Hi! My name is Jelena and I live in Zagreb, Croatia. I’m 27 years old and this is my blog - my favourite thing in the world. Here I’m primarily focusing on topics like beauty, fitness and health because this is best reflecting who I am in real life. I looooove beauty and cosmetics, healthy food, working out in the nature, exploring new things and places, learning, growing and caring for the environment.

If you like my work, feel free to contact me at: babushkas.suitcase@gmail.com , follow my Facebook page or Instagram feed where I post things daily.

diy ice coffee

Moram priznati, ovo nije moj recept za ledenu kavu, odnosno negdje sam ga vidjela. I učinilo mi se da bi ta kombinacija mogla biti baš fina. I isprobala sam ju. OU MAJ. Fina je.

Kao osoba koja ne jede meso (i u posljednje vrijeme izbjegavam i mliječne proizvode jer radim jedan no-dairy eksperiment o kojem ću vas izvijestiti uskoro), problem mi je namaknuti dovoljno proteina tijekom dana. Kažem to jer sam pasionirani rekreativac i kad prilikom vježbanja dobro potrgam mišić pa se ujutro probudim s muskulfiberom zbog kojeg hodam kao John Wayne cijeli dan, jasno mi je da pojesti adekvatnu količinu proteina da mi se taj isti mišić fino obnovi (i po mogućnosti malo naraste). I kako bih doskočila tome, koristim proteinski prah.

ice coffee best homemade

Konkretno, u Poleo sportu kupujem vegansku verziju s  okusom čokolade s kojom sam donedavno radila smoothieje. I onda mi je krepao blender što me nagnalo da nađem neku novu namjenu tom istom proteinskom prahu. I našla sam je u jednom receptu za fitness kavu.

fitness ice coffee recipe

Volim kavu do neba i nazad. Ali pazim da je ne pijem u velikim količinama jer to nije baš zdravo pa u zadnje vrijeme doma pijem nešto sličnije bijeloj kavi. Malo kave, puno zobenog / bademovog / rižinog mlijeka. Samo pazim da u mlijeku nema puno šećera. Uglavnom ova mlijeka kupujem u DM-u ili Mulleru jer su najjeftinija (cca 12-13 kn litra). Dosad ste već vjerojatno shvatili što će vam trebati za fit kavu: kava (dooh!), zobeno ili kakvo drugo mlijeko i proteinski prah.

Ujutro kad se probudite, skuhate kavu. Moj trik: skuham jako koncentriranu kavu u vrlo maloj količini vode pa ju zatim razrijedim s vodom koja se hladila u friđu preko noći. Time ćete si skratiti proces hlađenja za pola vremena. Pustite da se kava slegne.

besticecoffee

U čašu stavite 20-30 grama proteinskog praha, cca 2 decilitra mlijeka, kave koliko želite (ovisno jel volite da bude slađa ili viđe “kavasta” (LOL) i sve to lijepo promiješajte. Ako baš želite LEDENU kavu, onda stavite i koju kockicu leda. I ta-daaaaaam!

Ako isprobate ovakvu fit kavicu, pliz javite kakva vam je. Meni je ekstra. Pusa i do čitanja!

eucerinkidsspf50review-side

Dakle. Ja sam osoba s osjetljivom kožom. Ja sam osoba koja voli eksperimentirati s kozmetikom. Ja sam osoba koja zna puno o sastojcima – pa opet nekako voli utišati racio kad su noviteti u pitanju samo zato da mogu isprobati i demantirati svoje predrasude prema nečemu što možda ne izgleda tako sjajno. Jer nadam se, duboko u sebi, da sam u krivu.

Kad vidim da neki proizvod nema baš tako dobar sastav, da obiluje iritansima, GENERALNO ga izbjegavam. Na licu je to gotovo pa pravilo jer mi lice lako bukne. Koža tijela mi je pak manje osjetljiva pa si tu volim dati oduška. Primjerice, na tijelu ću koristiti parfumirane proizvode. SLS ako mi se gel za tušranje jako svidi. Kemijske filtere u SPF-u.

Ali nakon epizode u nedjelju mislim da ću debelo pripaziti s proizvodima koje stavljam na tijelo. Čak ako na njima piše KIDS jer to očito nije garancija ničega.

sunburnSori na laku za nokte, potpuno mi se ogulio od mora, a fotke sam napravila rano ujutro, tj. čim sam primijetila “problem”. 🙂

Sve je počelo odlaskom na more. Jednodnevni izlet. Dečko i moja malenkost smo slavili 10 godina veze baš u nedjelju i odlučili smo se malo počastiti. Otišli smo prema obali rano ujutro, došli tamo oko 11. Period najljućeg sunca. Rentali smo ležaljke sa suncobranom. Oboružali se SPF-om 50 i sunčanim naočalama. Namazali smo se i opetovano nadopunjavali SPF kroz dan. Da, bili smo na suncu kad nismo trebali (11-17 h), ali velikim dijelom pod suncobranom i SPF-om 50 namjenjenom djeci za koji smo vjerovali da je dovoljno nježan za osjetljivu dječju kožu i dovoljno efikasan. Uostalom, HRPA ljudi je kao i mi cijeli dan visila na plaži, mnogi od njih s djecom što vam samo pokazuje da još uvijek itekako prevladava mentalitet “samo da smo što  više preplanuli, da se vidi da smo ljetovali”. Svjedočila sam kako se curke špricaju s uljem za sunčanje čiji SPF rijetko kad premašuje faktor 8. Ali to je tema za sebe.

Cijeli taj dan mi je bilo ugodno pod dotičnim proizvodom za sunčanje. Radi se o Eucerinovom SPF50 KIDS spreju koji ipak nije posve tekuć već lagano mliječni, kao hibrid fluida i rijetkog losiona za tijelo. Ima hidratantnu, ali ne suviše masnu formulu, dobro se upija, ne ostavlja bijeli trag. I jesam li već spomenula da je bila namjenjen DJECI?

eucerinkidsspf50review01

Citiram: “Eucerin Sun Kids Sun Spray SPF 50+ is formulated to protect children’s sensitive skin from short term sunburn and provides biological cell protection to reduce the risk of longterm UV-induced skin damage. It is free from parabens, colourants and perfumes. Extra water-resistant.”

Samo za referencu, ja ne izgorim tako lako. Izgorim mrvicu, ali rijetko kad sam prepečena toliko da se ne smijem dotaknuti. Moj dečko izgori malo jače od mene. Jel vam sad jasno u kojem smjeru ide ova priča? Pogodili ste, OBOJE SMO IZGORJELI. On jako, ja onako osrednje. To je uz SPF50, boravak pod suncobranom većinu vremena i redovitu reaplikaciju proizvoda.

Proizvođač tvrdi da je proizvod ekstra vodootporan. Koliko je to točno ne znam baš jer sam primijetila lagano “orošavanje” proizvoda na koži kada se znoji pa nekako mislim da niti u kontaktu s vodom nije 100% vodootporan. Ali, kako sam po defaultu ionako mislila da nije, tako sam ga i nanosila u više navrata pa sam opet izgorjela.

Najgore od svega ipak nije to. Nego sam očito u kontaktu sa sunčevom svjetlošću i(li) morem po dekolteu razvila alergiju. Već sam prošlo ljeto primijetila da sam od jednog Daylong mlijeka za tijelo dobila istu ovakvu reakciju, samo malo blažu.

sunallergy

Samo da kažem unaprijed, znam 100% sigurno da ovo nije urtikarija jer nažalost patim često od urtikarija i znam kako izgledaju. Ovo je nešto totalno novo, što se javlja isključivo kad koristim kombinaciju SPF-a na bazi kemijskih filtera (a ovdje ih ima čak 5 u kombinaciji s alkoholom visoko u sastavu što je sjajna predispozicija za razvijanje preosjetljivosti) i izlaganja sunčevoj svjetlosti. Kad sam izložena sunčevoj svjetlosti bez ovakvog SPF-a, ne razvijem alergiju. Također, kad koristim sunblockove na bazi cinkova oksida i titanijeva dioksida, ovakva reakcija ponovno izostaje. Dakle, nema druge nego da na meni kemijski faktori u kombinaciji s UV zračenjem izreagiraju i dovedu do ovakve alergije.

Važna napomena: ne izmišljam toplu vodu. Kemijski filteri u sunblockovima su već dugi niz godina prepoznati kao ključni agensi za razvoj iritacija i preosjetljivosti kože. Jedna od najpoznatijih američkih neprofitnih organizacija, specijalizirana za istraživanje toksičnosti kemikalija – EWG ili Environmental Working Group, ovako je opisala što točno kemijski UV filteri rade i zašto ih je bolje izbjegavati:

“Lab studies indicate that some chemical UV filters may mimic hormones or cause skin allergies, which raises important questions about unintended effects on human health from frequent sunscreen application.”

Za kraj, htjela bih vas podsjetiti da kritički propitate sve što pročitate, pa tako i ovo što sam ja napisala. To što meni neki proizvod smeta, ne mora značiti da će biti problematičan i vama jer smo svi drugačiji. Uostalom, ja tu nisam niti bitna. Meni će se ova reakcija povući za par dana i ja ću biti kao nova, kao da se ništa nije dogodilo. Ono s čime ipak imam problem je to što je taj proizvod namijenjen djeci, a čak se i na meni odrasloj pokazao kao loša opcija. Pa vi prosudite.

Edit: zaboravila sam napomenuti da mi je proizvod ustupljen na recenziranje, ako vam je to bitna informacija. 🙂

DSC00946 (1)

Danas sam odlučila sjesti i prenijeti vam tok nekih svojih misli i načela o vlastitom bloganju. Blogam već godinama, nikada na blogu nisam napisala nešto neiskreno i prijetvorno, pa čak niti podsvjesno, i užasno se ponosim time. Htjela sam ovu temu proći s vama već puno puta, i uvijek mi je bilo neugodno napisati da sam zapravo stvarno sretna i zadovoljna s načinom na koji vodim ovaj blog – s jednakom ljubavlju kao i prvog dana. Pa evo, napisala sam to. Sad možete dalje čitati moj tok misli. Uživajte! 😀

Uspjeh se ne događa preko noći
OK, ovo vam je zasigurno poznato i ne otkrivam vam nikakvu toplu vodu kad kažem da se uspjeh ne događa u 5 minuta (a pod ‘uspjeh’ mislim da vas se smatra ozbiljnim blogerom, da možete od bloga zarađivati, da se nalazite na mailing listama PR-ovaca, da vam ljudi vjeruju). I da, što ste prepoznatljiviji kao bloger u nekakvom oku javnosti, to vam se češće javlja ekipa koja od vas traži recept ili prečac kako do uspjeha, kako postati “poznat” ili “uspješan”. A recept je samo ovaj: budite supermarljivi, fokusirani, radite ono što volite i radite to najbolje što znate, imajte poštovanja prema brendovima s kojima ostvarite suradnju, ali i prema čitateljima.

Meni se brendovi vrlo često javljaju s ponudama za suradnju, žele mi poslati neku novu kolekciju na isprobavanje i slično – i to mi je OK. No, ja (ako želim biti dobar bloger) ne mogu tom istom brendu u zamjenu za slanje proizvoda ponuditi pozitivnu recenziju. Pa ih stoga odmah obavijestim da pozitivne recenzije imam samo na proizvode koji mi se uistinu svide. Ako im je to OK, super. Ako nije, opet super. 🙂 Ali poanta je da morate imati standard i držati do njega 100%. I onda, kad ljudi skuže da vi imate svoju šprancu, događa se “uspjeh” u vidu prepoznatljivosti i izjednačavanja blogera s kvalitetom u pisanju / fotkanju / vjerodostojnosti itd..

Uspjeh nije mjerljiv samo brojkama
Prvi pasos me dovodi do drugog – uspjeh nije mjerljiv samo brojkama. Da, danas brendovi u 99% slučaja prvo gledaju brojke na društvenim mrežama (gdje bolje kotiraju oni koji se agresivnije guraju i samopromoviraju, i to je jednostavno tako). Ali vrlo često ti nahajpani blogovi s velikim brojkama nemaju ogroman utjecaj na kupce, tj. publiku. Jer, što je blog “veći” i profesionalniji po sadržaju (barem u toj nekoj zamišljenoj percepciji popularnosti), to ga dobar dio čitateljstva manje doživljava kao blog, a više kao produžetak neke marketinške kampanje brendova s kojima dotični bloger ostvaruje suradnju.

I to je taj začarani krug u kojem bloger zapravo s popularnošću ostvaruje više suradnji (uglavnom s prihodima), a samim time doživljava i percipirano etičko propadanje s obzirom na činjenicu da ‘biti bloger’ treba značiti biti ‘biti neovisan u stavu’ što je nespojivo s konceptom monetariziranja svoje persone i osobnih stavova. Tko god vam kaže suprotno, laže vas. 🙂 Ali s druge strane, morate shvatiti da su bivanje “personom”, dobri odnosi s brendovima pa i suradnje s prihodima od strane tih istih brendova normalna stvar, i da u tome nema ništa loše dok god bloger ne skriva činjenicu da svoje mišljenje monetarizira, odnosno da neki proizvod nije kupio svojim novcem. Na vama je da odlučite želite li vi nečiji stav shvatiti ozbiljno i vjerovati – ili ne.

Lako je izgubiti kredibilitet. A on je sve.
Ja sam stvarno superponosna na sebe jer znam da ne kenjuckam na blogu i ne pričam gluposti koje nemaju veze s mozgom samo zato da vam “namjestim” neki IT proizvod ili da što više ličim na superpopularne trendušice slijedeći neku imaginarnu formulu internetskog uspjeha. Sigurna sam da bih bila poznatija da to radim i da bih imala više angažmana, ali đabe kad bih ja znala da to nisam ja. A stvarno sam uvjerena da je to najbitnije u bloganju jer ako ste vi carbon kopija drugih XY blogera, onda ćete možda imati više sljedbenika jer radite trendi stvari, ali bit ćete toliko bezukusni da nitko neće niti primijetiti da vas nema kad vas nema. A svi znamo što to znači. Nebitnost. Ako netko radi nešto nebitno, onda bolje da to uopće ne radi. Čemu prosipati energiju u vjetar? Radije odite volontirati negdje, radite jogu doma, pecite kifle, ma bilo što.

Ponekad vas doživljavaju kao celebrityja
U više navrata sam doživjela da me netko ne pozdravi kad me vidi u prolazu pa mi se javi kasnije da bi mi to naglasio, pa čak i to da je curkama bed otić popit kavu sa mnom jer sam ja Babushka. Ljudi moji, šta vam je. 😀 Ja sam Babushka. Ja sam Jelena. To je ista stvar. Pijem kavu bez mlijeka, s malo šećera. Na finoj lokaciji. Možemo popit kavu kad god i nemojte me više rastuživat s tim glupostima jer ja stvarno želim popit kavu s vama i upoznat vas i pozdravit vas na ulici. 😀
Pa opet – vrlo često vas podcjenjuju.
Čitatelji i brendovi ne vide koliko rada zahtijeva jedna jedina objava, i iskreno to je OK, ne bi to niti trebali znati. 🙂 Pisanje, fotkanje, obrada fotki, društvene mreže – tko god vam kaže da to uz redovite objave nije ful-time posao, laže. Ali nećemo se sad opterećivati sa svime time što mi blogeri radimo, već bih se na trenutak htjela osvrnuti na nešto drugo. Jednom prilikom sam dobila izjavu da mi kreativci “nešto kuckamo pola sata” i to mi je lijepo ilustriralo što ljudi zapravo misle o bloganju i općenito preživljavanju od pisanja (jer sam svojedobno radila i kao novinar pa znam). Prestrašno koliko se čovjek osjeti maleno i loše kad ga neki kreten ili kretenuša tako spusti.

I inače nikada ne bih spominjala KOLIČINU posla jer je ona nebitna ako nešto voliš radit. Ako ti uživaš u tome, onda ćeš sjest za laptop u ponoć i “kuckat” do nesvjestice. Ali percepcija da mi okinemo jednu sliku (i odmah je kao savršena), nešto iskuckamo tek toliko da stoji, i dalje je prisutna i među publikom i među potencijalnim poslovnim suradnicima. Koji onda misle (vraćam se na točku 2) da je dovoljno poslati vam kremu i to je to. Jer eto, moje cjelomjesečno testiranje proizvoda i cijeli kreativni i manualni proces koji ide skupa s tim vrijedi 30 ili 50 kuna. Je kak’ da ne. 😀 Pa se onda osjetite malo glupavi ako vam se na tjednoj ili dnevnoj bazi javlja hrpa nekih brendova s ponudama za suradnju, a nitko vas ne bi platio osim “u naturi”, a vi znate koliko će ljudi (koji vam vjeruju) zatim otići kupiti tu kremu i dati svoje novce tom istom brendu. Vi ćete, naravno, i dalje biti na nuli.

Pa gle. Ako se osrednjim portalima nespecijaliziranima za kreme i makeup plaćaju PR objave, a vi imate ciljanu publiku koja ciljano otvara vaše tekstove s namjerom da pronađe novi dobar proizvod, onda se s vremenom počnete pitati jeste li stvarno glupi da za brendove odrađujete free marketing.

Biti bloger ima težinu
I nosi sa sobom teret društvene odgovornosti. Sve ovo što sam napisala nema smisla ako bloger samo počne gledati svoju materijalnu korist i tražiti način da se pod bilo koju cijenu što bolje pozicionira na ljestvici popularnosti. Ponekad morate odbit suradnju jer se ona ne uklapa u sadržaj vašeg bloga. Jer smatrate da nije za vašu publiku. Jer se unutar iste uvjetuju stvari koje smatrate da nisu etične prema vašoj publici. I tu argument da nemate para ovaj mjesec ne smije biti presudan. A kad freelancate, najčešće nećete imati puno para. 😀

I tu je težina bloganja koju publika ne vidi. Ne razumije da SVATKO MOŽE USPJETI. Ako si voljan konzistentno igrati prljavo (sad bih vam tu navela neke metode, ali to mi je nivo koji ne želim niti diskutirati na svojem webprostoru), onda ti ne treba niti neki talent niti ljubav prema tome što radiš. Jer na kraju krajeva, neetični blogeri nisu tu zbog ljubavi. A blog bez duše, bez emocije, bez iskrenosti – nije blog. Barem ne u mojim očima.

džezve_sarajevo

Za vikend sam s dečkom po prvi put posjetila prekrasno Sarajevo koje me u odmah očaralo. Danas vam stoga donosim putopis, odnosno svojih 10 najdražih mjesta / događaja / osjećaja / dojmova o ovom šarmantnom gradu.

Vrelo Bosne
Kad smo tek sišli s autoputa koji nas je od Zenice doveo do Sarajeva (jer do Zenice ima samo stara cesta), prvo odredište bilo nam je Vrelo Bosne, pitoreskni park pokraj Ilidže u kojem izvire rijeka Bosna. Nakon cjelodnevnog putovanja po vrućini i 5 sati vožnje koliko nam je trebalo od Zagreba do Sarajeva, šetnja parkom s obiljem slapića i hlada od visokih stabala bilo je pravo osvježenje.

IMG_8483(1)

Pravi ljubitelji prirode ovdje će maksimalno uživati. Park je odlično uređen s obiljem šetnica, ali i klupica za odmor, te u njemu obitavaju razne životinjice poput patkica i labudova. Vrlo učestao prizor su i psi lutalice kojih u Sarajevu nažalost ima užasno puno.

IMG_8495
Pino Nature i planina Trebević
Nakon Vrela Bosne zaputili smo se ostaviti stvari u hotelu. Uzeli smo hotel Pino Nature, konceptualno zamišljen kao nature hotel, na prekrasnoj planini Trebević. Ovo je bio puni pogodak i svima bih preporučila ovaj smještaj. Nije najjeftiniji ako ste na ograničenom budžetu, ali može se naći dobrih popusta preko booking.com-a. Mi smo noćenje na Bookingu platili oko 500 kuna, i za tu cijenu smo dobili sobu s besplatnim SPA sadržajem i uključenim doručkom u cijenu. Osim toga, hotel je savršeno uređen (kao luksuzan planinski resort) i izuzetno komforan (savršeni tuš, savršeni krevet) što je jako bitno ako cijeli dan hodate i navečer dođete ubijeni u hotel. 🙂 Osim toga, u Sarajevu postoji jedan veliki problem, a to je smog. Obzirom da je ovaj hotel smješten u planinskom (šumskom) dijelu, zrak je ondje puno čišći i ugodniji je odmor kroz noć. A prizor ujutro… Ukratko, gledate na šumu. Riječju, savršeno.

sarajevograd
Baščaršija
Osvježeni planinskim ambijentom, zaputili smo se prema centru Sarajeva i prva stanica je, logično, bila Baščaršija na kojoj je najprepoznatljiviji detalj svakako Sebilj, gradska česma koja datira još iz sredine 18. stoljeća. Baščaršija je povijesni i kulturni centar Sarajeva, jezgra i duša ovog prekrasnog grada.

sebilj

Izgrađena na sjevernoj obali Miljacke u 15. stoljeću, Baščaršija je uspjela održati tradicionalni šarm s minimumom kiča kakvog obično viđamo na ovakvim prometnim povijesno – trgovačkim točkama.

čaršija

DSC01849

Ovdje se uglavnom prodaju suveniri poput setova za kahvu, memorabilija od bakra, pašmine od kašmira, turske mozaik lampe. Osim štandova i dućana, Baščaršija ima izuzetno bogatu gastro ponudu koja će najviše oduševiti mesojede, no i za nas koji ne jedemo meso pronašlo se dobre hrane. Oduševio nas je restoran ‘Maroko’ koji nudi nekakvu dobru gastrosimbiozu mediteranske i bliskoistočne kuhinje. Definitivno isprobati Homus, dobijete ogromnu libanonsku lepinju i prefini domaći humus (namaz od slanutka), dovoljno da vas se dvoje ubije od klope. 🙂

gradsarajevo

Osim dućana (svratite barem po rahatluk, dobijete kilu za 30-ak kuna) i restorana, na Baščaršiji se možete zasladiti sladoledom i bosanskim kolačima, ali i popiti tradicionalnu bosansku kahvu, turski čaj ili Sarajevsko pivo.

Kultura
Po dolasku u grad, ne može vas ne iznenaditi fascinantan spoj istoka i zapada vidljiv u arhitekturi, povijesti, kulturi, oblačenju, svakodnevici. Samo dok šećete Baščaršijom, možete vidjeti dvije poznate džamije, Carevu džamiju i Gazi Husrev-begovu džamiju.

sarajevo00

Ukoliko se nađete u Sarajevu u vrijeme molitvi, možete zastati ispred džamije i promotriti kako izgleda namaz, odnosno islamska obredna molitva uz karakteristično klanjanje i obredne prakse specifične za islam. A prošećete li se desetak metara dalje od džamije, ulica opet nalikuje bilo kojoj europskoj metropoli s obiljem kafića, dućana, restorana.

sarajevo01
Pa ipak, isprepletena s modernim, tradicija islama i Orijenta snažna je u Sarajevu, i vidljiva po tradicionalnom oblačenju (hidžabu) i arhitekturi. Otomanski ornamenti utkani u pročelja zgrada, pašmine i džezvice koje su krasile skoro svaki štand, tričarije gusto ukrašene šareno obojenim cirkonima, rezbareno drvo i gravirani metal s tradicionalnim orijentalnim motivima… Sparina i gusti miris kahve u zraku. Na trenutak se zabunite i pomislite da kročite ulicama Istanbula, a onda vas iz te misli trgne neko poznato “đe’s ba, š’a ima”. I bude vam neobično drago što se usred Sarajeva osjetite gotovo kao da ste doma.

sevdah kuća

čaršija01
Mahale
Nakon đira po Baščaršiji i ostatku sarajevskog centra, krenuli smo prema hotelu. Bilo je već oko pola 12 i bili smo umorni od cjelodnevnog putovanja pa smo odlučili krenuti jer do Trebovića ionako treba 10-ak minuta autom. Navigacija nas je vodila dobrim dijelom puta kroz mahale, stambene dijelove Sarajeva izgrađene na padinama planine, i k tome slabo osvjetljene. Jao. 🙂 Ukratko, bila je to avantura života. Prvo, ulice su užasno strme (toliko da nam je auto proklizao unazad). Drugo, jako su uske. Treće, krivudave su. Četvrto, jako su mračne. I posljednje, po ulicama mahom leže psi lutalice i mace. Ali ono, leže kao bossovi i ne miču osim ako ih nešto u tom trenutku uplaši poput zvuka motora auta koji se muči da se uspne na brdo. 🙂

sarajevotravel

Mi imamo auto od 100 konja, ali oni sa slabijim autima bi se jako teško ili nikako uspjeli penjati kroz mahale. Pa ipak, one imaju posebnu ljepotu koji je teško opisati. Kuće su uglavnom trošne, ali šarmantne. Nekako se u njima istovremeno vidi i lakoća i težina bivanja Sarajlijom. I možda nema para, ali ima duha – na izvoz, ako treba.

DSC01930

kahva01
Ljudi
Kada bih jednu stvar trebala staviti na prvo mjesto razloga zašto morate otići u Sarajevo, to bi bili ljudi. Da Sarajlije imaju dušu sigurno ste već čuli, kao i ja, ali da potpuno shvatite što to znači morat ćete potegnuti do Sarajeva – makar na vikend. Svi oni presimpatični stereotipi o Bosni potvrdili su nam se već na putu do Sarajeva. Prešli smo granicu i kroz prvih 45 minuta vožnje kroz Bosnu doživjeli da nas netko na cesti preusmjerava s reketom za ping pong, ugledali brojne ‘osebujno’ ukrašene Merđe, te dvorišta koja su defakto bila groblja za felge i druge autodijelove.

sarajevo
Par sati kasnije, stižemo do Sarajeva i dolazimo do prve mjenjačnice na Baščaršiji i dajemo čovjeku kune da nam zamijeni u marke. Dakle. Njegov izraz lica i količina puhanja i uzdisanja jer mora izračunati koliko je to maraka – neprocjenjivo. 😀

vjeko
A ljudi. Sve nešto opušteno. Kad shvate da ne moraju pričati engleski (jer očito smo izgledali kao turisti naoružani s fotićima), osmijeh od uha do uha. Pa odakle ste, pa koliko ostajete, pa je li vam lijepo. Nasmijani. Superljubazni. Superuslužni. Ništa im nije teško pomoći, uputiti, objasniti. Pozdravljaju, odzdravljaju. Pa se baš osjećaš k’o čovjek, nekako toplo i ljudski i dobrodošlo. Kad vam netko kaže da su Bosanci dobri kao kruh, vjerujte im.

kahva
Bosanska kahva
Nezaobilazan dio posjete Sarajevu svakako je ispijanje kave na tradicionalan bosanski način. Kahva ili kafa, sasvim je svejedno, no ona mora biti jaka. Prava istočnjačka, aromatična, u malim šaličicama bez drške, tj. fildžanima, koji zahtijevaju da se kava obgrli cijelom rukom i osjeti njezina toplina. Čak i na Baščaršiji kava nije skupa i košta 2 KM (oko 7 kuna), a dobijete ju u maloj džezvici s kockicama šećera i rahatlukom sa strane, posluženu na prekrasnom malom poslužavniku. Jedan takav set, tzv. kahvenski takum, kupili smo na Baščaršiji pa ćemo sada svako jutro piti bosansku kahvu i sjećati se Sarajeva. 🙂

bosanska kahva
Baklava. Urmašica. Tufahija. Rahatluk. Pa sve to ponovi još jednom.
Bosna je poznata po slasticama i zato bi bio grijeh uć’ i izać’ iz Bosne bez degustacije šećernih bombica koje se ondje nude. Osim baklave pojeli smo i urmašicu koja je bila taman sočna i taman slatka u ljetnom vrtu restorana Kolobara Han na Baščaršiji.

DSC01946

Inače, ovo je nekoć bilo prvo sarajevsko prenoćište (datira iz 15. stoljeća) i danas su od njega ostale samo zidine, no isplati se sjesti, popiti kavu i naručiti nešto slatko. Nije skupo. Urmašica je bila 4 KM (manje od 14 kuna), a ogromna. Zatim smo potegnuli do slastičarnice Butik Badem s tradicijom dužom od pola stoljeća i kupili rahatluk. Od svega po malo, a okusa je bilo mali milijun.

badem butik

badem butik1
Zlatna ribica
Ne pratite me na Instagramu? Pa to vam je prava šteta. A šteta je i meni ako ste mi mogli preporučiti neko superkul mjesto u Sarajevu. 🙂 Srećom, moje drage Instagramušice su mi preporučile da u Sarajevu svakako obiđem Zlatnu ribicu.

DSC01822

DSC01827

Ali nisu me pripremile na fantaziju koja je zapravo ovaj kafić. Smještena samo stotinjak metara od Vječne vatre, Zlatna ribica me oborila s nogu svojim interijerom i eksterijerom.

DSC01825

DSC01830

Kao da nije s ove planete – a zapravo je upravo to, kolekcija memorabilija iz cijelog svijeta, posloženih tako da rade jedan fantastičan smisleni kaos za osjetila. Svakako posjetiti.

Sarajevska Vijećnica
Moja predzadnja stanica u Sarajevu koja mi je slomila srce. Nezaobilazna. Podsjetnik na vrijednost kulture i povijesti, ali i strahote ratnog stradanja.

vijećnica_sarajevo

Vijećnica je dobrim dijelom izgorila u ratu nakon granatiranja zajedno s ogromnom zbirkom knjiga, ali je obnovljena i danas služi kao izložbeni prostor. Kad uđete u nju, dočekat će vas cirkularno postavljena zbirka umjetnina posvećenih Srebrenici. Na nivo iznad nalazi se izložba, a ispod je retrospektiva Sarajeva s naglaskom na turbulentno 20. stoljeće.

DSC02060

Ako volite povijest i svjetske ratove, svakako je posjetite jer je vrijedan spomenik najružnijem i najtužnijem periodu rata u kojem su uništavane biblioteke, a ljudi su stajali u redu za kruh i vodu. Ali ako i ne volite povijest, požalit ćete ako je ne vidite jer je iznutra stvarno impresivna.

vijećnica

Orijentalni arhitektonski motivi spojeni su s gotovo sakralnim segmentima poput šarenih mozaik prozora i ambijentalnom glazbom koja evocira osjećaj svetosti prostora. Da skratim, Vijećnica je maestralna, magična građevina i ako je, poput mene, ostavite za kraj posjete ovom gradu, iz njega ćete zasigurno otići sa željom da se ondje uskoro vratite.

sarajevorijeka crkva_presvetog_trojstva miljacka

DSC01669

Jučer sam spontano odlučila snimiti jedan svoj ljetni proces spremanja. Nije ništa spektakularno već je vrlo jednostavan, minimalistički i u njemu koristim samo prirodne nijanse. 🙂 BB krema, malo bronzera, malo definicije očiju i usana – i to je moj idealni ljetni no-fuss look za svaki dan. Ako želite glam varijantu za noć, svakako mi javite pa ću je snimiti. 🙂 Ispod videa se nalazi puni popis korištenih proizvoda. 🙂

Pretplatite se na moj kanal OVDJE

  1. Garnier Pure Active BB krema u nijansi Light / Clair
  2. Sleek Oh So Special paleta sjenila
  3. Ciate X Olivia Palermo olovka za oči u nijansi Fig
  4. L’oreal False Lash Superstar Red Carpet Black maskara
  5. Make up Factory Ultrastay Brow Cream u nijansi 03
  6. Guerlain Terracotta bronzer u nijansi 01
  7. Essence lip liner u nijansi 11 In the Nude
  8. NYX Simply Pink Lip Cream u nijansi 02 Enchanted / Enchante
  9. Rimmel Lasting Finish u nijansi 120 Cutting Edge

Iako je ovo prvenstveno beauty / health / fitness blog, uvijek volim progovarati i o drugim temama koje, smatram, obogaćuju žene. Jedna takva tema je samostalno putovanje – iz ženske perspektive. Jer, budimo realni, žene uglavnom iz raznih razloga izbjegavaju putovati same, a ja smatram da je to velika šteta. Pa sam s vama odlučila podijeliti nekoliko misli i osobnih iskustava na ovu temu.

Kao i velikoj većini drugih žena, solo putovanje dugo je bila moja želja, ali i veliki strah. Zašto strah? Jednostavno, imam osjećaj da je nama ženama taj strah nekako usađen “u kosti”. Konstantno nas se odgovara od solo putovanja jer nas netko može napasti. Iskoristiti. Prevariti. Jer se loše snalazimo u prostoru. Jer smo nejake, jer smo loše u organizaciji, trošenju novaca. Jer smo žene.

Sve te “misli” i mene su pratile u želji da negdje solo otputujem, i dugo sam taj pothvat odgađala. Dapače, kad sam nekome spomenula što planiram napraviti, često su me dočekala pitanja poput:

‘Kako to misliš “ideš solo”?
Zašto ideš sama na put?
Zar se ne bojiš putovati sama?
Zar ti nije ugodnije putovati u društvu?
Pa kako ćeš sve sama organizirati?’

Sve ovo ispunilo me još većom željom da otputujem negdje sama i priuštim sebi nezaboravno životno iskustvo. Naravno, prije puta su me pratili osjećaji poput straha od usamljenosti, straha od nesnalaženja, od toga da će me netko pokušati napasti / pokrasti. Pa čak i straha od kašnjenja pri povratku doma. I to mi je rasvijetlilo jednu stvar: strah od solo putovanja je zapravo samo refleksija duboko ukorijenjene nesigurnosti da se neću moći snaći u novonastalim situacijama.

Bivanje na mjestu ili putovanje u dvoje / petero / desetero uljuljkali su me u komfor iz kojeg je dobro s vremena na vrijeme izaći. Jer jednom kad izronite iz tog bazena nesigurnosti, postat ćete sigurnija, samostalnija, odgovornija, iskusnija, zrelija i u svakom smislu iskustveno bogatija osoba. A to je neprocjenjivi poklon koji sami sebi možete priuštiti. Na kraju krajeva, nije bitna destinacija – bitno je putovanje. Ne samo viđanje novih mjesta već i otkrivanje dijelova sebe za koje niste znali da uopće postoje (a postoje u svima nama). 🙂

Sve o mojem solo putovanju i top savjete za samostalni (i sigurni) put doznajte u videu. 🙂

DSC01597

Drage cure,

I’m back. 🙂 Nije me bilo neko vrijeme (odnosno je, ali na Youtubeu), a kako ću preko ljeta imati više vremena – a nadam se i energije – odlučila sam spojiti Youtube i blog na način da vam u Youtube formatu prezentiram tutoriale, unboxinge, vježbe itd., a u blog postu sumiram kratki info o proizvodu na koji se možete referirati kad ste u kupnji i slično. Nadam se da ćete me popratiti i na Youtubeu, a ne samo na blogu jer se stvarno trudim oko videa. Znam da to nije ona superprofi kvaliteta na koju ste možda navikli kad gledate strane Youtubere, no najbolje je što moj skromni fotić trenutačno može podnijeti, a ja ću se truditi i štedjeti za bolju opremu kako bih vam priredila što bolji sadržaj. Trudim se, što je najbitnije, i stvarno mi puno znači svaki vaš feedback, komentar, lajk, pretplata. 🙂

Prije nego se bacimo na sami post, samo još jedna mala digresija. A to je: zašto me nije bilo toliko dugo na blogu? Pa zato što se dogodilo ogromno sra*e, da budem iskrena, i nakon toga sam imala dugu fazu tugovanja / nemotiviranosti. Naime, nedavno sam prešla na novu temu i novi hosting, i u procesu sam izgubila SVE SLIKE sa starog bloga. Dakle, skoro 5 godina rada otišlo je u jednom popodnevu bez ikakve najave, zbog nekakvog glupog glitcha u backupu podataka. Nakon duže i emotivno iscrpljujuće prepiske sa starim providerom, ispalo je da me traže suludu cifru (par stotina eura) da mi vrate fotke, i za to sam imala svega 24 sata. Dakle, čak i da sam bila spremna potrošiti tu lovu, ne bih ju uspjela skupiti u tako kratkom periodu. Dio fotki je uspio vratiti Dedushko nekim svojim IT kanalima (ja nemam pojma kako), ali je ogroman dio fotki na blogu nažalost nepovratno izgubljen, i to me toliko pogodilo i demotiviralo da nisam imala volje čak niti izvijestiti vas o tome. Ali dobro, što je tu je, idemo dalje. 🙂 Bacimo se na samu recenziju.

Nedavno sam u Mulleru spazila Makeup Factory brow cream (113 kn, 3 g) proizvode za popunjavanje i definiciju obrva, i naravno nisam mogla odolijeti jednom primjerku (nijansa 03) koji mi se činio kao puni pogodak za moje obrve. Bila sam u pravu: radi se o srednje tamnoj neutralnoj smeđoj nijansi s primjesama sive. Inače, nema make up proizvoda koji me može instantno toliko iziritirati kao olovka / puder / krema za obrve u ružnoj narančasto smeđoj nijansi – kakvih je 90% na tržištu. Mislim, budimo realni, to nikome ne stoji. 🙂

Ovaj proizvod dolazi u 3 nijanse (01 je za plavuše / svijetle brinete, 03 je primjerak koji ja imam i 05 je za jako tamnokose cure s gotovo crnim obrvama). Super je to što sve tri nijanse pokazuju istu dobru karakteristiku izostanka ružnih toplih tonova.

DSC01604
DSC01626

Dodatno, ovo je “ultrastay” proizvod što će reći da je vodootporan. Savršen za ljeto. Ukoliko volite za plažu blago definirati obrve (I’m not judging), onda vam je ovo sjajna stvar jer je stvarno jako dugotrajna i posve vodootporna na obrvama. A ako se jednostavno puno znojite ili mastite u licu, onda vam je ovo ponovno super stvar. 🙂

DSC01644

Treće i posljednje, ovo je proizvod koji s jedne strane ima super pigmentaciju, no zbog voskaste teksture s njime možete postići jako fino i diskretno popunjavanje, kao i vrlo dramatično. Izbor je na vama. 🙂

Način na koji ja popunjavam svoje sirote obrvice 😀 možete pogledati u videu. I ne zaboravite se pretplatiti na moj kanal!

DSC00200

Raščistimo prije svega jednu stvar: pisati o temi jajnika, menstruacije, kontracepcije i bolesti ženskog reproduktivnog sustava nije jednostavno. Ali je bitno. A objasnit ću vam i zašto.

Je li vam na pamet ikada palo pitanje koliko smo mi žene točno programirane da o menstruaciji i spolnosti, premda se radi o posve prirodnim funkcijama ljudskog organizma, razmišljamo u okvirima srama, tabua, kontraverze, iznalaženja eufemističkih izraza poput “dobila sam stvari”? Jer tome je uistinu tako – menstruacija je tabu. Od početka spolne zrelosti, djevojčice koje su tada na putu da postanu žene o menstruaciji razmišljaju kao o “ženskom prokletstvu”, muci i trpnji. Menstrualna je krv percipirana kao odvratna, o menstrualnim bolovima se šuti pred muškim članovima obitelji, šuljamo se s ulošcima do WC-a kako netko slučajno ne bi spazio da smo u “tom periodu”.

Prije postojanja službenog naziva PMS koji je tako lijepo opisao negativno konotiranu esenciju ženskosti, postojala je ženska histerija. Ženska neuračunljivost. Ženska hiperemocionalnost. Kako god to opisali, esencija ženskosti bila je prepletena konotacijama duševne labilnosti, te se pojam ženskosti počeo gotovo poistovjećivati sa istom. Razmislite malo koliko u hrvatskom jeziku (i to ne samo u našem) postoji izraza koji stanje duševnog rastrojstva povezuju sa inherentnom prirodom ženskog bića. Razmislite.

Ne kukaj kao žena / muškarac

Ne prigovaraj kao žena / muškarac

Ne cmizdri kao žena / muškarac

Ne histeriziraj kao žena / muškarac

Ne deri se kao žena / muškarac

Ne budi nesiguran/na kao žena / muškarac

itd.

Ovdje nije trenutak da se okrenemo protiv muškaraca i sve svedemo na spiku “muškarci su krivi za sve” što je zastarjela zamka feminizma i, usuđujem se reći, potpuna neistina. Problem je u sustavu u kojem su ovakve stvari internalizirane kao normalne. Internalizirali su ih vaši muški članovi obitelji i prijatelji, ali i vaše ženske članice obitelji – i prijateljice – i vi same. Nedavno sam se uhvatila knjige “Sweetening the pill: or how we got hooked on hormonal birth control” koja vrlo otvoreno progovara o industriji kontraceptiva (tj. farmaceutici) koji je iznašla jedan zgodan način da se s problemom ženskosti nosi dijeleći šake i kape pilula, i pritom jako dobro zarađujući. Procjenjuje se da čak 80% žena u jednom periodu u životu uzima oralne kontraceptive. Dakle, to je bolesna industrija. Biznis, čak.

U istoj knjizi ponajmanje se raspravlja o bolestima poput duboke venske tromboze i smrtnim slučajevima koje su izazvale pilule. Dakle, ovo definitivno nije knjiga koja se bavi zastrašivanjem žena na pilulama, ali svakako otvara neke druge perspektive koje čak niti ja nisam znala (a volim misliti da mnogo znam jer se godinama mučim sa sindromom policističnih jajnika). Ova knjiga govori o normalizaciji, pa čak i institucionalizaciji pilula kao dijela normalne “higijene” žene. Jer: pilule smanjuju prištiće (a bitno je kako koža žene izgleda, pa čak i evolucijski jer signalizira dobro zdravlje), pilule zatim smanjuju dlakavost (koja je u 20. stoljeću postala neprihvatljivim obilježjem na ženama); reguliraju ciklus (a bez bolova i s predvidljivim ciklusom možemo se potpuno posvetiti normalnom odlasku u škole i na poslove, baš poput muškaraca – što moderno tržište rada i zahtijeva). Pilule imaju svojih prednosti, ali one su uglavnom eksterno vidljive, dok interno kamufliraju probleme ženskog zdravlja.

Premda će vam vaš ginekolog tako naglasiti, pilule neće izliječiti vašu endometriozu niti policistične jajnike. Neće izliječiti bolne, duge niti obilne mjesečnice, akne niti dlakavost jer – čim ih prestanete uzimati, sve će se vratiti na staro. Pilule nisu sada niti su ikada bile lijek, no brojnim ženama koje ih uzimaju kroz godine donose velike zdravstvene probleme o kojima nas nitko ne informira kad nam na recept stavlja potpis. Nedostatak kvalitetne komunikacije, nemogućnost pronalaska dobrog socijalnog ginekologa, sram i trpnja raznih problema zbog tabuizacije ginekološkog pregleda te olako propisivanje hormonalne terapije zbog problema koji se mogu tretirati na BROJNE druge načine okosnica su problema zapadnjačkog medicinskog diskursa. Zdravstvenim se problemima ne pristupa holistički već je medicina segmentirana i nepovezana, a ljudski organizam ne funkcionira na jednako segmentiran način. Holističkog pristupa zdravlju u biomedicinskom diskursu nema.

Primjerice. Ako se nečiji problem PCOS-a može pod kontrolu gubitkom kilograma (tj. konzumacijom namirnica s niskim glikemijskim indeksom), ginekologu će na pameti prvo biti da vas stavi na kontracepcijske tablete (koje, ponavljam, ne riješavaju ništa). Onda će vam u prolazu eventualno spomenuti da biste trebali smršaviti (no, često neće spomenuti da biste trebali napraviti test inzulinske rezistencije). Ako vam to i spomene, neće vam pri sljedećem susretu ukazati na konkretne promjene u dijeti koje biste trebali napraviti. Vjerojatno ćete završiti na metforminu / gluforminu. Neće vam spomenuti kako prirodnim putem možete popraviti svoju osjetljivost na inzulin (a može se). I takvih primjera ima na bacanje.

DSC00203

Pravo i održivo rješenje problema ženskog reproduktivnog zdravlja, problema PMS-a, hormonalno uzrokovanih psiholoških smetnji, hormonalnih akni, ćelavljenja i(li) dlakavosti marginalizirni su pred gotovo besramnom prečicom do picture-perfect vanjštine u obliku tabletice. Mijenjamo sve dobrobiti esencijalne ženskosti, zanemarujemo da se žensko tijelo ciklički mijenja otprilike kao i Mjesec, gubimo vezu s prirodom i otuđujemo se od emocija koje su neodvojiv dio nas kako bismo kontrolirale ciklus. No, žensko tijelo i ženski mozak nisu dizajnirani da funkcioniraju kao ravna linija. Već kao sinusoida. Iskorijenivši ono “negativno” u ciklusu poput perioda razdražljivosti, preosjetljivosti i fizičkih manifestacija da nam se približava kraj ciklusa (poput masnije kože i kose), iskorijenjujemo i ono “pozitivno” – snažan libido, kožu koja neobjašnjivo blista sredinom ciklusa, magnetsku privlačnost kojom zračimo u periodu plodnih dana te – nalet energije i kreativnosti u prvome dijelu ciklusa. I na kraju, tu sinusoidu treba shvatiti kao sinusoidu, a ne kao skup pozitivnih i negativnih čimbenika koji su ionako kulturno uvjetovani, odnosno koje ste naučili percipirati kao “pozitivne i negativne”. Masna koža i prištići 2 dana prije menstruacije nisu “ružni”. Oni su samo dio fizičke manifestacije kompleksnog plesa hormona kojeg smo mi internalizirali kao dane u mjesecu kada se osjećamo odvratno, debelo, napuhnuto, masno. Ako i vi imate tendenciju o svojem ciklusu razmišljati na ovakav način, onda je knjiga Holly Grigg- Spall svakako za vas jer će svakako promijeniti način na koji gledate svoje tijelo kao ružno i prljavo, umjesto da slavite esenciju svoje ženskosti. U srži, ovo je knjiga o prihvaćanju sebe kao žene i otkrivanju moći bivanja ženom.

PCOS i pilule

Postoji ta ogromna zabluda da je klinička slika žene s policističnim jajnicima jednaka za sve. Dlakavost muškog tipa (brkovi, brada, donji dio trbuha, prsa); prekomjerna tjelesna težina, akne, duboki glas, ćelavljenje, nerazvijena “ženska obilježja” poput grudi, jajnici prepuni cisti.

Svaki put kad me ugledaju, sa liječnicima opće prakse, dermatolozima i endokrinolozima imam natezanja oko toga da ja 99% nemam PCOS jer ne odgovaram tipu PCOS žene. Nemam brkove i bradu niti dlačice po trbuhu, nemam višak kilograma, akne imam u PMS-u (no, ne one duboke cistične, karakteristične za ovaj poremećaj već više mitesere), nemam duboki glas niti nerazvijena ženska obilježja. Dapače. Čak i po endokrinološkoj slici, nemam povećani testosteron niti ostale androgene.

Ako ste kada vadile hormone, onda znate da vam izvade podosta hormona koji trebaju biti u harmoničnom odnosu, i kad se samo jedan poremeti, on izaziva kaskadu drugih poremećaja u lučenju hormona. Moja hormonalna slika je idealna, osim inverznog odnosa dva hormona: LH i FSH. Igrom slučaja, ta dva hormona su ključna za postizanje ovulacije, i ako to ne funkcionira kako spada, onda cijeli ciklus može biti narušen. To je, uz produljene cikluse i bolne mjesečnice, bio dovoljan kriterij za dijagnozu. PCOS ili sindrom policističkih jajnika. 10% ženske populacije će na redovnom ginekološkom pregledu dobiti dijagnozu PCOS-a, a meni se ponekad čini da je taj broj i veći u stvarnosti jer imam dojam da gotovo svaka moja prijateljica ima neki oblik hormonalnog poremećaja.

Svi moji ginekolozi su za mene imali samo jedan savjet. Ne želiš zatrudniti sada? OK. Onda uzimaj pilule. I to je bilo tako jednostavno. Ja sam samo trebala doći ginekologu, ponoviti da imam bolne menstruacija, da imam povijest dijagnoze PCOS-a, i pilule su mi bile propisane isti tren. Hormonalni status iz krvi sam na zahtijev liječnika vadila samo jednom, a sve ostalo sam sama zahtijevala. Jetrene probe sam na zahtijev liječnika također radila samo jednom, a sve ostalo vrijeme sam sama zahtijevala pretrage. Zaključak koji mogu donijeti temeljem svojeg iskustva, a onda derivirati i iz iskustva djevojaka i žena s kojima sam pričala, sugerira mi da je liječnički odnos prema uzimanju kontraceptiva vrlo nonšalantan. Čak i sama prezentacija hormonalne terapije je promašena: pilule vam se predstavljaju kao lijek za hormonalne poremećaje, premda one to uopće nisu. Nitko vam ne objasni da pilule ne mogu izliječiti PCOS niti hormone, i da će vam se po prestanku “terapije” bez velikih promjena u stilu života sve vratiti. Zamislite da na ranu stavljate flaster ispod kojeg ta rana ne može zacijeliti. To su pilule.

Neuredne navike (nedovoljno sna, loša prehrana, manjak kretanja) i život pun stresa okidač su PCOS-a kojem smo neke od nas i genetski sklonije, odnosno u pozadini PCOS-a se sigurno nalazi nešto što “hrani” ovaj poremećaj. To, primjerice, može biti neaktivna štitnjača. Inzulinska rezistencija i(li) višak kilograma. Nezdrav životni stil. Emocionalnu komponentu ovog poremećaja priznaju čak i renomirani ginekolozi koji navode da je ženska ostvarenost i stabilnost (zadovoljstvo u privatnom životu) bitan faktor za uspostavu normalnih ciklusa jer, evolucijski gledano, biologija je uredila ženski ciklus tako da se u uvjetima stresa ovulacija isključuje kako žena ne bi ostala trudna u tom nepovoljnom periodu. No, ginekolozi nemaju vremena / načina da se holistički i sveobuhvatno pozabave ženskim reproduktivnim zdravljem i stoga je prva pomoć uvijek stavljanje žene na pilule. Pilule pak povratnom spregom inherentno utječu na žensku prirodu, gaseći ovulaciju koja je presudna za zdravo funkcioniranje onoga što autori nazivaju “optimiziranom ženom”. Evolucijski, ovulacija je vrhunac ženskog ciklusa jer optimizira žensku reprodukciju, zdravlje, pa čak i fizičke indikatore zdravlja i plodnosti.

Funny enough, evo nekoliko činjenica zbog kojih ćete se zapitati znate li išta o pilulama.

  1. Pilule ne gase samo bolnu menstruaciju već i ovulaciju sa svim svojim dobrobitima po ženu.
  2. Pilule ne reguliraju ciklus, već ga gase u potpunosti.
  3. Krvarenje koje doživljavate dok ste na pilulama nije menstruacija nego “withdrawal bleed”, odnosno lažno krvarenje koje imitira ciklus (jer u te dane ne uzimate tablete). Ono je potpuno nepotrebno, ali je marketinški osmišljeno kako bi se žene u vrijeme uzimanja pilula osjećale “normalno” (zamislite samo da 3 godine ne dobivate menstruaciju – pomislile biste da nešto s vama nije u redu).
  4. Tablete s niže doziranim hormonima imaju više prijavljenih nuspojava od onih visokodoziranih.
  5. Kontracepcijske tablete su od strane WHO-a (Svjetske zdravstvene organizacije) označene kao kancerogen prve grupacije – uz cigarete i azbest.
  6. Tablete dokazano mijenjaju psihološke obrasce percepcije i ponašanja svake žene koja ih uzima, no žene tome ne pridaju puno pozornosti ukoliko simptomi (depresije, anksionznosti) nisu jako izraženi.
  7. Bayer, danas vodeći proizvođač anti-baby pilula, uključujući i Yaz i Yasmin, ima značajnu povijesnu ulogu, odnosno etičku mrlju jer je za vrijeme Drugog svjetskog rata u sklopu IG Farbena razvijao kontraceptive kao način sterilizacije žena u nacističkim logorima. Manje je poznata činjenica da je od 1898. do 1910. iznašao načine da heroin učini komercijalno dostupnim kao lijek protiv kašlja koji “ne dovodi do navikavanja kao opijum”. Heroin (diacetylmorphine) je bio Bayerov trademark sve do Prvog svjetskog rata.
  8. Yaz je pilula koja ima najviše prijavljenih nuspojava. Premda se reklamira kao pilula s optimalnim antidiuretskim djelovanjem, ono što se izostavlja spomenuti je da se pritom djelovanjem drospirenona odvija stanična dehidracija, remeti apsorpcija vitamina i metabolizam glukoze, mijenja odnos kalija i bakra u korist kalija (što može dovesti do problema s bubrezima), dovodi do povećanog kolesterola, a time povećava i rizik za obolijevanje od bolesti krvožilnog sustava. FDA je potvrdio i objavio naznaku da su Yaz i slični kontraceptivi nove generacije povezani s povećanim rizikom od nastanka ugrušaka naspram drugih kontraceptiva. Testosteron je ključan hormonalni čimbenik u očuvanju gustoće kostiju, a Yaz ga potpuno potiskuje. To je samo dio stvari koje “najmodernija pilula” današnjice uzrokuje, a nisam niti počela nabrajati nuspojave vidljive korisnicama (smanjen libido, glavobolje, probojna krvarenja, zadržavanje vode, depresija i anksioznost itd.).

Sa svime ovime što sam upravo rekla, želim se nadovezati s još jednom stvari. Ja nisam ovdje da vas odgovorim od pilula, ukoliko vi smatrate da one vama posve odgovaraju, i da vam pozitivne stvari nadmašuju negativne, već samo da podijelim svoje iskustvo.

Zašto sam odlučila prestati piti pilule?

Kao što sam već napomenula, moj inverzan odnos dvaju hormona (LH i FSH) liječnicima je bio dovoljno sugestivan da, čak i u izostanku one prave klinčke slike PCOS-a, meni postave ovakvu dijagnozu – i ja stvarno ne sumnjam da po tim parametrima ja spadam u skupinu žena koje muči upravo ovaj sindrom. Ali vi morate shvatiti da SINDROM NIJE BOLEST. PCOS NIJE BOLEST. Sindrom je skupina simptoma koji se pojavljuju zajedno i istovremeno. Te simptome je moguće regulirati.

Jako dugo sam slušala liječnike, a ne svoje tijelo, i to je glavni razlog zašto sam prije 3 mjeseca odlučila konačno ostaviti pilule. Kad zbrojim sve vremenske odsjeke u kojima sam pila hormonalnu terapiju, dođem na 8 i pol godina sveukupnog uzimanja tableta, i meni je to danas užasno. Pilule su quick fix, i periodima kada su me jako mučili neredoviti ciklusi, bolne mjesečnice i akne, ja sam samo tražila izlaz iz te situacije ne razmišljavši o implikacijama uzimanja tableta godinama. Nažalost, u posljednjih godinu do dvije sam se počela osjećati čudnije, lošije i nezdravije, i trebalo mi je JAKO dugo da to povežem s pilulama (konkretno, Yazom) jer sam ih ipak uzimala godinama i godinama mi nisu radile nikakve probleme. Svoje simptome želim podijeliti s vama, premda nam neće nužno svima biti sve isto, ali da ipak znate prepoznati neke rane simptome da vam pilule možda više ne odgovaraju.

  1. Izgubila sam entuzijazam za stvari koje sam nekoć jako voljela raditi. Mislila sam da sam jednostavno u “tim godinama” kada se sve mijenja, da sam odrasla i da je to – to u životu, i tek sam po prestanku uzimanja pilula shvatila koliko više optimizma, poletnosti, energije imam otkako nisam na tabletama. Doslovno, osjećam se kao da mi je netko ukrao posljednjih nekoliko godina jer to uopće nisam bila “ja”. Znam da zvuči čudno, i osjećam se jako bizarno što to uopće tipkam, ali obzirom da sam veliki skeptik, racionalna osoba i ne zanosim se transcendentalnim bullshitom u životu, mogu reći da me ova promjena dočekala posve nespremnu i ne mogu poreći da postoji. Naše hormonalne promjene neraskidivo su vezane za naš emotivni i duhovni doživljaj svijeta, i pilule od cijelog tog spektra mikrodoživljaja koje čine našu percepciju stvore jednolinijsko sivilo u kojem nitko ne bi trebao htjeti živjeti.
  2. Koža mi je izgubila na kvaliteti. OK, prije pilula sam imala više prištića, i povremeno su mi oni bili jedva podnošljivi jer sam jako brijala (i još uvijek jako brijem) na savršen ten, ali kvaliteta kože mi je tada bila neusporedivo bolja nego na pilulama. Ponovno, kao i u prethodnoj natuknici, mislila sam da jednostavno starim. Da su kapilare, crvenilo, suhoća, dehidriranost i dio moje kože koji jednostavno trebam prihvatiti, no po prestanku uzimanja pilula, koža mi je dobila onaj neki sjaj, čini mi se da je “deblja”, brže se oporavlja, manje se crvenim u licu (čak 80% manje) i imam manje ljuskastih i dehidriranih dijelova. Razlika je primjetna, i uvjerena sam da su hormoni iz pilula uzrokovali moje probleme (barem s kapilarama, što mi je potvrdila i liječnica). Istina, vratili su se i prištići u PMS-u, no držim ih pod kontrolom koristeći salicilnu kiselinu (btw. updateat ću stanje s kožom kad bude 6, 9, 12 mjeseci itd.).
  3. Zadržavala sam vodu i lakše sam se debljala. Apetit mi je bio veći i teže sam ga kontrolirala. Nakon 3 mjeseca bez pilula, tijelo mi izgleda kao da sam smršavila barem 2-3 kg, a apsolutno ništa nisam radila posebno, te sam čak i prestala onoliko naporno vježbati kao ranije jer sam shvatila da mi superintenzivna tjelovježba izaziva probojna krvarenja i remeti ciklus.
  4. Krvna slika mi je bila pogoršana pilulama. Pilule uzrokuju deficite i disbalanse u razini vitamina i minerala. Konkretno, jednu stvar koju NIKAKO nisam mogla riješiti, a događala mi se uvijek kad sam bila na pilulama je visok kolesterol (što je poznata nuspojava kontraceptiva), a ja se stvarno hranim jako zdravo i uvijek mi je bio visok dobar kolesterol (HDL), ali i loš (LDL). Jednostavno, čim se vratim na pilule, kolesterol mi ode u nebesa, a svi znamo da je visok kolesterol opasan za zdravlje dugoročno.
  5. Dobila sam vene po nogama. Već neka 2 mjeseca nakon uzimanja pilula, primijetila sam da su mi se pojavile užasno izražene vene na nogama, a povremeno bih u nogama osjećala i težinu / bolove. Pogotovo za toplijih dana. No, u strahu od skidanja s tableta (a time i vraćanja prištića), odvagnula sam da bih radije imala vene na nogama nego bilo što na licu. Moj ginekolog nije smatrao da je to “jako strašno” premda znamo da tablete (a Yaz pogotovo) uzrokuju duboku vensku trombozu i pojačano zgrušavanje krvi.

Da ne duljim, bilo je tu još puno stvari koje nisu “štimale”, no teško sam ih i nerado povezivala s tabletama. Sad, tri mjeseca kasnije i bez tableta, jasno mi je što je glavni krivac za moje stanje. Uglavnom, da ne duljim više s ovim tekstom jer znam da je ionako užasno dugačak, u drugom dijelu moje hormonalne priče koji će ići za nekoliko mjeseci, pisat ću vam što sada radim za svoje hormone (suplementi, lifestyle promjene) i kako ih (nadam se) uspijevam održati reguliranima bez sintetskih hormona – zasad mi super ide, ali šutim dok ne vidim konkretne rezultate na papiru. 🙂

Hvala na čitanju i u komentarima slobodno podijelite svoja iskustva!

Iako često dobivam komplimente da mi kosa izgleda sjajno i zdravo, te obavezno negodovanje kad sugovorniku spomenem da bih se bojala u neku drugu boju 😀 , moram priznati da mi moja kosa ponekad ide na živce. Tanka je, vlasište sklono maščenju, vrhovi valoviti i skloni suhoći. Uz to, jako je i paperjasta pa mi svaka frizura brzo omlitavi. I premda se možda čini da imam kosu koju je lako održavati, iz iskustva znam da uopće nije tako. Bez odugovlačenja, donosim vam svojih top 5 savjeta kako očuvati kosu zdravom i izvući maksimum iz vlastite teksture. 🙂

No, first thing’s first: jedna obavijest. 🙂 Napravila sam nekoliko Youtube videa u zadnje vrijeme. Objavljivala sam ih samo na fejsu i to u čudne sate (oko ponoći) – pa ako ih niste vidjeli, možete to učiniti ovdje. 🙂 Nabavila sam profi rasvjetu i naručila mikrofon pa će sljedeći videi biti puuuuuuno veće kvalitete. Do subscribe, my ladies. A sad na posao!

1. Bitno je znati ponešto o kosi kako biste spriječili probleme. Primjerice, jeste li znali da prirodne plavuše generalno imaju više kose od brineta? Da, dobro ste pročitali. No, također, uglavnom imaju tanju vlas pa ta kosa u posjeku ne izgleda impresivnije što se tiče bujnosti. Druga zanimljiva činjenica nam govori da je normalna količina dnevnog opadanja kose ona koja spada u okvir do 100 vlasi. Dakle, šaka kose nije normalna, no ako imate jako dugačku kosu, moguće je da vam se u umivaoniku priviđa puno više vlasi, a ustvari ih je primjerice 70-ak. Treća i ne najmanje bitna je činjenica da kosa može opadati zbog bolesti, teških lijekova, ali i stanja organizma koje možemo kontrolirati. Najčešći razlog su svakako hormoni. Hormonalni disbalans može uzrokovati manjak jednih, odnosno suvišak drugih hormona. Disbalans androgenih hormona, odnosno problemi sa hormonima štitnjače su glavni razlog opadanja kose, no mislim da za nas žene nije naodmet spomenuti da razlog može biti i početak, odnosno prestanak uzimanja kontraceptiva, akutni stres i nepravilna prehrana koja može dovesti do raznih iregularnosti u razinama mikronutrijenata u organizmu (primjerice, željezo, cink, bakar, biotin, esencijalne aminokiseline itd.). Dakle, ako vam pojačano opada kosa, postoji VELIKA vjerojatnost da problem nije u samoj kosi već interne prirode i da vam na ovaj način tijelo signalizira da nešto nije u redu.

2. Ispucali vrhovi ovise o dvije stvari: prirodi vaše kose i načinu na koji je tretirate. Ponekad, pogotovo kod kovrčavih tipova kose koje prati izrazita suhoća, ispucali su vrhovi neizbježni jer vlasi jednostavno kronično nedostaje lipida te shodno tome zna pucati. Suhoća kose je uvijek latentni uzročnik i dobar medijator za ispucale vrhove. Druga stvar koja afektira izdržljivost vaših vlasi je svakako debljina vlasi. Debele vlasi su generalno otpornije. Zato je u pravilu ravna kosa s debelim vlasima (tzv. azijski tip) čvrsta i rezistentna. Ako imate prirodnu predispoziciju za pucanje vrhova, onda morate utilizirati dobru njegu koja će kontrirati negativnim efektima vanjskih čimbenika poput sunca, vjetra, vezanja gumicom itd. No, opet. Nije dobro svima savjetovati da na glavu izliju šalicu maslinovog ili kokosovog ulja i u tome provedu noć. To jednostavno neće funkcionirati za sve tipove kose. Pravilo je slično kao i kod kože. Ukoliko je vaša kosa prirodno kovrčava i suha, onda da – dobar savjet je primijeniti uljaste proizvode ili vlastiti miks ulja nekoliko sati prije pranja. Ovakvoj kosi kronično nedostaje lipida. No, ako imate tanku i valovitu kosu koja jednako lako puca (no, ne toliko zbog suhoće koliko zbog teksture sklone pucanju), onda su kremasti proizvodi bolji izbor. Naime, takvoj kosi uglavnom nedostaje vlažnosti, a tek mrvica lipida iz prirodnih ulja i maslaca je dovoljna. Sve teže od kremastih formulacija kosu će otežati. Druga stvar su suha ulja koja u sebi sadrže uglavnom silikone i tek mrvicu pravih, prirodnih ulja. Njih ćete u maloj količini vjerojatno moći koristiti svi, bez obzira na tip kose, ali više kao finiširajući proizvod koji zaglađuje vlas, a manje za njegu.

3. Priroda ponekad ne funkcionira – tj. nije sve što je prirodno odmah i bolje. Čak ako i stvarno volite 100% prirodnu kozmetiku, postoje stanja kose koja se jednostavno ne mogu adekvatno tretirati prirodnom kozmetikom. Zamislite da imate velikih problema s peruti. Ili primjerice seboroični dermatitis koji zahtijeva dubinsko čišćenje tjemena bez iritacije. Vjerojatno najgora stvar koju takvom vlasištu možete napraviti je da na njega stavite prirodni preparat prepun alkohola i potencijalno iritirajućih eteričnih ulja. Sintetska kozmetika ne mora biti loša, niti najmanje. Pa čak niti ozloglašeni SLS. Osobno ga ne koristim svaki dan, pa čak niti svaki tjedan, ali svakih 10-ak dana do 2 tjedna poželim oprati kosu s šamponom za dubinsko čišćenje, a oni su svi potpuno prozirni i gelasti (za razliku od kremastih i bisernih šampona u koje su dodani njegujući sastojci) i uvijek sadrže SLS. S vremena na vrijeme je vlasište bitno osloboditi površinskih nakupina proizvoda i sebuma jer jedino takvo vlasište može iznjedriti dobru, snažnu i kvalitetnu vlas. Nakupine na vlasištu mogu uzrokovati slabljenje i pojačano opadanje kose. Što se prirodnih proizvoda tiče, osobno volim tonik za kosu od ružmarina, ali verzije bez alkohola (a možete ih i doma skuhati) i homemade uljne maske s vremena na vrijeme (pogotovo kad sam bojala kosu pa je bila jako isušena). Za sve ostalo koristim šampon na bazi coco sulfata i regenerator, a s vremena na vrijeme jači šampon i kupovnu masku. I to super funkcionira za mene.

4. Termičko stiliziranje je zlo. Pod time ne mislim toliko na fen koliko na pegle i figaro. Iako nisam sklona velikom eksperimentiranju s kosom, u životu sam se ipak podosta farbala, uključujući i samostalno kod kuće, peglala i kovrčala (premda znatno manje od peglanja) i mogu reći da stvarno nema goreg od korištenja topline na kosi. Iz osobnog iskustva, rekla bih da mi je peglanje kose svaki treći put napravilo štetu na kosi kao i bojanje s 6-postotnim peroksidom. Užas! Sad zamislite da ste redovna korisnica jedne takve pegle za kosu. Da perete kosu 2X tjedno i svaki put je nakon pranja ispeglate. To znači da ste svakih 10-ak dana napravili štetu na kosi kao da ste je upravo bojali. A svi znamo koliko bojanje dugoročno oštećuje kosu čak i kad ga radite jednom u svakih 4-6 tjedana. Pre. Stra. Šno. Moj se život okrenuo naglavce kad sam napravila dvije stvari. Prvo, frizerki sam rekla da želim frizuru koja će izgledati dobro i kad se probudim. Dakle, nisam više inzistirala na frizurama koje od mojeg tipa kose zahtijevaju termičko oblikovanje. Znam, prilično ste razočarane što vaša kovrčava kosa ne može podnijeti bob ravnog reza, ali iskreno bolje je i to prihvatiti i prilagoditi se situaciji nego hodati s metlom na glavi. I drugo: peglu sam posve izbacila iz upotrebe kad sam kupila rotirajuću četku. Htjela sam fakat dobru i odlučila sam u nju malo više investirati. Kupila sam Rowentinu Brush Activ 1000 rotirajuću četku s kojom sam i danas preazdovoljna. Koštala je nekih 500+ kuna, te je imala sve što sam htjela: ionsku tehnologiju, keramičku presvlaku, simultano sušenje, rotaciju u više smjerova i dobar grip pod rukom. Koristim je kad iznimno želim da mi kosa izgleda savršeno polished, i dovoljno mi je doslovno 3-4 minute da ju isfeniram. Kad je dodatno zagladim Kerastase Chronologiste parfumiranim uljem za kosu, moram priznati da su rezultati doslovno kao da sam izašla iz salona.

5. Boju kose uvijek prilagodite svojem izgledu bez make upa. Znate ono kad vam kažu da ne biste smjeli ići više od 2 nijanse svjetlije / tamnije od prirodne nijanse kose? To je najsigurniji način da se ne zeznete, svakako, no nije uvijek i najbolji. Znam tonu žena koje izgledaju fantastično sa svjetlijom kosom, premda su prirodno tamnokose. Dobro, za obrnuti slučaj baš i ne znam mnogo žena, ali sigurno ih ima. Danas, kad postoji i bojanje obrva, stvarno nema razloga da se držimo ove staromodne formule o dva tona. No, jedno pravilo stoji i uvijek ću ga propagirati. A to je sljedeće: ako vam boja kose izgleda jako loše ili fejk kad se probudite, odnosno kad ste bez make upa, zaboravite na to u startu. To se uglavnom odnosi na slučajeve kad ste vi, primjerice, jako ružičasti u licu i uporno želite toplu bakrenastu kosu, ili obrnuto – izraženog ste žutog tona i jako želite srebrnu kosu. Make up nam dopušta da lijepo balansiramo tonove u kosi, očima i koži, no svako značajno odskakanje od svojeg podtona će u pravilu uvijek izgledati loše.

DSC00486

Ukoliko patite od masne kože, proširenih i začepljenih pora, akni i mitesera, onda vjerojatno dosad već znate da su glinene maske neprocjenjiva stvar u njezi kože ukoliko se koriste na ispravan način. Nažalost, brojne maske dostupne na našem tržištu obiluju sastojcima koji su u njezi osjetljive i upaljene kože više štetni nego korisni (mirisi, konzervansi, bojila i razni dodatci koji ‘uljepšavaju formulu’ no ne i vašu kožu) te vam stoga predlažem da se sami upustite u izradu glinenih maski za njegu lica jer to stvarno nije znanstvena fantastika. Danas vam predstavljam različite tipove gline koje možete koristiti u njezi lica.

Najčešći tip glinene komponente koji se gotovo uvijek koristi u maskama je bentonit. Ovo je sjajna vrsta gline za masnu kožu jer ima sjajna upijajuća svojstva, a kad je pomiješate s vodom, s lakoćom izvlači nečistoće na površinu kože. Odlična je za sva stanja kože uzrokovana bakterijama (npr. akne), ali i za njegu osoba s psorijazom i ekcemima (ovisno kako se miješa s uljima i potrebno je izbjegavati određena iritirajuća eterična ulja).

Fullerova zemlja se, osim u maskama, koristi i kao pijesak za mace i kao upijajuće sredstvo za prolivena goriva u prometu (hahaha), no ne brinite, premda zvuči grozno – ne radi se o štetnoj već posve prirodnoj tvari koja ima odličan efekt na izrazito masnu kožu, a pomaže i s hiperpigmentacijama jer ima lagano izbjeljujući efekt na koži. Odlično potiče cirkulaciju, baš kao i klasična francuska zelena glina.

DSC00510

Francuska zelena glina nikada, ali nikada ne smije biti bljedunjava niti sivkasta već uvijek intenzivno zelena jer nam ta boja govori da je u njoj raspadnuto dovoljno biljnog materijala i željeznog oksida, odnosno da je kvalitetna. Kao i druge vrste gline, sjajno apsorbira masnoću, a osjetljivi je tipovi kože ponekad ne mogu podnijeti baš najbolje jer izaziva jaki mikrocirkulatorni efekt u koži pa može izazvati prolazno crvenilo.

Kaolin dolazi u raznim varijantama. Može biti bijeli, žuti, crveni i ružičasti od čega je bijeli najblaži te ga mogu koristiti čak i suhi tipovi kože, žuti ima nešto više upijajuća svojstva, a crvena glina najviše. Ružičasta je, pogodili ste, miks bijele i crvene, te je idealna za kombiniranu osjetljivu kožu kojoj treba tek laaaaagano upijanje masnoće i diskretna eksfolijacija.

DSC00483

Rhassoul glina iz Maroka je možda čak moja najdraža glina jer ju možete koristiti za njegu kože i kose, i luđački je bogata mineralima, te po mojem iskustvu gotovo nije nimalo isušujuća. Ovu glinu naprosto obožavam te vjerujem da ću je nastaviti kupovati i dalje, a ukoliko vas zanima kako izrađujem masku koristeći BiOrijent rhassoul glinu s ekstraktom eukaliptusa te ulje crnog kima istoga brenda, svakako pogledajte i video na mojem Youtube kanalu.

DSC00502
Page 1 of 5612345102030...Last »