana prije putovanja. Pogotovo retinoide. Ako slučajno ne znate, oni vas čine osjetljivijima na sunce, a tamo je sunce ionako prejako. Uopće ne mogu zamisliti na što bi ličila osoba koja tako izgori dok je na nekom jakom retinoidu. Ja sam prilikom ovog putovanja jako izgorila uz rub kose i doslovno preko noći su mi se pojavila 3 nova madeža! 🙁 Izbjegavajte parfumirane prozvode i pogotovo citrusno omirisane proizvode jer su fototoksični. Izbjegavajte koristiti parfem na suncu izloženoj koži, odnosno omirišite njime odjeću.

Sljedeće – sa sobom uvijek nosite lipstick sa SPF-om, termalnu vodu i vlažne maramice. I barem litru vode. Vjerujte mi. 🙂

Šesto, zaboravite na savršeno ispeglanu kosu. Prevruće je da biste je nosili raspuštenu, pogotovo ako imate jako dugu kosu, a nenormalna količina vlage će vam dodatno zagorčati život. Preporučujem neki slani sprej i šešire. Kosa će vam biti zahvalna, a i koža. 😉

Frizura: nepostojana. Ustvari, nema tog trovremenskog Tafta koji bi ukrotio moju kosu na Šri Lanki. 😀

Ukoliko budete u prilici imati smještaj s frižiderom, JAKO preporučujem gelaste maske koje možete staviti u frižider i zatim prije spavanja malo držati na licu. Šansa da barem malo ne izgorite je prilično minimalna, tako da će vam hladna gelasta maska odlično odgovarati. Ukoliko niste fan gel maski, i običan jogurt će super poslužiti. 🙂

Što se tiče šminke, moram vas razočarati i reći da ćete morati odustati od jake šminke ako ste na nju navikli u svakodnevici jer je ondje doslovno nemoguće imati postojan make up na licu. Koža vam je konstantno vlažna, a 5 minuta na suncu je dovoljno da se oznojite otprilike kao kod polusatnog treninga u teretani. Na Šri Lanki se osobno nisam uopće niti najmanje šminkala, a isto bih preporučila i svima drugima. Eventualno malo vodootporne maskare i korektor gdje je zbilja potreban. Puno je bitnije dobro zaštititi kožu. 🙂

To bi bilo sve od mojih top savjeta za beauty režim u tropskim uvjetima. Da sumiram: što lakše teksture beauty proizvoda, adekvatan lagani SPF, termalna voda, sunčane naočale i šeširi, odmorite kosu od pegle i fena, i izbjegavajte jake eksfolijante jer ćete ipak biti na ekstremno jakom suncu doslovno po cijele dane. 🙂 I da vam kažem još jednu stvar. Kad sam bila na putovanju, koža mi je malo poludila što i inače radi kad putujem jer me avionski zrak užasno dehidrira, promijenim klimu, drugačije spavam, drugačije jedem itd. I to me malo bediralo na putovanju. Ali, znate što? Onog trena kad sam se vratila u Zagreb, sve se povuklo doslovno u 3 dana. Sigurna sam da će se isto dogoditi i s vašom kožom ako vam s promjenom klime malo poludi. Poanta je da se što manje bedirate, da ne bježite od fotića i da maksimalno uživate na putovanju. Pusa i do čitanja! 🙂

Žene vole simplificirane stvari, barem većina žena. Žele da im netko kaže: koristi to i nećeš imati bore. Koristi to – i nećeš imati mitesere. Koristi to i… You get the picture. Stvari su puno kompliciranije od toga. Brendovi vam uglavnom ne olakšavaju život ispisujući dobronamjerno gigantskim slovima “VITAMIN C, GLOWING SKIN, YOUNG SKIN, BUY ME NOW OR DIE UGLY”… Na milijun naizgled istih proizvoda pišu naizgled iste stvari. Kome vjerovati?

Jedini način da kupite dobar proizvod je da naučite čitati sastav! Znam da sam dosadna, znam da vam se ne da, znam da je sezona ispita na faksu i da učite druge stvari. Ali, evo u čemu je stvar: kako se možete ljutit što ste kupili loš proizvod kad vam SVE PIŠE NA PAKIRANJU? A VI STE TI KOJI NE ZNATE ČITAT? 😀 Realno, ako ne želite naučiti osnove o sastojcima i skincareu, to je savršeno OK, ali morate bit svjesni da je u popisu sastojaka sadržano ono zaista bitno. Na kutiji svašta nešto može pisat. Kutija prodaje, njezin je zadatak da izgleda lijepo, flashy, da vas privuče slatkorječivošću, fora nazivom, da vam “uvali” proizvod.

Vitamin C dolazi u mnogim, mnogim, mnogim oblicima. Danas ćemo proći nekoliko najbazičnijih koje ćete najčešće viđati na pakiranju. Prvo, nekoliko mitova i istina:

1. Svaki vitamin C je isti. Nije točno. Postoje brojni oblici vitamina C. Iako različiti oblici vitamina C neke stvari generalno rade isto (npr. posvjetljuju pigmentiranu kožu), to ne znači da to rade jednako dobro. Dapače, različiti oblici vitamina C mogu biti indicirani za totalno različite stvari, što je razlog zašto vam jedna stvar odlično paše, a druga nimalo, iako na pakiranju piše da oba proizvoda imaju, primjerice, 7% vitamina C, nebitno.
2. Vitamin C uvijek dolazi u niskom pH mediju, to je kiselina i zato nije podobna za nanošenje ujutro. Da, askorbinska kiselina (jedan od oblika vitamina C) se uistinu treba nalaziti u kiselom pH mediju da bi bila efikasna (oko trojke), ali za mnoge druge slučajeve to uopće nije istina. Efikasni su u gotovo neutralnom mediju! Nadalje, vitamin C ispod SPF-a dokazano pojačava sun-protecting sposobnost kože. Kasnije ćemo razjasniti kako, što i zašto.
3. Vitamin C je super za akne i mrljice. Neki oblici jesu, neki oblici nisu.
4. Vitamin C je super za pigmentaciju od sunca. Da, ali su neki oblici puno jači od drugih.
5. Vitamin C potiče sintetiziranje kolagena u koži. Kao generalno pravilo možemo reći da, ali pod određenim uvjetima.
6. Vitamin C ima kratki rok trajanja. Fuck to the yes. Neki oblici imaju duži, neki imaju katastrofalno kratak rok trajanja.
7. Askorbinska kiselina je jedini dobar oblik vitamina C. Glupost.
8. Vitamin C je svemogući sastojak. Donekle. Odličan je, ali je najbolji kad u sastavu ima još antioksidansa zbog čega je bitno da je formuliran s drugim vitaminima i ekstraktima. Razlog zašto ljudi misle da radi puno više nego što uistinu radi je taj što površinski uglavnom instantno vidite taj “brightening” efekt, ali imajte na umu da to nije dugoročni efekt, odnosno on traje dok god koristite serum.

No, prije nego se bacimo na taj dio priče, spomenut ću samo da vitamin C nikad ne kupujete u ambalaži koja je prozirna ili plastična jer efektivno bacate novac. Tenkju.

Vitamin C nema veze s voćem niti eteričnim uljima citrusa!

Ok, sad kad smo to razriješili, lagano možemo prijeći na pojedinačne oblike vitamina C, a ako sam nešto slučajno zaboravila pišite mi. Prvi na redu je najpoznatiji i najpopularniji: askorbinska kiselina / ascorbic acid.

Odmah ću reći da ovo nije moj omiljeni oblik C seruma, iako ga svi hajpaju i dižu u nebesa. Primjerice, cijenjeni Obagi i Skinceuticals serumi s C vitaminom pripadaju ovoj skupini proizvoda. Osobno sam koristila 2 Obagija s C vitaminom (od kojih je jedan profesionalni, 20% vitamin C tretman) i mogu reći da je efekt bio primjetan u obliku posvjetljenog, glowy izgleda kože, ali to je sve. Smatram da je ovaj oblik vitamina C primjereniji za ljude koje muče problemi sunčevih mrljica (sun spots) i melazme te zrele kože što nisu moji osobni problemi pa je zato efekt izostao (ja sam ga koristila za blijeđenje mrljica od akni i za poboljašanje teksture, tj. da uredim tonus i ton kože). Istraživanja pokazuju da je ovaj oblik C seruma optimalniji od ostalih za tretiranje bora, ali bit ću vam iskrena i reć da fakat sumnjam da, osim hard core retinoida, nešto može puno napraviti po pitanju bora koje su već nastale. Zato bih prije istaknula njegovu antioksidativnu prednost i fotozaštitne učinke nego bilo što drugo. Problem s askorbinskom kiselinom je taj što se nenormalno brzo kvari te tada gubi sve pozitivne učinke. Moj Obagi je imao rok trajanja manje od 3 mjeseca što je za cijenu od preko 500 kuna bilo jako razočaravajuće. pH mora biti oko trojkice, a da bi bio vidljivo djelotvoran u kratkom vremenskom roku potrebna je veća koncentracija djelatne tvari (iznad 10%) – zato je ovo uvijek agresivniji tip seruma i ponekad ga je teško podnositi, pogotovo ujutro (npr. ja sam se ful crvenila od Obagija).

Sodium asorbyl phosphate (SAP) je moj osobni favorit, odnosno moj najdraži oblik vitamina C. Drugi sličan oblik (kojeg nisam probala, doduše!) je magnesium asorbyl phosphate (MAP). MAP je nestabilnija varijanta SAP-a pa bih vjerojatno preferirala SAP ionako. Oba oblika su, kao i askorbinska kiselina, topivi u vodi. SAP je fenomenalan za pigmentaciju i akne, te je znanstveno dokazano da SAP ubija P.acnes bakterije baš kao i benzoyl peroksid kojeg kod nas možete dobiti samo na recept. Osim toga SAP, kao i askorbinska kiselina, ima odličnu antioksidativnu i fotoprotektivnu ulogu. Djelotvoran je u pH mediju od 6-7 što ga čini idealnim za miješanje u ostatak skincarea kao fini booster, a također je i manje agresivan od askorbinske te rijetko kad izaziva nuspojave. Naspram SAP-a, MAP navodno bolje djeluje na melazmu pa bi serum s ovim oblikom vitamina C možda bio dobra opcija ukoliko vas muči taj problem, a ne želite serum koji superbrzo izgubi efikasnost jer znate da ga npr. nećete stići brzo potrošiti. Zanimljivo, i MAP i SAP su dokazano učinkovitiji za sintezu kolagena u nižim koncentracijama nego askorbinska kiselina u tim istim koncentacijama. Proizvod sa SAP-om koji uvijek preporučujem jer je meni bio fenomenalan je Mad Hippie Vitamin C serum.

Asorbyl palmitate ćete najčešće pronaći u uljastim serumima, bolje penetrira površinske slojeve kože i navodno dosta dobro stimulira kolagen, međutim oko ovog sastojka se vode prijepori jer je jedna studija ukazala na njegovu kancerogenost, pa je nekoliko studija navelo da nije mutagen i tak dalje i tak bliže. Osobno ga ne koristim. Nije niti osobito dobar kao antioksidans, nije niti osobito stabilan. Ne znam, osobno ga preskačem, a vidim da i u industriji lagano dobiva status dinosaurskog sastojka.

Ascorbyl tetraisopalmitate je tehnološki moderna, ako se ne varam najnovija varijanta vitamina C, topiva u mastima pa ćete ju opet najčešće nalaziti u uljastim high-end proizvodima. Obzirom da ne preferiram uljaste proizvode, nisam je još probala. Navodno brzo penetrira u dublje slojeve dermisa i samim time ima dosta vidljivo i konkretno djelovanje, ali zbog brze apsorpcije je ponešto povećan i rizik od iritacije (kontaktnog dermatitisa). Ovo je najstabilnija verzija vitamina C s djelovanjem do 18 mjeseci. Odličan je antioksidans, posvjetljuje kožu, stimulira kolagen itd. 🙂

Eto, mislim da bi to bilo sve za početak, ako sam nešto propustila spomenuti, svakako mi javite. 🙂

Jučer mi je u inbox pristigla jedna poruka, odnosno pitanje što mislim o sastavu nekoliko novih proizvoda na našem tržištu. Iskreno, neću pisati o kome se radi jer nemam ništa pozitivno niti negativno komentirati o proizvodu koji nisam isprobala već ga analiziram samo preko sastava, ali mi je na pamet palo da provjerim koliko moje čitateljstvo, za koje smatram da dosta dobro razumije ovu problematiku, iz jednog ogoljelog sastava bez imena uopće može iščitati radi li se prirodnom ili sintetskom proizvodu.

Easy enough, ili sam tako barem mislila, ali cure moje – opale ste na testu HARDCORE. 😀 Ne ide mi matematika, ali uspjela sam izračunati da je svega 23% odgovora ispravno prepoznalo da se u tom dotičnom sastavu stvarno radilo o prirodnom proizvodu. Statistički gledano, pretpostavljam da je dio vas pogodio, a tek manji dio znao o čemu se zaprvo radi pa ću napraviti smionu tvrdnju da je, čak i u skupini žena koje prate blogove, kozmetiku i trendove, MOŽDA JEDNA OD DESET KONZUMENTICA KOZMETIKE UISTINU UPUĆENA U TO ŠTO KUPUJE. Iskreno, kupujte što želite, trošite pare koliko želite. Ali, kako je to urugvajski predsjednik Pepe rekao, stvari ne kupujemo novcem nego vremenom koje smo potrošili radeći za taj novac. Užasno depresivno i potpuno točno. Nažalost, dok svi na planeti ne shvate da je društveno odgovorni konzumerizam jedini način da za sebe i ostale osiguramo prestanak eksploatacije vlastitog neznanja, stvari se neće puno pomaknuti s mrtve točke.

Sad kad smo to maknuli s dnevnog reda, vrijeme je da jednom zauvijek kažemo ružnu istinu o prirodnoj kozmetici (i pritom ne mislim na aromaterapijske pripravke nego drugstore varijante ‘prirodne kozmetike’) – NE POSTOJI JASNA REGULATIVA U PROIZVODNJI I DISTRIBUCIJI PRIRODNE KOZMETIKE I ZATO SE ISTA KOMERCIJALNO ZLOUPOTREBLJAVA.

Što to znači za vas? Ukratko, NE MOŽETE BITI SIGURNI JESTE LI KUPILI PRIRODNI PROIZVOD SAMO ZATO ŠTO NA NJEMU PIŠE “od prirode s ljubavlju”, “priroda je lijek”, bio, eko, green cosmetics, krema lavanda, smilje ili koje drugo raslinje. Nitko vam ne brani da na ambalažu stavite naziv “fresh cosmetics” i prodajete 100% sintetski proizvod. Npr. brend može napisati “bez SLS-a”, a u sastavu imati SLES koji je kemijski skoro identičan SLS-u! Zakon ne brani da na pakiranju proizvođač bulazni koliko god želi, dok god eksplicitno ne laže (mada, i tu sam znala vidjeti slučajeve da na pakiranju piše “bez sulfata”, a u sastavu naravno SLS (sodium laureth sulfate).

Sjećam se kad je S-Fresh, ili kako se već zvao taj propali slučaj, imao neku kremu pa ju je pod geslom “prirodne kozmetike” dao psu za ručak, i zatim sliku tog samoubilačkog pokušaja simpatičnosti stavio na Instagram. Ubrzo su ih ljudi sa svi strana sasuli uvredama, potpuno opravdano, pa su zaključali Instagram profil kao neka nadurena 12-godišnja djevojčica, a ne ozbiljan kozmetički biznis koji se uspio plasirati čak i u DM. Nedugo nakon toga nestali su i iz DM-a. No, vratimo se na temu. Mislim da je opasno ljudima imputirati ovakve glupe ideje u glavu u ime “prirodne kozmetike”. Nijedan kozmetički proizvod nije siguran za jelo. Ako zbog ničeg drugog, onda zbog konzervansa kojeg, no shit, IMAJU I PRIRODNI PROIZVODI.

Retorika kojom “prirodna” (bio, eko, green, suze jednoroga) kozmetika provodi eksploataciju vašeg neznanja je potencijalno opasna jer dozvoljava da se na nju oslanjate bez ikakvog kritičkog promišljanja. Evo par argumenata za to.

  1. Kao u slučaju psa koji jede kremu, PRIRODNA KOZMETIKA JE OLAKO SHVAĆENA KAO ZDRAVA ILI BAREM BEZOPASNA. Not true, ili barem nije nužno točno, a pogotovo nije pogodna za jelo (uopće ne mogu vjerovat da moram to pisat).
  2. Kad kupujete od neprovjerenih proizvođača s fejsa, onda barem znajte da PRIRODNA KOZMETIKA IZRAĐENA U KUĆNOJ RADINOSTI MOŽE BITI VRELO BAKTERIJA I ZDRAVSTVENO UGROZITI IMUNOKOMPROMITIRANE LJUDE. Ovo je pogotovo točno za oboljele ljude koji se okreću “alternativnim” pripravcima ne znajući da si time mogu navući opasnu infekciju i djecu koja nemaju dobar imunološki sustav .
  3. Vrlo često, DROGERIJSKE INAČICE “PRIRODNE” KOZMETIKE NISU FORMULIRANE PO JASNIM SMJERNICAMA NITI PODLIJEŽU SANKCIJAMA ZBOG FORMULACIJSKIH MANJKAVOSTI, kao npr. kad vam se proizvod pokvari prije vremena što ponekad uopće niti ne skužite dok se nije hardcore zapljesnjivio, ali mikrobiološki nije ispravan već puno prije. Sad kad sam u tom svijetu proizvodnje kozmetike, znam stvari koje ovdje ne smijem napisat pa ću vas samo uputit da si sami uplatite testiranje pri Andriji Štamparu ako se želite dokazivat s nekim. 🙂

Sve ovo uopće ne bih pisala da brendovi prirodne kozmetike transparentno progovaraju o prednostima i manama svojih proizvoda, ali čini mi se da je želja za profitom, dok se ekipa gega kao slijepac u magli, puno bitnija. I TO NIJE OK. NIKAD NEĆE BITI OK. NE ŽELIM NITI DA VAMA BUDE OK, radilo se o mojim proizvodima ili bilo čijim drugim. Ako ikada zaboravite na to, sjetite se Pepea.

Iako smo zaručeni već više od 2 godine, a u vezi već više od 10, Vjeko i ja smo tek nedavno počeli ozbiljnije razgovarat o vjenčanju. Da budem posve iskrena, vjenčanje kao takvo osobno ne zamišljam kao neki big deal, prekretnicu ili “najbolji dan u životu” jer smo nas dvoje već toliko dugo zajedno da jednostavno znam kako se s brakom među nama ništa neće promijeniti. A, među nama, nikad nisam bila odgajana na način da smatram da će me udaja realizirati kao osobu, da sam polovično vrijedna bez supruga i slično pa s te strane ne osjećam neki pressing za udajom. 😀 Brkovi na stranu, drage moje fembotice, vjenčanja su lijepa stvar – to je činjenica! (Osim onih gdje se agresivne ženturače potuku za buket i u 3 ujutro plešu po stolovima dok se njihove gore polovice valjaju po podu s pršutom na čelu). #balkansketragedije

U nekom hormonalno induciranom vrtlogu života, nedavno sam počela razmišljati o tome kakvo bih ja vjenčanje htjela. Još uvijek nemamo datum, da se razumijemo. Ali ja imam Pinterest. Pa sam složila neke #inspo fotkice, a Vjeko ih je pogledao i rekao “može”. Ravnopravnost u vezi je bitna stvar, kao što možete vidjeti iz našeg romantičnog primjera. 😀

GDJE?

Obzirom da smo oboje veliki ljubitelji prirode, složili smo se da bismo organizirali minimalistički party za ekipu i najbližu familiju u nekakvom vrtnom dijelu nečega (odjednom se ne znam izrazit). 😀 Obzirom da ćemo se spanđat u toplijem dijelu godine, usprkos našim majkama koje su na to stavile veto zbog svojih koljena i sličnih old people problema, vrtna zabava nam se čini kao dobar izbor. Plan je: puno zelenila, svjećica, druškanje i ćaskanje uz fino bijelo vino i zdrave slastice, origami ždralovi, baloni, sve nešto hipsterski (čitaj: na budžetu). 😀


PRSTENJE

Ideja nošenja klasične burme do kraja života mi se čini… Pa, ne baš za mene, recimo to tako. 🙂 Oduvijek sam voljela ekstravagantan nakit koji privlači pozornost, i klasično lijepi prsteni jednostavno nisu mene. Osim toga, burma mi je samo prsten, a ja bih htjela da naše prstenje priča neku priču. Zato sam već na Etsyju našla ženu koja ručno radi fenomenalno elvish prstenje. Oboje smo geekovi, oboje volimo fantasy, oboje volimo prirodu i stvari koje su “drugačije”, i stoga se izbor ovakvog prstenja činio logičan. Ono što ćemo mi imati je nešto slično ovim slikicama ispod: Vjeko će imati prsten koji je imitacija kore drveta, a moj će biti elaborirana imitacija grančice. Jako mi se sviđa ta simbolika i analogija: muški prsten predstavlja nešto otporno i zaštitnički, a ženski nešto delikatno i nježno.


HALJINA

Imam problem s vjenčanicama, a taj je da mi je većina njih zapravo prilično standardna, kičasta, neodmjerena. Užasno teško pronalazim neku haljinu koja mi se baš sviđa. Super su mi romantične, princezaste haljine s puno nekih ženstvenih volana, ali to jednostavno nisam ja. Najljepši komad koji sam vidjela je ovaj Bertin, model Annora. Šansa da se ikada udam u ovoj haljini je vrlo mala zbog cijene i nedostupnosti pa tražim neke slične komade, ali… Ne podcjenjujte moju upornost. 😀


DIY

Obzirom da planiramo minimalističko vjenčanje s malim krugom uzvanika, vjerujem da ćemo puno toga napraviti sami pa sam odlučila neke prikupljene ideje ostaviti i vama za inspiraciju. Ono što sigurno mogu potvrditi zasad je da ćemo sigurno imati mačje macaroonse i passport tip pozivnice jer… Well, ako me čitate, znate zašto! 😀 To su dvije stvari bez kojih ne možemo živjeti! 🙂


KOSA

Ako se do vjenčanja ne ošišam drastično (veća je vjerojatnost da će nas pogoditi komet i izbrisati trag ljudskog postojanja na Zemlji), onda će izbor frizure pasti na mekane valove s nekom lijepom festive ukosnicom ili opušteni chignon, ovisno o haljini i make upu kojeg odaberem. Nisam fan prestrogih frizura, konzervativnih pundži, tijara i sličnog.


HONEYMOON, BABY!

To smo se dogovorili već davnih dana: definitivno idemo u južnu Ameriku, i proći ćemo Peru i Boliviju cijelu, a meni je velika želja negdje na tom putovanju ubaciti i Galapagos. U svakom slučaju, definitivno ćemo proći Salar de Uyuni (platoe soli koji u kišnoj sezoni dobivaju izgled ogledala), otići na višednevni Inka trail Machu Picchuom i iz aviona vidjeti Nazca linije. 🙂

I za kraj… PLAYLISTA!

* Tekst koji čitate nije žalopojka: on je oda jednoj lijepoj tranziciji od životne važnosti.

Kad sam prije više od 5 godina počela pisati blog o kozmetičkim temama, nisam niti sanjala da će moje bilješke itko čitati. Postoji određena ljepota u tome da se osjećaš malo i nebitno: svoj si. Pred kime da glumataš neku orgazmičnu dekadenciju i ekstazu vlastitog bivanja? Nitko te ne čita i to je OK.

Taj svojevrsni cinizam nastavio se i kada su se brojke na mojem blogu počele proporcionalno povećavati. Brojke koje me nikada nisu impresionirale. Znam da su brojke bitna stavka u biznisu, ali kako uglavnom ne koreliraju s kvalitetom nego sa senzacionalizmom, od prvog dana sam znala da nikada nigdje neću biti odabrana za blog koji je prvi po ičemu. Iako je, po mojem (možda neskromnom i subjektivnom) mišljenju, prvi po nekoliko stvari. Neću ih navoditi jer mislim da je prethodna rečenica dovoljno prepotentna sama po sebi. 😀

Jasno vam je: svoj blog obožavam i za mene je on uistinu najbolji na svijetu po puno parametara (što ne znači da mislim da je savršen). 🙂 Ako ništa, predstavlja ono najbolje od mene, i to je dovoljno za jedan mali život. Uistinu, da biste voljeli svoj blog, morate prvo voljeti sebe. Svako apatično pisanje je lako iščitati jednako kao što se očaj dade namirisati. Na ovaj blog sam ponosna, jer on nije samo ja i moje misli. U biti… ovaj odnos pisca i bloga teško je razumjeti ako i sami ne pišete, i ako vas netko ne čita. Ja sam na nekoj vrlo plitkoj razini svjesna da vas ima više od 5000, ali mi je teško zamisliti toliko ljudi u jednoj prostoriji. Vi meni niste 3284. čitatelj nego Ana ili Ivana koja ima problema s rozaceom ili aknama – nebitno. I ja sam mali dio svake od vas. Kad mi se javite i kažete da vas nešto muči, ja vam svakoj ponaosob odgovaram kao prijateljici – iako se ne poznajemo. SVAKI DAN POSLJEDNJIH 5 GODINA. Nikad mi nije teško jer ja stvarno volim pomagati. Kad vam odgovorim, zaklopim laptop i vaše javljanje pospremim negdje u eksternu memoriju vlastitog uma. Ne pričam o vama nikome. Ne brojim poruke koje smo razmijenili; misao da sam vam (možda) pomogla meni je dovoljna.

Ja drugačije ne znam. Uzet pare za neki žnj proizvod i napisat o njemu neki žnj tekst isto ne znam. Ustvari, znam, ali kako da se onda pogledam sutra u ogledalo – to ne znam. U tom neznanju što ću i kako ću dalje, nakon valjda 588. inboxa koji je išao u stilu “tebi fakat vjerujem”, u mojoj glavi rodila se ideja Skintegre. Danas ću vam malo pričati o Skintegri, ali ne na način da vam predstavljam proizvode (još!) nego o izazovima pokretanja posla. 🙂

Prije sada već više od godinu dana, promijenila sam neke poslove jer sam u sebi počela osjećati neki nemir, želju za nečim što mi se nikako nije moglo otkotrljati s jezika. 2016. je bila godina traženja za mene. Počelo me privlačiti poduzetništvo, odnosno primijetila sam da na našem tržištu postoji potreba za funkcionalnim skincareom – ne samo klasične mazalice nego proizvodi koji nešto stvarno rade na koži. Ustvari, moj zaručnik Vjeko se prvi otisnuo u poduzetništvo prije par godina i meni je to ful imponiralo. U poslovnom smislu, Vjeko je moj idol i osoba kojoj se apsolutno divim jer ima nepogrešivu radnu etiku, potpuni je perfekcionist u radu i čovjek s vizijom. Kad imaš takvu osobu uz sebe, jednostavno želiš biti dio te struje, želiš zaslužiti poštovanje i biti najbolja verzija sebe. Bez Vjeke sve što radim ne bi bilo moguće; on je moja emotivna i financijska podrška cijelo ovo vrijeme. Kad je on prvi put prije nekoliko godina koračao u smjeru pokretanja vlastite firme, ja sam bila njegovo emotivno zaleđe. Nijedna osoba iz naše neposredne okoline nije bila “on board” s idejom da se Vjeko otisne u tom smjeru. Pitala sam ga: želiš li probati? Rekao je “da” i meni je to bilo dovoljno. Na isti taj način, on meni cijele prošle godine daje krila za sve što radim, unatoč manjku razumijevanja okoline.

Neko vrijeme sam se borila s nekim svojim egzistencijalnim pitanjima, nesigurnostima i dvojbama. Nekada početkom prošle godine mi se iskristaliziralo što bih htjela raditi, ali nikada nisam mislila da to uistinu i mogu raditi. Imala sam čudan privatni period autorefleksije, promišljanja kratkoće i uzaludnosti života, iracionalnih strahova da ću potrošiti život radeći posao koji u biti ne volim, samosažaljavanja jer je ono što volim “tako daleko i nedostižno”, kukanja jer nikad ni za što nemamo para, pa još malo strahova da će sve to neslavno završiti, da ću propasti i javno se osramotiti itd.

Ono što nisam anticipirala (a dogodilo se): jako puno nerazumijevanja i jako puno podcjenjivanja – ne nužno zlonamjernih. Naime, mentalitet ljudi u Hrvatskoj je takav da, jednom kad objavite da krećete u poduzetništvo, uglavnom dobivate totalno negativni feedback. Nikome nije jasno da poduzetništvo ne počinje s ogromnim količinama novca, bogatim roditeljima i sumnjivim financijerima, nego dobrom idejom, velikim mudima i činom PODUZIMANJA nečega po tom pitanju. I u tom smislu, poduzetništvo nije za svakoga.

Prvo, ljudima nije jasan koncept da ste “sami svoj šef”. Ljudi vole rutine. Vole mentalitet krda. Istovremeno vole i mrze ideju da ih netko “nadgleda”. Da se negdje moraju pojaviti u 8 i sjediti do 4. U pokretanju vlastitog posla, (ne)uspjeh vašeg poduzimanja uvelike ovisi o tome imate li motivaciju SVAKI DAN raditi koliko je potrebno bez tog faktora nadgledanja, lunch-break-trač-partije s kolegama u 13:00, ponekad čak i potpuno otuđeni, usamljeni i neinspirirani.

Ključan moment u pokretanju bilo kojeg posla je ovladavanje samim sobom. Osjećaje nesigurnosti, apatije, dosade, straha i bezvoljnosti svako jutro morate pospremiti duboko u neku svoju mentalnu ladicu i držati pod ključem, a istovremeno morate biti iskreni prema sebi: je li ovo stvarno za mene? Stvaranje brenda je proces, a svaki proces je sinusoida koja se sastoji od emotivnih uspona i padova. PUT DO USPJEHA NIKADA NIJE LINEARAN.

Još jedan bitan faktor je postavljanje granica. Kako prema sebi, tako i prema drugima. Ovo se može pokazati kao posebno izazovan zadatak ako imate okolinu koja ne razumije da nepostojanje šefa kao nekakve figure autoriteta iznad vas ne znači da ste po cijeli dan dostupni i da ne radite ništa. Osobno mi se znalo dogoditi da od iste osobe dobijem po 5 poziva u periodu od 13 do 15 sati jer je toj osobi taj moment baš dosadno, pa sam bila prisiljena biti pomalo neugodna i reći da me se ne zove u tom periodu, osim ako je nešto hitno. I vjerujte mi, druga strana se redovito naljuti uz argument “pa nisi na poslu” (misleći da nisi taj tren negdje nego radiš od doma) ili “pa otkud da ja znam da sad radiš” (jer ljudi u to vrijeme kao ne rade pa je totalno čudno). 😀

Nadovezala bih se na ovo i činjenicom da od okoline vrlo često dobivam komentare tipa “blago tebi, ti možeš uzet odmor kad god želiš” i “nisi danas ništa objavila, odmaraš”. Dakle. 😀 Kad dobijem ovakve komentare, malo je reći da mi se plače od muke jer ovo baš lijepo ocrtava koliko ljudi uopće ne razumiju da ja ustvari radim po cijele dane SVAKI DAN i da niti jednog dana odmora nisam imala čak ni na drugom kraju svijeta. Moj posao nije klasičan. Da, ja ću se sutra probuditi u 10, ali to je samo zato što pišem ovaj tekst u 2:24 ujutro. Ja ću sutra doć na sastanak s našom kemičarkom i on će trajat sat vremena, ali sam se ja za njega pripremala 2 tjedna tako da mogu s njom konverzirati ravnopravno (nisam kemičar po struci). Putopis iz Japana sam počela pisati negdje u 2 ujutro u Kyotu jer nisam htjela zaboraviti neke detalje i osjećaje koje sam htjela prenijeti na papir. Na večer ću možda leći u kadu da se opustim, ali ću čitati publikacije o sastojcima i pripremati se mentalno za neki budući tekst. I da se razumijemo, meni to ništa pod milim Bogom nije teško. Ja to što radim obožavam i ne bih svoj posao mijenjala ni za što na svijetu, ali ovakvi komentari me znaju užasno zaboljeti jer ja doslovno živim to što radim, i to s takvom ljubavlju i prednošću da se nijedan drugi posao u mojem životu ne može mjeriti s ovim.

Zadnja stvar koje bih se dotaknula je činjenica da sam žena poduzetnica, i još k tome relativno mlada. Voljela bih reći da dosad još nisam iskusila diskriminaciju i da se nikad dosad u poslovanju nisam osjetila poniženo tretmanom druge strane, ali to bi bila laž. Činjenica je da u svakoj sferi života postoje budale koje će vas vidno podcijeniti i pokušati zastrašiti svojim alfa macho stavom, odnosno činjenicu da ste žena okrenuti protiv vas i pokušati iskoristiti vašu nesigurnost da vas izmanipuliraju. Srećom, kad ste sami svoj šef možete odlučiti da nema smisla imati ovakve suradnike uza se. Učenje vlastite vrijednosti i nedozvoljavanje da se s vama zbog neiskustva razgovara kao s budalom vještina je što ćete izbrusiti s vremenom. PRAVE ŠKOLE ZA PODUZETNIŠTVO NEMA. MORATE SE BACITI U VATRU.

Sad ću se vratiti na početak, na svoj cinizam i nebrigu za brojke i ideju glamura i šljašteće gluposti koje me nikada nisu zanimale. Osim ako je neki dobar hajlajter u pitanju. 😀 Skintegra je dobila ime po sinergiji riječi skin(care) i integritet. Ne samo integritet prema koži nego i prema vama koji ste sa mnom od samih početaka. Smiješno mi je kad mi netko kaže da radim na brendu posljednjih godinu dana. To nije istina. Ja radim na brendu već više od 5 godina. Ovo je samo kruna svega što sam radila. Nikada nisam uzela pare za neku fejk recenziju jer sam u vidu imala svaku Anu i Ivanu koju tom recenzijom mogu oštetiti, i zato mi se sad vaše povjerenje vraća. Ja ga nisam dobila. Ja sam ga zaslužila. Stvarno vjerujem u karmu. Vjerujem u mantru da se dobro dobrim vraća. Ne želim ništa drugo nego da vam moji proizvodi budu dobri. Ma, da budu odlični. I baš zato znam da će biti. Call me crazy. 🙂

Obzirom da već duže vrijeme nisam pisala o favoritima i proizvodima koji su me razočarali u posljednjih nekoliko mjeseci, mislim da je vrijeme da to malo nadoknadim. 🙂

Prvi proizvod vrijedan spominjanja je definitivno Estee Lauder Double Wear puder koji sam dobila od čitateljice Tene koju ovim putem pozdravljam i šaljem još jedno veliko HVALA! 🙂 Djevojka mi je poslala gotovo netaknut puder, nedavno kad sam vas nedavno na fejsu pitala za usporedbu s Marc Jacobs Remarcable puderom jer sam eto baš odlučila da će jedan od ova dva pudera biti moja sljedeća kupnja. Iskreno, dozlogrdilo mi je kupovati jeftinije pudere jer mi (izuzev Bourjois pudera) nijedan nikada ne odgovara, i na kraju akumuliram 100 varijanti jeftinijih pudera umjesto da uzmem jedan, ali vrijedan. Sigurna sam da i same znate da stvarno nisam nikakav snob po pitanju kozmetike, nego se jednostavno nikako ne mogu pronaći s drogerijskim puderima.


Ovaj puder će biti jako dobar svim ženama s MASNOM NEDEHIDRIRANOM kožom koje traže dugotrajnost, visoko prekrivanje i nekomedogenost u puderu. Teksturom podsjeća na Revlon Colorstay, s time da su meni od Colorstaya izbijale akne što ovdje nije slučaj iako je puder, ruku na srce, težak. Ova konkretna nijansa (1N1 ili Ivory Nude) mi je mrvicu presvijetla pa izgledam anemično ukoliko se ne izbronzam preko, no pogodna je za curke koje odgovaraju nijansama ranga NW10/NW15. Ukratko, ovo je puder koji ću sigurno kupiti i u tamnijoj nijansi jer mislim da će mi biti fenomenalan za ljeto. Trenutačno me dosta muči dehidracija jer prtljam nešto s retinolom pa mi se dosta zna uhvatit za sitne flejkiće koje prije nanošenja pudera ni ne skužim tako da naglašavam da je za uistinu NEdehidriranu kožu. Druga važna karakteristika ovog pudera je da se suši abnormalno brzo. Dakle, ako ste početnica u šminkanju (pogotovo podtip ljenjivac), mogli biste završiti s crtama od pudera. Dodatno, mana proizvoda je nedostatak pumpice koja bi značajno optimizirala proces nanošenja pudera.

Jednom kad se ovaj puder odluči osušiti (što bez zaje*ancije traje cca 10 sekundi), jedini način da ga propisno maknete s lica je uljem za skidanje šminke tako da… blend that shit fast. Posljednje, prekrivanje ovog pudera uistinu jest visoko, ali nije ranga Vichy Dermablenda. Super je za hiperpigmentacije koje zaostaju iza akni, ali isključivo ako propisno njegujete kožu jer će se na sve isušene dijelove ružno uhvatiti. U svakom slučaju, manje je više s ovim puderom. Deblji sloj se zna uvući u fine linije (nazolabijalnu kod mene), ali pore ne naglašava dodatno. Zadnja rečenica, kunem se: definitivno nije jedan od onih “makeup&go” pudera koji su superjednostavni za svakodnevno korištenje, ali u posebnim prilikama i na dobro pripremljenoj koži izgledat će vrhunski.

Kad smo kod ulja za skidanje šminke, Hada Labo Gokuyjun (Super Hyaluronic Acid) cleansing oil je moje najdraže ulje koje sam ikad isprobala.

Obožavam ovaj proizvod! Skine apsolutno svu šminku, ne ostavlja nikakav masni film, pod prstima ima baš neki prekrasan svilenkasti osjećaj, gotovo silikonski (iako nema silikona), razmazuje se fantastično, ne izaziva ispade na koži… Jedini problem je što sam ga kupila u Japanu pa se fakat nadam da ću ga opet pronaći negdje… Prije njega sam imala DHC Deep Cleansing Oil (što je još jedan japanski proizvod, ali dostupan preko europskih webshopova) i moram reći da mi je Gokuyjun puno, puno bolji i elegantniji. Oba mrvicu peku za oči: još nisam pronašla nijedan proizvod koji baš nimalo ne peče za oči. Ali, fakat minimalno peku, a kod ulja mi je ionako puno veći deal-breaker ako su mi oči “zamagljene” od ulja sljedećih sat vremena. All in all – prst gore.

Htjela bih spomenuti i dva Tinkturina proizvoda. Prvi je Grinch gel za tuširanje koji sam dobila kao poklon za Božić i koji mi se jako svidio. Miris ovog proizvoda je izuzetno intenzivan i izuzetno herbalan (cimetasto-kaduljast). Zamislite Lush na steroidima. E, to. Na stranu što je Tinktura totalno popalila Lushev vizualni identitet. #onlyinkroejša 😀 Ovo je dobar proizvod, sviđa mi se i kupila bih ga i sama bez obzira na cijenu od 64 kune koja mi lagano već koketira s previsokim za proizvod za tuširanje. Uz to, proizvod je obojen sintetskom bojom pa ono… moram to spomenut jer se radi o “prirodnom” proizvodu. 😀


Ono što mi se kod Tinkture ne sviđa je pretjerivanje u opisivanju toga što proizvod sve može napraviti za kožu. Kao npr. ovaj Balzam zeleni čaj koji tvrdi da “sprječava stvaranje bora”, kao da je bore ikada moguće SPRIJEČITI. Čak i da su napisali da odgađa bore, opet bih imala problem s tim izrazom jer formulacijski se u ovom proizvodu ne nalazi ništa što bi odgodilo, a kamoli spriječilo bore. Sastav ovog proizvoda je maslinovo ulje, malo pčelinjeg voska i 2 biljna ekstrakta za koje se bojim da uopće nisu popisani sukladno INCI pravilima jer ni u kojem svemiru ekstrakt zelenog čaja ne može biti prvi na listi sastojaka. Sastojci se uvijek pišu s obzirom na količinu u sastavu, što znači da oni, kojih ima najviše, idu prvi u sastav, a ekstrakti se u formulacije stavljaju u koncentraciji od 1-2%! Dakle, apsolutno je nemoguće da su prvi u sastavu.

Treće: na ambalaži piše “bez parabena i konzervansa”. Pitanje za mlijun kuna: a što su drugo parabeni nego konzervansi? Ne volim ovakve “lukavosti” proizvođača kozmetike kojima se pokušava zastrašiti kupce retorikom da se radi o proizvodu bez “101 zločestog sastojka”. S tim rečenim – ovo je prosječan balzam za njegu suhe kože koji može biti potencijalno komedogen. Iako tvrdi da regulira žlijezde lica, u sastavu nema ničega što bi sugeriralo da to može napraviti. Osobno ga koristim za njegu ruku i noktiju, pogotovo isušene kožice oko noktiju. Za sve koji vole ulja i maslac tip proizvoda, evo jedna preporuka… Radije koristite neko kvalitetno hladno prešano ulje (jer se ovdje uopće ne spominje radi li se o hladno prešanim uljima) nego ovaj proizvod koji nije čak niti skladišten ispravno – u tamnu ambalažu i bez mogućnosti unošenja mikroorganizama prstima (jer se ipak radi o nekonzerviranom proizvodu).

Prelazimo na još jedan gel za tuširanje koji sam koristila u zadnje vrijeme: Balea Marshmallow. Niska cijena od svega nekoliko kuna čini ovaj proizvod kandidatom za ponovljenu kupnju. Miris je sladak, mliječno-bademast i ne zadržava se na koži. Ne isušuje. Ukoliko tražite gel za tuširanje koji je jeftin, mirisno nenametljiv jednom kad izađete iz kade i koji ima OK sastav, pogledajte ga.


Sljedeće želim prokomentirati ovaj Dessange Purifying Clay Balancing Shampoo (44 kn, Muller) koji sam sad već i potrošila. Namijenjen je za masno vlasište i suhe vrhove. Ovo je funkcionalno OK proizvod, a po sastavu je prosjek žešći. Evo dokaz da ponekad stvari funkcioniraju iako empirijski znaš da ne i trebale. 😀 Najvjerojatnije ću ga nekada ponovno kupiti jer mi kosa dobro reagira na njega. Gline ovdje ima u tragovima, ali glavno da su oni stavili “pročišćujuća glina” u naziv. 😀 Ja glinu inače jako volim i stvarno mislim da super pomaže kod masne kože / vlasišta, ali ovdje nije glina glavni akter koji obavlja posao nego optimizirani spoj konkretnih surfaktanata (ima SLS) i okluziva poput dimetikona. U tom smislu, vi s ovim šamponom fakat dobijete dobro očišćeno vlasište i neisušene vrhove. Magija – pogotovo zato što uopće nisam primijetila nikakvo otežavanje kose (koje bih očekivala zbog silikona) – dapače, kosa je lijepa i poletna.

Ukoliko kosu salonski šamponiram dvaput, pa tek onda stavim regenerator / masku, skužila sam da mi kosa stvarno duplo duže izdrži čista. Sve u svemu, unatoč prvotnoj lošoj prognozi, ovaj proizvod me ugodno iznenadio. Jučer sam uzela Le Petit Marseillais šampon na bazi bijele gline i mlijeka jasmina pa mislim da bi mogao imati sličan efekt, a duplo je jeftiniji (23 kn). Pliz, ne kupujte ga dok nisam amenovala da je stvarno sličan po efektu. Update: upravo sam oprala kosu s njim i nije mi loš, ali definitivno je za masnu – masnu, a ne kombiniranu kosu.

Na brzinu ću spomenuti pridošlice mojoj parfemskoj kolekciji: to su Zara Red Vanilla i Zara Black Amber. Get both. 😀

Zezanciju na stranu, mislim da nitko na kugli zemaljskoj ne može napraviti bolji parfem za cca 50 kuna. Trajnost na mojoj koži im je oko 3-4 sata što je zadovoljavajuće. Iako su oba mirisna izdanja duboka i žele biti seksi, Red Vanilla je uspješniji u tome. Ima nešto u toj kruški koja miriši totalno animalno na mojoj koži. Miriši mi isto kao Idole d’Armani, iako se nitko na svijetu ne bi složio sa mnom. I tu sam osjetila samo krušku. Kruška je definitivno najseksi mirisna komponenta. Evo komentar koji je netko ostavio na Fragrantici: “More than sexy, this is slutty in the best possible way.” Ja se slažem. 😀

Question: koji je vaš “it” proizvod siječnja? Čitamo se! 🙂

1. Vidjet ćete jedan od najljepših nacionalnih parkova na svijetu.

2. Priroda okovana snijegom i ledom je čarobna.

3. Mogli biste doživjeti naljepši zimski dan u životu: sunčan i prekriven snijegom.

4. Prizor zaleđenih jezera oduzima dah…

5. Baš kao i prizor nezaleđenih jezera u kojima ćete vidjeti pačje stanovnike.

6. Park je stvoren za romantične šetnje u dvoje.

7. Ništa ne relaksira kao zvuk vode koja žubori dok šećete prekrasnim krajolikom.

8. Obavezno ponesite fotić… I svaki filter je suvišan!


9. Od ljepote nećete niti pomisliti na hladnoću.

10. Shvatit ćete da raj na zemlji postoji, i zove se Veliki slap.

Svi s vremena na vrijeme dobijemo aknu koja je povremeno dovoljno duboka da ostavi čak i ožiljak, a u najboljem slučaju iza akne zaostaje hiperpigmentacija koju liječimo od tjedan dana do čak godine dana. Najbolji lijek za akne je prevencija – što može biti jako težak proces ukoliko ne razumijemo zašto točno nastaje akne.

Pozabavimo se prvo mogućim uzrocima akne: oni mogu biti dijetalni, hormonalni, kozmetički; mogu biti rezultat nadražaja kože kao i sekundarni rezultat bolesti kože (npr. kod rozaceje), a mogu biti i neželjeni nusproizvod masnog tipa kože. Kada pokušavate razriješiti problem akni, prvo što morate shvatiti je sljedeće: unatoč različitim uzrocima, svaka akna ima jedinstvenu morfologiju, odnosno svaka akna nastaje kombinacijom istih predisponirajućih čimbenika. Sada ćemo proći kroz te čimbenike kako biste shvatili o čemu pričam.

Prvi predisponirajući čimbenik je zaostatak mrtvih stanica i ostale nečistoče u pori. Vjerojatno ste već negdje čuli da je izuzetno bitno kožu čistiti 2X dnevno, odnosno ne lijegati u krevet s make upom, trodnevnim zaostacima kreme za sunčanje itd. Razlog tome je jednostavna činjenica da kozmetički preparati u sebi imaju emulgatore, voskove, ulja, silikon i druge tvari koje djeluju kao vezivno tkivo mrtvim stanicama kože – baš kao i vaš sebum. Neke kože su pomalo lijene, odnosno taj proces odljušćivanja mrtvih stanica nije toliko efikasan kao na zdravoj koži (što je proces koji se nažalost dodatno usporava s godinama), a usto pate i od lagane hiperkeratinizacije, što ukratko znači da koža stvara suvišak keratina, proteina kojeg stvaraju keratinociti. Kod kože sklone aknama, taj keratin je abnormalno ljepljiv i ima tendenciju blokirati poru. Prvi uvjet za nastanak akne time je zadovoljen.

Kako biste riješili ovaj problem, za vas imam jednu jedinu riječ: keratolitici. Oni su nužda u vašem životu. Pod time mislimo na: salicilnu, glikolnu i azelatnu (azeleičnu) kiselinu te retinoide. Naravno, ne morate koristiti sve odjednom, te to čak i nije preporučljivo. Moj najdraži keratolitik je oduvijek bila i ostala 2% salicilna kiselina (BHA) koju volim povremeno alternirati s glikolnom (AHA) kiselinom u višem postotku. (Znam da će neke od vas ova vijest razveseliti pa ću ukratko spomenuti da će upravo zato Skintegra imati svoj proizvod s 2% salicilne, u prilagođenom niskom pH mediju i još nekim bonbončić sastojcima koji targetiraju mrljice i teksturu kože – trenutačno ne mogu više otkriti 🙂 .)

Drugi predisponirajući čimbenik je suvišak sebuma. Naravno, da situacija bude tragikomična, to ne znači ujedno da su ljudi sa suhom kožom sigurni od akni. Ovo je samo jedan od čimbenika koji vas stavlja u poziciju rizika za razvoj akni. Jednom kad imamo blokiranu poru (što se događa ako ne koristimo eksfolijante redovito), sebum koji lučimo se sve teže i teže probija na površinu kože kroz kanalić koji vidite kao poru. E sad ćete možda pomisliti kako je to super stvar jer se manje mastite, ali nije. Zašto? Zato što se taj sebum i dalje luči, samo što ostaje blokiran u pori gdje služi kao plodno tlo za P.acnes bakterije koje će u konačnici dovesti do upalnog procesa.

Dva su uvjeta koji se moraju zadovoljiti da bi se akna razvila: prvi je nedostatak zraka (jer su P.acnes bakterije koje se razmnožavaju u anaerobnim uvjetima), a drugi je opskrbljivanje tih bakterija hranom, tj. uljem. Bakteriji je svejedno hrani li se sebumom ili bilo kojim drugim uljem što je razlog zašto mnogo ljudi koji su skloni aknama buknu od upotrebe ulja na licu. Nekim ljudima će ulja biti OK jer nemaju istu podlogu za razvoj akne: npr. ukoliko ste dosad koristili kreme s masnim alkoholima i one vam smetaju za akne (što to niste znali) pa pređete na ulja i time eliminirate masne alkohole, postoji dobra šansa da će vam se ten očistiti jer ste, laički rečeno, prestali koristiti ono što vam je smetalo. 🙂 I super za vas! Ali, to nije univerzalan recept koji možete preporučiti bilo kome s aknama jer jednostavno ne funkcionira za sve.

Moram priznat da se ježim na one savjete tipa: izdrži mjesec dana s uljem i vidjet ćeš da će ti se ten očistit, to je FAZA ČIŠĆENJA, DETOKSA itd. Ne postoji faza detoksa kože s uljem jer: kao prvo, koža se ne detoksinira iako je ekskretorni organ (ovome ću morat posvetit poseban post) i drugo, faza čišćenja se može dogoditi jedino s proizvodima koji ubrzavaju stanični turnover, kao iznad spomenuti keratolitici, jer se doslovno gule površinski mikroslojevi kože čime dubinske nečistoče naglo postaju vidljive, dok bi “normalnim” ritmom izlazile kroz sljedećih nekoliko tjedana. To je nezgodno i ne događa se svima, ali je nužno da bi se koža uistinu dubinski transformirala i prolazi brzo – naravno, ukoliko vam proizvod odgovara.

Treći predisponirajući čimbenik je DHT. Već vjerojatno i ptice na grani znaju da hormoni utječu na akne, ali ono što vjerojatno ne znate je da na akne najviše utječe DHT ili dihydrotestosteron, metabolit koji nastaje konverzijom iz testosterona, a 5X je potentniji od njega. Baš me zanima, jeste li znali da testosteron nije direktno odgovoran za akne? Jer njega se kolokvijalno uglavnom okrivljuje za to. Uglavnom… DHT stimulira rad žlijezda lojnica, čineći kožu masnijom i blokirajući pore, a odgovoran je i za proces čelavljenja kod muškaraca. To nažalost ne znači da imate povišen DHT, primjerice ja sam nedavno vadila hormone i imala sam androgene ispod donje granice, pa svejedno patim od akni. Ono što vam nitko ne kaže je to da nažalost postoje pojedinci čiji su receptori jednostavno osjetljiviji na učinak androgenih hormona. To znači da čak i normalne razine hormona mogu imati abnormalni efekt na kožu.

Androgeni hormoni će povećati broj androgenih receptora u sebocitima (koji čine lojnicu i luče sebum), kao i sami broj sebocita. Jedan od razloga zašto vam koža podivlja kad jedete puno slatkog leži upravo u činjenici da inzulin kojeg konstantno podižete konzumirajući šećer pomaže testosteronu da se konvertira u svoj potentniji oblik: DHT. Ovo je također osnovni razlog zašto vam koža podivlja kad se skinete s pilula koje imaju antiandrogeni efekt. (Side note: klinički je dokazano da se na receptore u koži, koji su osjetljivi na enzim 5-a reduktazu, ključnu za konverziju DHT-a u testosteron, može utjecati topičkim proizvodima koji sadrže određene biljne ekstrakte – to je princip koji ćemo također integrirati u Skintegrine proizvode namijenjene koži sklonoj aknama).

Naravno, ponekad ćete nešto krivo pojesti što vam baš nikako ne odgovara i “zaraditi” koju aknu, ponekad ćete staviti pogrešnu kremu ili puder, zaspati s make upom, pretjerati s alkoholom i grickalicama, i sve su ovo potencijalni uzroci nastanka akne. Ali, ukoliko konzistentno dobivate akne, budite uvjereni da vam u lancu komunikacije DHT -> hiperprodukcija sebuma -> hiperkeratinizacija nešto radi ogroman problem. Kao što vidite, akne u svojem prirodnom habitusu stanje su suviška, ili preburne upalne reakcije kože. Zato uvijek savjetujem, kad vam lice bukne, da malo stanete na loptu – pogledate svoje prehrambene navike i skincare, te da ga svedete na osnovno. Recept je: manje šećera, manje rafiniranih gluposti i sokova, a više kvalitetnih namirnica i vode, baš kao i pomno promišljena rutina njege kože oslobođena isprazne kozmetike krcate iritansima. Sretno!

Koliko god volim pisati o kozmetici, s vremena na vrijeme me ponese neki kreativni spin off i poželim pisati o nekim drugim temama koje, smatram, podjednako čine kreativni proces bloganja. Tako sam danas poželjela pisati o temi o kojoj razmišljam već neko vrijeme, i koja je pomalo nezgodna, ali baš me briga. Radi se o influencer marketingu, bloganju i poistovjećivanju ova dva sociološka fenomena.

Priča ukratko ide ovako: prije 10-ak godina nastala je blogerska scena koja je svoju renesansu doživjela prije neke 2 godine, i polagano je u opadanju. Otprilike godinu ranije, s pojavom Instagrama, nastala je influencerska scena. Dapače, ponekad mi se čini da je Instagram izmislio ideju društvenih influencera. Nadam se da sam ovaj timeline dobro detektirala. Blogging i social influencing nisu (ili barem ne bi trebali biti) ista stvar, premda se ponekad preklapaju. Ponekad se blogeri pokušaju prebaciti u taj influencerski modus operandi jer je jednostavno linija manjeg otpora, i ponekad u tome uspiju.

Što su zapravo influenceri? Influenceri koriste svoj društveni utjecaj i manjak kritičnog promišljanja da bi vam, u ime treće strane, prodali nešto i od toga uglavnom zarađuju. Ne vjerujete mi? Pogledajte bilo koju službenu definiciju influencera. Neraskidivno je povezan s marketingom, dapače influenceri JESU MARKETINŠKI ALAT. PR agencija ili brend direktno angažira neku popularnu curku na Instagramu da postavi sliku novog proizvoda koji joj je poslan (i za čiju je promociju vjerojatno dobila novčanu komponezaciju), taggira sve živo i neživo ispod, i efektivno ne napiše ništa o dotičnom proizvodu. To je primjer influencer marketinga.

Postoji razlog zašto influencer marketing danas polako, ali sigurno zamijenjuje blog kao platformu. PR agencijama i brend menadžerima blogeri kao neutralni komentatori prirodno nisu dragi jer imaju previše stava koji nije uvijek pozitivan. Danas čak niti mainstream mediji nemaju baš previše stava: autonomija novinarstva je nagrižena nedostatkom novca, a kad vas netko financira, onda više-manje može i odlučiti što će naći se u vašem sadržaju.

Za razliku od influencera – blogeri, barem oni kvalitetni (kakvih je sve manje), propitkuju i komentiraju proizvod i brend umjesto da slijepo plasiraju publici nekoliko sličica uz citat koji su pronašli na Pinterestu. Oni ne djeluju u službi brenda i PR agencije nego publike. To su također ljudi koji u idealnom slučaju ne kupuju svoje followere i lajkove (jer im brojke nisu pokazatelj ničega), koji ne briju na kult ličnosti, koji komuniciraju sa svojom publikom. Nažalost, danas je biti bloger u tom smislu riječi vrlo teško i zato se ljudi mahom okreću ideji influencer marketinga. Da se razumijemo, jasno je da social influencing kao sociološka pojava prirodna nadogradnja koncepta društvenih mreža na koje smo danas uglavnom svi “navučeni”. Ali… Jako me smeta perfidnost situacije u kojoj se iza naoko benignog sadržaja na internetu skriva pomno promišljeni i orkestrirani marketing instrumentarij.

Prosječna osoba o tome ne razmišlja. I u tome leži ključ uspjeha influencer marketinga. Vi vidite lijepu sličicu u feedu. Recimo, lijepu torbu ili ruž za usne. Ali ne razumijete da gledate plaćenu reklamu.

Nema transparentnosti, nema iskrenosti, nema one prave komunikacije s publikom. Vaš feed je tu da mu se ljudi dive, da bude prekrasna oglasna ploča. Vi se kao kreator sadržaja nedvojbeno trudite da taj web prostor izgleda što bolje, da nudite što bolji sadržaj publici. I to je OK. Ali, vaš sadržaj nije uistinu vaš ako ga je netko kupio novcem, uvjetovao pozivnicama na evente itd. To bi trebala biti osnovna razlika između influencera i blogera – kad ljudi dođu na blog očekujući vaš sud i vaše iskustvo i vaše dojmove, onda ih ne bi smjela zatrpati lavina plaćenog sadržaja i prikrivenih PR članaka.

Napisati ću jednu jako ružnu stvar za koju mislim da je iskrena i tužna i nažalost prilično pronicljiva. Koncept bloga umire i samo je pitanje vremena kad će riječ “bloger” postati arhaizam, a “influencer” opeprihvaćeni termin za sve koji svoj sadržaj žele objaviti na netu. Internet je postao intelektualno smetlište, a sadržaj koji je pametan i britak, dosljedan i slojevit, preplavio je inferiorni metasadržaj kroz koji se publici lukavo gura proizvode. Zamislite to ovako: ako su blogovi nekada bili kuhani obrok za obiteljskim stolom, sada se polako pretvaraju u fast food. Brzo zadovoljstvo.
Možemo li onda PR agencijama ili influencerima zamjeriti to što rade? Možemo isto onoliko koliko i klincu koji u McDonaldsu slaže peciva. Svi oni samo rade svoj posao. I nisu krivi što im je priroda posla takva: PR-ovcima da proizvod plasiraju na milijun mjesta na internetu (gdje može doprijeti do što većeg broja ljudi), a influencerima da iskoriste svoj utjecaj (influence = eng. utjecati). Moj jedini problem s tom frazom je taj što ispada da si utjecajan isključivo ako si prisvojiš “titulu” influencera. Danas svi žele neku brzinsku metamorfozu iz arhaičnog blogera u modernog influencera.

U stvarnosti, svatko si može nadjenuti titulu influencera. Svatko može kupiti 50 tisuća followera na Instagramu. Bezbroj puta je dokazano da na društvenim mrežama, uz osnovne Photoshop vještine, svatko može živjeti online iluziju savršenog života. Danas je lakše nego ikada prije stvoriti privid važnosti svoje persone. I on uopće ne mora biti istinit. Dapače, ponekad mi se čini da se apsolutno svi na internetu trude biti influenceri nekom drugom, a recept je uglavnom: radi isto što rade oni “veći” ili “bitniji” od tebe. Pa se onda nema smisla čuditi što je na netu sve karbonska kopija nečeg već viđenog.

No… Nije li prestrašno da netko drugi, netko stran, ima moć utjecati na nas jednom slikom na društvenoj mreži? Da oko te jedne slike mi u glavi projiciramo čitavu priču o stilu života kakvog ta osoba ima, kakvog mi želimo imati? Da niti jedna riječ ne mora biti razmijenjena među nama, a već guglamo gdje možemo kupiti TU torbu, TE cipele, TAJ ruž? Živimo u eri must-have retorike. Sve što poželimo moramo imati ODMAH. Razmaženi smo. Patimo za stvarima, uzdišemo za još, slinimo nad mobitelima i laptopima, trošimo vrijeme. Masovna histerija jer je netko objavio sliku nove IT stvari na Instagramu, jer je netko napisao rasprodaja. Pavlovljev refleks much? Čestitam – upravo ste naučili zašto blitzkrieg influence marketing itekako ima smisla za brendove.

Probudila sam se. U toplom krevetu, okružena svojim toplim i mekanim mačkama. U toplom stanu. U toplom Zagrebu, iako je studeni. Dan je lijep. Nebo je plavo. Rastežem se od nožnog palca do prve sijede vlasi.

Dočekala me kava. Kao i svakog jutra. Da, Vjeko kuha kavu svakog jutra jer se probudi prije mene. Nema veze što u posljednje vrijeme pijem varijantu bez kofeina koja “nikad neće biti prava kava” – kakva god bila, kava je jutro. Jutro je kava. Taj miris, ta slika šalice na mačke koja se primiče usnicama, taj taktilni klimaks. Kava.

Prvi na maženje dolazi Medo. Zapravo, na maženje dotetura Medo. Medo je još kao mače nastradao i zato danas pati od poremećaja ravnoteže. Uglavnom hoda kao pijan, pada na glavu najmanje 20 puta dnevno. Medo je mali heroj. Unatoč svojem očiglednom hendikepu, Medo ne dozvoljava da ga išta sputava u životu. Igra se, skače, prede, radi sve što ne smije, srami se kad ga uhvatim u nedjelu. Sjedi na krevetu usidren i gestikulacijom svojeg malog mačjeg tijela zahtijeva maženje. Medo je trapav, Medo je lav. Budi kao Medo.

Ustajem. Imam noge. One rade. S godinama sve lošije: koljena me neprestano podsjećaju na nemilosrdnu linearnost vremena. I na slikanje koljena koje vječito izbjegavam. I na uloške za cipele koje sam vjerojatno trebala nositi. Koje bih vjerojatno trebala nositi. Ali neću. Jer ulošci. Bljak. Smiješna sam si… Dobro je. Ako ikada zaboravim sama sebi biti smiješna, bolje da me nema.

Gdje koljena zakazuju, upada dobri doručak. Skrolam po svim živim i neživim portalima. Posvuda pesticidi i salmonela. Gulim dinju. Dinja u studenom. Sočna, jarko narančasta. Granny Smith jabuku. Bananu. Šarenilo na tanjuru. Okusi na jeziku. Bože, hvala ti na dinji u studenom.

Nakon doručka slijedi tuširanje. Kao da nije bilo dovoljno dinje i banane i jabuke, u kadi me čeka kokos. Nisam od onih koji ujutro trebaju mentol i šamar pred ogledalom, dovoljna mi je bezkofeinska kava i nešto egzotično u liku sapunice koja presijava sve one boje kao i tanjur malo prije. A onda svježi ručnici. Topli, mirisni, s najdražim omekšivačem. Onim bijelim na plišanog medvjeda s kojim bi se čak i četrdesetogodišnji vozač kamiona osjećao kao beba umotana u pamučnu kukuljicu.

Ponedjeljak je. Nema veze.
8:15 je. Nema veze.

Spremam laptop u novu torbu koju sam ubola na sniženju. Obožavam sniženja. Obožavam torbe. Odlučujem: danas ću obući pete. Kalkuliram u glavi koliko efektivnog hodanja imam danas. Stavljam mentalnu kvačicu na ideju peta. Neka mi je. Mogu curice od 16 godina, mogu i ja. Ako mi uleti neka kava popodne, proplakat ću od muke. Nema veze.

Lupam petama po stanu. Volim taj zvuk. Taj zvuk je čitava ideja žene, pomišljam. Sjetim se one stare reklame za Hardy i kako sam maštala da ću jednog dana ja biti “ta teta” iz reklame. Najednom u nosu osjećam miris ruža za usne i sillage parfema s mamine marame kojom sam se zaodjevala dok nije gledala. Sjetim se i kad sam prvi put polizala roll on dezodorans jer je fino mirisao. Smijem se na glas. Smijem se sama sa sobom.

Vrijeme je da se krene. Tisuću puta hvala. Život je dar. Svaki dan je dar, a ne košta baš ništa. I topli dan u studenom i kockica Milke koja će se slučajno pretvoriti u red čokolade u mojim ustima, i deda koji slatko drijema u busu dok nosi vrećice s placa, i mačke koji noću statiraju kao termočarape. Život je lijep.

Page 2 of 5912345102030...Last »