Hi! My name is Jelena and I live in Zagreb, Croatia. I’m 28 years old and this is my blog - my favourite thing in the world. Here I’m primarily focusing on topics like beauty, fitness and health because this is best reflecting who I am in real life. I looooove beauty and cosmetics, healthy food, working out in the nature, exploring new things and places, learning, growing and caring for the environment.

If you like my work, feel free to contact me at: babushkas.suitcase@gmail.com , follow my Facebook page or Instagram feed where I post things daily.

formator-de-opinie

Koliko god volim pisati o kozmetici, s vremena na vrijeme me ponese neki kreativni spin off i poželim pisati o nekim drugim temama koje, smatram, podjednako čine kreativni proces bloganja. Tako sam danas poželjela pisati o temi o kojoj razmišljam već neko vrijeme, i koja je pomalo nezgodna, ali baš me briga. Radi se o influencer marketingu, bloganju i poistovjećivanju ova dva sociološka fenomena.

Priča ukratko ide ovako: prije 10-ak godina nastala je blogerska scena koja je svoju renesansu doživjela prije neke 2 godine, i polagano je u opadanju. Otprilike godinu ranije, s pojavom Instagrama, nastala je influencerska scena. Dapače, ponekad mi se čini da je Instagram izmislio ideju društvenih influencera. Nadam se da sam ovaj timeline dobro detektirala. Blogging i social influencing nisu (ili barem ne bi trebali biti) ista stvar, premda se ponekad preklapaju. Ponekad se blogeri pokušaju prebaciti u taj influencerski modus operandi jer je jednostavno linija manjeg otpora, i ponekad u tome uspiju.

Što su zapravo influenceri? Influenceri koriste svoj društveni utjecaj i manjak kritičnog promišljanja da bi vam, u ime treće strane, prodali nešto i od toga uglavnom zarađuju. Ne vjerujete mi? Pogledajte bilo koju službenu definiciju influencera. Neraskidivno je povezan s marketingom, dapače influenceri JESU MARKETINŠKI ALAT. PR agencija ili brend direktno angažira neku popularnu curku na Instagramu da postavi sliku novog proizvoda koji joj je poslan (i za čiju je promociju vjerojatno dobila novčanu komponezaciju), taggira sve živo i neživo ispod, i efektivno ne napiše ništa o dotičnom proizvodu. To je primjer influencer marketinga.

Postoji razlog zašto influencer marketing danas polako, ali sigurno zamijenjuje blog kao platformu. PR agencijama i brend menadžerima blogeri kao neutralni komentatori prirodno nisu dragi jer imaju previše stava koji nije uvijek pozitivan. Danas čak niti mainstream mediji nemaju baš previše stava: autonomija novinarstva je nagrižena nedostatkom novca, a kad vas netko financira, onda više-manje može i odlučiti što će naći se u vašem sadržaju.

Za razliku od influencera – blogeri, barem oni kvalitetni (kakvih je sve manje), propitkuju i komentiraju proizvod i brend umjesto da slijepo plasiraju publici nekoliko sličica uz citat koji su pronašli na Pinterestu. Oni ne djeluju u službi brenda i PR agencije nego publike. To su također ljudi koji u idealnom slučaju ne kupuju svoje followere i lajkove (jer im brojke nisu pokazatelj ničega), koji ne briju na kult ličnosti, koji komuniciraju sa svojom publikom. Nažalost, danas je biti bloger u tom smislu riječi vrlo teško i zato se ljudi mahom okreću ideji influencer marketinga. Da se razumijemo, jasno je da social influencing kao sociološka pojava prirodna nadogradnja koncepta društvenih mreža na koje smo danas uglavnom svi “navučeni”. Ali… Jako me smeta perfidnost situacije u kojoj se iza naoko benignog sadržaja na internetu skriva pomno promišljeni i orkestrirani marketing instrumentarij.

Prosječna osoba o tome ne razmišlja. I u tome leži ključ uspjeha influencer marketinga. Vi vidite lijepu sličicu u feedu. Recimo, lijepu torbu ili ruž za usne. Ali ne razumijete da gledate plaćenu reklamu.

Nema transparentnosti, nema iskrenosti, nema one prave komunikacije s publikom. Vaš feed je tu da mu se ljudi dive, da bude prekrasna oglasna ploča. Vi se kao kreator sadržaja nedvojbeno trudite da taj web prostor izgleda što bolje, da nudite što bolji sadržaj publici. I to je OK. Ali, vaš sadržaj nije uistinu vaš ako ga je netko kupio novcem, uvjetovao pozivnicama na evente itd. To bi trebala biti osnovna razlika između influencera i blogera – kad ljudi dođu na blog očekujući vaš sud i vaše iskustvo i vaše dojmove, onda ih ne bi smjela zatrpati lavina plaćenog sadržaja i prikrivenih PR članaka.

Napisati ću jednu jako ružnu stvar za koju mislim da je iskrena i tužna i nažalost prilično pronicljiva. Koncept bloga umire i samo je pitanje vremena kad će riječ “bloger” postati arhaizam, a “influencer” opeprihvaćeni termin za sve koji svoj sadržaj žele objaviti na netu. Internet je postao intelektualno smetlište, a sadržaj koji je pametan i britak, dosljedan i slojevit, preplavio je inferiorni metasadržaj kroz koji se publici lukavo gura proizvode. Zamislite to ovako: ako su blogovi nekada bili kuhani obrok za obiteljskim stolom, sada se polako pretvaraju u fast food. Brzo zadovoljstvo.
Možemo li onda PR agencijama ili influencerima zamjeriti to što rade? Možemo isto onoliko koliko i klincu koji u McDonaldsu slaže peciva. Svi oni samo rade svoj posao. I nisu krivi što im je priroda posla takva: PR-ovcima da proizvod plasiraju na milijun mjesta na internetu (gdje može doprijeti do što većeg broja ljudi), a influencerima da iskoriste svoj utjecaj (influence = eng. utjecati). Moj jedini problem s tom frazom je taj što ispada da si utjecajan isključivo ako si prisvojiš “titulu” influencera. Danas svi žele neku brzinsku metamorfozu iz arhaičnog blogera u modernog influencera.

U stvarnosti, svatko si može nadjenuti titulu influencera. Svatko može kupiti 50 tisuća followera na Instagramu. Bezbroj puta je dokazano da na društvenim mrežama, uz osnovne Photoshop vještine, svatko može živjeti online iluziju savršenog života. Danas je lakše nego ikada prije stvoriti privid važnosti svoje persone. I on uopće ne mora biti istinit. Dapače, ponekad mi se čini da se apsolutno svi na internetu trude biti influenceri nekom drugom, a recept je uglavnom: radi isto što rade oni “veći” ili “bitniji” od tebe. Pa se onda nema smisla čuditi što je na netu sve karbonska kopija nečeg već viđenog.

No… Nije li prestrašno da netko drugi, netko stran, ima moć utjecati na nas jednom slikom na društvenoj mreži? Da oko te jedne slike mi u glavi projiciramo čitavu priču o stilu života kakvog ta osoba ima, kakvog mi želimo imati? Da niti jedna riječ ne mora biti razmijenjena među nama, a već guglamo gdje možemo kupiti TU torbu, TE cipele, TAJ ruž? Živimo u eri must-have retorike. Sve što poželimo moramo imati ODMAH. Razmaženi smo. Patimo za stvarima, uzdišemo za još, slinimo nad mobitelima i laptopima, trošimo vrijeme. Masovna histerija jer je netko objavio sliku nove IT stvari na Instagramu, jer je netko napisao rasprodaja. Pavlovljev refleks much? Čestitam – upravo ste naučili zašto blitzkrieg influence marketing itekako ima smisla za brendove.

gratitude

Probudila sam se. U toplom krevetu, okružena svojim toplim i mekanim mačkama. U toplom stanu. U toplom Zagrebu, iako je studeni. Dan je lijep. Nebo je plavo. Rastežem se od nožnog palca do prve sijede vlasi.

Dočekala me kava. Kao i svakog jutra. Da, Vjeko kuha kavu svakog jutra jer se probudi prije mene. Nema veze što u posljednje vrijeme pijem varijantu bez kofeina koja “nikad neće biti prava kava” – kakva god bila, kava je jutro. Jutro je kava. Taj miris, ta slika šalice na mačke koja se primiče usnicama, taj taktilni klimaks. Kava.

Prvi na maženje dolazi Medo. Zapravo, na maženje dotetura Medo. Medo je još kao mače nastradao i zato danas pati od poremećaja ravnoteže. Uglavnom hoda kao pijan, pada na glavu najmanje 20 puta dnevno. Medo je mali heroj. Unatoč svojem očiglednom hendikepu, Medo ne dozvoljava da ga išta sputava u životu. Igra se, skače, prede, radi sve što ne smije, srami se kad ga uhvatim u nedjelu. Sjedi na krevetu usidren i gestikulacijom svojeg malog mačjeg tijela zahtijeva maženje. Medo je trapav, Medo je lav. Budi kao Medo.

Ustajem. Imam noge. One rade. S godinama sve lošije: koljena me neprestano podsjećaju na nemilosrdnu linearnost vremena. I na slikanje koljena koje vječito izbjegavam. I na uloške za cipele koje sam vjerojatno trebala nositi. Koje bih vjerojatno trebala nositi. Ali neću. Jer ulošci. Bljak. Smiješna sam si… Dobro je. Ako ikada zaboravim sama sebi biti smiješna, bolje da me nema.

Gdje koljena zakazuju, upada dobri doručak. Skrolam po svim živim i neživim portalima. Posvuda pesticidi i salmonela. Gulim dinju. Dinja u studenom. Sočna, jarko narančasta. Granny Smith jabuku. Bananu. Šarenilo na tanjuru. Okusi na jeziku. Bože, hvala ti na dinji u studenom.

Nakon doručka slijedi tuširanje. Kao da nije bilo dovoljno dinje i banane i jabuke, u kadi me čeka kokos. Nisam od onih koji ujutro trebaju mentol i šamar pred ogledalom, dovoljna mi je bezkofeinska kava i nešto egzotično u liku sapunice koja presijava sve one boje kao i tanjur malo prije. A onda svježi ručnici. Topli, mirisni, s najdražim omekšivačem. Onim bijelim na plišanog medvjeda s kojim bi se čak i četrdesetogodišnji vozač kamiona osjećao kao beba umotana u pamučnu kukuljicu.

Ponedjeljak je. Nema veze.
8:15 je. Nema veze.

Spremam laptop u novu torbu koju sam ubola na sniženju. Obožavam sniženja. Obožavam torbe. Odlučujem: danas ću obući pete. Kalkuliram u glavi koliko efektivnog hodanja imam danas. Stavljam mentalnu kvačicu na ideju peta. Neka mi je. Mogu curice od 16 godina, mogu i ja. Ako mi uleti neka kava popodne, proplakat ću od muke. Nema veze.

Lupam petama po stanu. Volim taj zvuk. Taj zvuk je čitava ideja žene, pomišljam. Sjetim se one stare reklame za Hardy i kako sam maštala da ću jednog dana ja biti “ta teta” iz reklame. Najednom u nosu osjećam miris ruža za usne i sillage parfema s mamine marame kojom sam se zaodjevala dok nije gledala. Sjetim se i kad sam prvi put polizala roll on dezodorans jer je fino mirisao. Smijem se na glas. Smijem se sama sa sobom.

Vrijeme je da se krene. Tisuću puta hvala. Život je dar. Svaki dan je dar, a ne košta baš ništa. I topli dan u studenom i kockica Milke koja će se slučajno pretvoriti u red čokolade u mojim ustima, i deda koji slatko drijema u busu dok nosi vrećice s placa, i mačke koji noću statiraju kao termočarape. Život je lijep.

Processed with VSCOcam with c9 preset

Mass market industrije uglavnom su predatorskog tipa. Jaka riječ? Možda. Ali, sagledamo li činjenicu da vrebaju ženske nesigurnosti, neprestano kreiraju ideju “trendova koji se moraju slijediti” i nameću stadarde ljepote koje je nemoguće popratiti, teško je oteti se dojmu da je odnos tih impersonalnih industrija prema ženi istovremeno autoritativan i podmukao. Naše su nesigurnosti legitimirane, zatim hiperbolizirane, zatim eksploatirane. Začarani krug koji nije lako dokinuti.

Ženske su nesigurnosti legitimirane time što na svakoj reklamnoj kampanji, na svakoj naslovnici časopisa, na televiziji, u kinu, a odnedavno i na društvenim mrežama, postoji vizija alfa žene koja je zapravo prividno normalizirana idealna žena. Taj lik nas svojom fotošopiranom kožom i XS guzičicom bez celulita konstantno uvjerava da je “tu s nama”. Ta “normalna” alfa žena, čiji profil možemo stalkati i koju svakodnevno vidimo u izlogu dok idemo na posao, nema sve one probleme s kojima se susreće prosječna normalna žena. Ona nema puknutu najlonku, prokislu frizuru, ružne pramenove koji su trebali biti balayage, ali je frizerka krivo shvatila uputu. Nema plaću koja kasni, račune, bolesne roditelje, probleme s mužem. Nema niti problem s kilogramima pa tako može pojesti što god poželi, nema dlačice na suvišnim mjestima, ide na jogu 3 puta tjedno, ima najbolje prijateljice na svijetu. Nema više od 30 godina, ali ima direktorsku plaću. Sve stiže u životu. Stan blista, a nokti neoštećeni.

Hiperbolizacija ženske nesigurnosti nastaje u trenutku kad shvatimo da mi nismo sve to što ta “normalna” alfa žena jest, a s druge smo strane suočene s posramljujućim narativima koji nas prisiljavaju da se konstantno (re)definiramo, i zatim dijelimo u ženske tabore, redom izuzetno homogenizirane. Ili smo plus-size žene s oblinama i vješalice, ili smo supermodeli i hodajuće nakupine kolesterola. Ili smo žene-majke-kraljice, ili smo uspješne poslovne žene. Plavuše se bolje zabavljaju, a brinete se bolje udaju. Kao da ne postoji više varijanti idealnog, kao da ne postoji prostor koji izlazi iz “naših 16 metara” – svi stremimo biti što više isti, a opet najbolji i najposebniji među istima, pridajući trivijalnim, nebitnim stvarima diferencijalnu vrijednost, osovinu svoje persone.

Koju torbu netko ima, koje cipele je netko zakačio na Instagram, tko je obojao kosu, tko s kime prekinuo? I nemojte se uopće truditi uvjeravati me da takve stvari ne čitate, radila sam u novinarstvu dovoljno dugo da ZNAM kakvi tekstovi se čitaju najviše so please. Kao, nitko ništa ne prati, a svi sve znaju. Telepatija, valjda. Stvar je sljedeća: novinarstvo stvarate vi koji čitate novine. Da ne postoji potreba za takvim tekstovima, nitko ih ne bi pisao. Da ne postoji potreba za plastičnim operacijama, nitko ih ne bi radio. S kroksicama ista stvar. Stoga, molim vas lijepo.

Ali, kroksice nitko neće staviti na Instagram. O ne. Jednako kao što nitko na Instagram ne bi stavio svoje nepočupane gusjeničaste obrve dok to nije napravila Cara Delevingne ili sad ova nova bush-influencerica Natalia Castellar. Priča ide: curu su maltretirali zbog obrva pa je ona u inat svima napravila modeling karijeru sa svojim morbidno velikim obrvama. Jea rajt. Da nije bilo dobre mašinerije iza nje i da skupa s tim obrvama izgleda kao Nevenka iz Ljubav je na selu, stvarno sumnjam da bi završila na bilo kojoj naslovnici, s dužnim poštovanjem Nevenki i njezinoj modeling karijeri. Poanta je u tome da brendovi, mediji i svi ostali mass market giganti danas, u eri  prezasićenosti sadržajem, moraju napraviti distorziju u očekivanom kontinuumu da bi uopće bili primjećeni. Zato imamo gigantske obrve. Zato imamo Kim Kardashian i Kanye na naslovnice. Zato imamo sivu ili tirkiznu kosu, oblačenje u haljinu od mesa, zato imamo upće ideja influencera kao nekakve persone koja može mobilizirati masu jednom objavom.

Problem nije u obrvama. Problem je u lakoći i brzini kojom se na internetu diseminiraju trendovi jer su neki istom linijom ranije spomenute “normalizacije” postali nešto općeprihvaćeno i svakodnevno, a po mojem skromnom mišljenju to nikako ne bi smjeli biti. Prije 5 godina nitko živ ne bi išao puniti usne hijaluronom, osim onih koji stvarno imaju jako tanke usne i jako veliki kompleks oko istih, a nakon Kylie Jenner svaka cura s prvom plaćom razmišlja da pola ostavi doktoru jer joj je baš presudno u životu da ima još veća usta. Ikone su nam osobe koje to prve naprave i koje uspiju zaluditi dovoljno ljudi da rade to isto. Ne slično, nego IDENTIČNO i bez imalo promišljanja. Sve više i više izgledamo isto. Sve više i više razmišljamo isto. Osobni stil? Što je to? Osobni stav? Što je to?

I tu dolazimo do posljednjeg dijela: eksploatacije. Zbog zasićenosti informacijama koje se izmjenjuju tako brzo i dinamično, te zbog manjka vremena, došlo je do toga da nitko ne propituje ništa, pa tako niti ponekad sulude trendove, i tu se stvara prekrasan prostor za mass market iskorištavanje. Eksploatira se pritisak na žene da izgledaju, misle i konverziraju na određen način (‘kao žene’, po nekom zamišljenom ženskom principu). Eksploatira se ideja da smo u konstantnoj utrci sa svima oko sebe i da u svakom trenutku moramo biti najljepše, najpametnije i najsposobnije. Eksploatira se čak i naša biologija i ideja biološkog sata u kontekstu majčinstva; suočavanje sa starošću koje je kod žena simbolički označeno kao užasno iskustvo.

Nitko ne želi biti ‘manje žena’ zbog činjenice da se jedina u ekipi nisi udala, da jedina ne možeš ostati u drugom stanju, da si najlošije našminkana ili obučena, a zbog svih tih strahova ustvari najviše profitiraju mass market industrije – iste one s početka. Jer one ti mogu ponuditi vrijednost koju drugačije možda ne možeš dobiti. Pa tako možda nemaš djece, ali zato pola plaće možeš ostaviti na nove čizme na petu ili filere. Dapače, ovu iluziju razmjene vrijednosti najbolje simuliraju oni brendovi kojima je marketing toliko jak da može sakriti činjenicu da u biti ne nude ništa vrijedno. Poanta je uvijek u tome da se tebe kao kupca uvjeri kako si iz toga dobila puno. Eksploatacija je manipulacija. Manjkom vremena, manjkom mozga, manjkom želje da staneš i pitaš se: zašto sam kupila set noževa, kad sam samo htjela pojesti pizzu bez grižnje savjesti?

Odgovor je: KUPILA SI TOČNO ONO ŠTO SI HTJELA – pizzu. Ali, dobila si noževe. Mačka u vreći. Jer je na reklami za set noževa glavni akter bila pizza. Sočna, s hrskavom koricom, sirom koji se razvlači valjda pola metra od stola. Mmmmm – prekrasna mirisna pizza. Iz koje se još dimi jer je tek izvađena iz pećnice. Senzualno rezanje pizze. Oh yeah, baby. #slinjenje. Ma mozak mi slini. Dakle, nisi kupila nož nego obećanje pizze. Isto kao kad se Kylie Jenner ruževi prodaju u sekundi. Stara, ne možeš mi reći da su te nijanse tako univerzalno lijepe da im nitko na kugli zemaljskoj ne može odolijeti. Cara Delevingne obrve, Natalia Castellar obrve. Šta ih Mesić nije popularizirao kad su tako #fashion #hautecouture #musthave? Evo, sad znaš.

belly-wet

Ekipa, bok!

Žao mi je što sam bila nekoliko dana odsutna, ali imala sam stvarno jako puno posla u posljednje vrijeme, uključujući i radni vikend pa vam tek danas donosim dugo očekivani post: AKNE I PMS. Konkretno, ja s “PMS-om” imam problema cijeli mjesec ako ne pazim na svoje zdravlje jer imam PCOS što znači da su mi hormoni wacky više-manje uvijek, a PMS je ponekad neizdrživ. Neizdrživ za mene, ali i sve oko mene jer sam tada pojačano nervozna, razdražljiva, plačljiva, konstantno umorna, naduta, puna prištića, sniženog nivoa energije, dekoncentrirana, gladna, nezasitna po pitanju slatkog itd. Uglavnom, nije mi lako. Kad god putujem, ciklus mi se poremeti i tada sam jedno vrijeme u stvarno lošem periodu, a tek uz disciplinirani način života uspijem ga normalizirati. Što je prava šteta jer stvarno volim putovati i često putujem. Zadnji jebio posjet Japanu (7 sati razlike), put od 25 sati tamo i 22 sata natrag, nespavanje, promjena klime, promjena prehrane, iscrpljenost i umor, cjelodnevno hodanje (180 km na nogama u 10 dana) – sve su to faktori koji mogu lako poremetiti ciklus i tada mi, pjesnički rečeno, PMS kicka ass. 🙂

Zašto PMS?
Ima žena koje ne dožive PMS. Lucky girls! Nažalost, većina nas je senzibilizirana na fluktuacije hormona kroz mjesec što znači da ih ne možemo ne doživjeti. Kod mene je PMS nekada toliko izražen da se doslovno osjećam depersonalizirano, kao da ja nisam ja, nego je PMS highjackao moje tijelo i kontrolira ga u potpunosti. Najednom režim na stvari koje inače ne primjećujem, boli me cijelo tijelo, nemam volje za stvari koje inače volim raditi, nisam za druženje, nisam za izlaske, stvari koje su mi inače smiješne sada su mi cringe-worthy (jadan Vjeko!). 😀 Što se događa? U PMS-u pada razina estrogena, onog finog fluffy hormona koji koži daje plumpness bez prištića, koji regulira lučenje sebuma, koji ženi daje žensku putenost – a raste progesteron. Trudnice uglavnom grcaju u estrogenu što objašnjava zašto uglavnom hodaju po oblacima i blistaju. 😀 Ponekad je odnos estrogena i progesterona u disbalansu, odnosno progesterona ima premalo ili previše naspram estrogena pa se njihova smjena događa uz probleme: npr. neke od nas će imati prekratki ili predugi ciklus, neke probojna krvarenja prije same menstruacije, neke će poprištaviti, neke osjećati teške psihičke fluktuacije. Progesteron je vrag! Suprotno ustaljenom vjerovanju, razina testosterona kroz ciklus ostaje ista, ali pri kraju mjeseca je viša u odnosu na pomirljivi estrogen pa tako ispada da je testić dominantniji u drugoj polovini ciklusa. Dobar dan, dlačice! Pozdrav prištićima! Hello, agresivno i netrpeljivo biće u nama koje nismo niti znali da postoji dok testosteron nije došao “na vlast”. 🙂 Bez brige: nisi luda. Odnosno, jesi – ali samo privremeno.

Što se konkretno događa s progesteronom i kožom? Zašto u PMS-u nastaju akne?
Kako razina progesterona raste, koža lagano otekne što djelomično začepljuje pore. Ako jako pozorno pratite stanje svoje kože, vidjet ćete da vam koža u PMS-u djeluje s jedne strane jako lubricirano (kod nekih će čak djelovati jako masno) – ali ne na onaj dobar način kao u prvom dijelu ciklusa, nego s laganim crvenilom zbog pojačane prokrvljenosti kože, i prištićima. Naime, dominantni progesteron i testosteron dozvoljava proliferaciju bakterija P.acnes zbog pojačanog lučenja sebuma i parcijalnog otoka kože koji pak zagušuje poru. Sve je ovo jako dobro istraženo i dokumentirano u brojnim istraživanjima.

Isprobali ste tisuću stvari, tisuću proizvoda i nijedan ne djeluje na hormonalne akne? Dobrodošli u realnost. Ne postoji skincare koji regulira hormonalne akne. Interni uzrok ne možete liječiti topičkim aplikacijama. Ono što trebate napraviti je regulirati razinu hormona. Naravno, najjednostavniji način da to napravite je da odete na pilulu. Zato pilula pomaže toliko velikom broju cura koje muku muče s hormonima. Izuzmete iz jednadžbe hormonalne fluktuacije i riješili ste 80% problema. Osobno ne bih više odabrala pilule kao metodu riješavanja hormonalnih problema jer to zapravo nije riješavanje problema nego samo maskiranje problema, ali o tome sam već pisala OVDJE pa sada neću ponovno o tome. Ono što meni pomaže da reguliram svoj ciklus (a time i držim akne pod kontrolom 90% vremena) su redom ove stvari koje ću pojedinačno obraditi:

1 – UPRAVLJANJE STRESOM I DOVOLJNO SNA
2 – REGULIRANA PREHRANA
3 – SUPLEMENTACIJA OMEGOM I CINKOM
4 – TJELOVJEŽBA I OPTIMIZIRANA TJELESNA TEŽINA
5 – APLIKACIJA KOMPLEKSNE KOZMETIKE KOJU ALTERNIRAM S CIKLUSOM

*Imajte na umu da su ovo samo savjeti kojima se trebate voditi kao smjernicama u regulaciji svojeg ciklusa, i definitivno ne zamjenjuju odlaske kod liječnika i medicinsku terapiju, ukoliko vam je propisana zbog bolesti. Svoj PCOS (sindrom policističkih jajnika) ne tretiram više hormonalnim nadomjescima jer oni nikako nisu lijek već isključivo zdravim načinom života i za mene to relativno dobro funkcionira, odnosno primjećujem vrlo jasne obrasce ponašanja svojeg organizma ukoliko skrenem sa svojeg “zdravog” puta. No, da biste ih i vi uočili, svojem organizmu uvijek morate dati dovoljno vremena: barem 3 mjeseca zdravog režima da biste počeli uočavati pozitivne pomake.

UPRAVLJANJE STRESOM I DOVOLJNO SNA
Nesumnjivo #1 uzrok poremećenog ciklusa kod mene je STRES I NEPRAVILNI OBRASCI SPAVANJA. Ukoliko se taj isti problem javlja kroz duži period vremena (npr. kad imam 2 tjedna uzastopnog stresa i neredovitog sna), moj PMS bude nenormalno izraženiji, agresivniji, te mi čak zakasni ili potpuno izostane mjesečnica. Stres je nešto što sam primjetila da mi 100% smeta u životu, a vjerojatno sam prijemčivija za njega od prosječne osobe (ili ga lakše registriram) zato što sam po prirodi anksiozna i ekstremno senzibilizirana osoba. Oni koji me dobro znaju, znaju da je tako, iako nisam sklona izražavati svoje osjećaje histerijom pa uglavnom djelujem dosta ozbiljno i sabrano. Ipak, sve to jako jako utječe na moje interno stanje, i kad život postane “previše” zbog raznih obveza i pritisaka, onda imam klasične simptome anksioznosti i “overworked” organizma: kratkoća daha, osjećaj da pucam po šavovima, problemi s probavom, problemi s kožom, nekvalitetan san, živčanost i poremećeni ciklus. Jesu li vam ovi simptomi poznati? Pogledajte gore kako sam opisala klasičan slučaj PMS-a. Identično! To je zato što su psiha i tijelo nerazdvojivi, i ta ista psiha JAKO utječe na normalnost ciklusa. Biološki to ima svoje objašnjenje: u stanju stresa, evolucijski smo “izdrilani” da nam se prirodno odgodi ovulacija, a samim time i svi hormoni počnu drugačije funkcionirati u organizmu. Pokretač jajnika je hipofiza – dakle, ono malo u mozgu! 😀 Visoki kortizol (hormon stresa) igra KLJUČNU ulogu u regulaciji ciklusa – zato ga često ginekolozi stavljaju na popis spolnih hormona koje trebate izvaditi ukoliko se sumnja na kakav poremećaj reproduktivnog zdravlja.

U zadnje vrijeme intenzivno radim na tome da se oslobodim stresa. Ništa ne shvaćam previše ozbiljno, ne tražim od sebe perfekcionizam, dozvoljavam si male ljudske mane, slabosti. Dozvoljavam si da nisam u svakom trenutku spremna na sve, dozvoljavam si ranjivost, odbijanje izlazaka kad mi se ne da, suprotstavljanje kad osjećam da nešto nije OK prema meni; ugađam si nekom sitnicom u danu koja mi puno znači, napravim si kupku navečer (pa makar u ponoć!), stavim crveni ruž rano ujutro ne razmišljajući je li to “previše za ujutro”. I imam teoriju da je ta ljubav prema sebi samoj ogroman dio normalnog funkcioniranja ciklusa jer žene danas užasno puno traže same od sebe, i sve oko nas puno traži od nas. Praktički smo konstantno u tom flight-or-fight stanju, pa ne čudi da je tome tako. Kad se manje živciram, kad bolje spavam, kad se osjećam dobro i uspješno, moj ciklus je jako dobar. Kad nešto ne valja u životu, priznala si ja to ili ne, on se zakoči, a PMS postane čudoviše koje me izluđuje. Možda sam luda, možda sam sama u ovome, možda mi ne vjerujete, ali kod mene je stvarno tako.

REGULIRANA PREHRANA
Ovo se više odnosi na moje PCOS žene, ali ukoliko niste znale, postoji ogromna uzročno – posljedična veza između PCOS-a i nepravilnog rada inzulina u organizmu. Ustvari, PCOS je metabolička bolest, ne bolesni jajnici! Iako osobno nemam problema s viškom kilograma i nemam hiper ili hipoinzulinemiju, moj organizam odlično reagira na izbacivanje rafiniranih ugljikohidrata i što manje škroba u prehrani. Otkad sam reducirala sve rafinirane ugljikohidrate (tjestenina, riža, krumpir, slatkiši, kruh itd.) te izbacila punomasne mliječne proizvode koji isto opterećuju inzulin, moj ciklus je bolji nego ikada prije, i to posve prirodno! To ne znači da ne jedem ugljikohidrate (UH) uopće: dapače, jedem ih puno više nego prije, ali jedem ono što u biti nije dominantno UH nego vlakna.

Npr. jedem jako puno tikvica, kelja, salata, rajčice, krastavaca, graška, brokule i karfiola, pa čak i mrkve koja je prirodno slatka! Ako želite, dat ću vam recepte za svoju prehranu. 🙂 Jedem umjerene količine slanutka, a manje graha. Od voća jedem puno dinje i šumskog voća, a voće poput jabuke koje je bogatije ugljikohidratima jedem umjereno, i prioritiziram ono koje ima manji glikemijski indeks. Orašaste plodove jedem također umjereno, a preferiram ono koje je bogatije omegom 3 naspram omege 6. Od mliječnih proizvoda jedem samo posni sir i povremeno jogurt, acidofil i slično, ali vrhnja i masne sireve izbjegavam. Također, jedem dosta jaja i trudim se jesti ribu, ali tu još uvijek kaskam i nisam na nivou koji bih preferirala. Meso ne jedem. U PMS-u radije preskočite kavu (jer dehidrira organizam) i skuhajte si čaj od klasate metvice koji djeluje na balansiranje androgena.

Ovakva prehrana meni osobno trenutačno odgovara i otkad je prakticiram primjećujem da mi je PMS manje izražen, a ciklusi točniji. Koža mi izgleda dosta bolje nego prije. Također, mjesečnice su mi bezbolne. Prije sam imala užasno bolne mjesečnice, sada su 100% bez bolova. Točno koliko sam bolne mjesečnice imala vjerojatno najbolje svjedoči činjenica da sam morala popiti 3 voltarena  forte na 1. dan ciklusa. Za mene i moju jetru je to bila prestrašna računica, baš kao i svakodnevno uzimanje sintetskih hormona kroz pilulu, i stvarno mi je drago da sam se prehranom i tjelovježbom dovela do toga da više ne moram uzeti niti jednu jedinu tabletu protiv bolova. Dapače, mjesečnicu jedva osjetim, i to više kao nekakvu laganu, pozadinsku, “tupu” bol u jajniku koja traje nekih sat vremena, ali uz koju mogu normalno hodati, raditi, jesti itd. To mi je prije bilo nezamislivo.

SUPLEMENTACIJA OMEGOM-3 I CINKOM
Mislim da nitko ne mora uzimati nikakve suplemente ako ne želi, ali osobno volim uzimati omegu-3 i cink. Cink zato što ne jedem meso koje je njegov glavni izvor (a cink je presudan za lijepu kožu), a omegu-3 jer djeluje protuupalno na organizam i zato što je naša hrana izuzetno zasićena omegom-6. Ako omega-3 i omega-6 nisu u balansu, tada omega-6 djeluje PROUPALNO u organizmu. Problem je u tome što hranu bogatu omegom-3 (poput ribe) uglavnom ne jedemo, a hranu bogatu omegom-6 uglavnom jedemo previše. Zato suplementaciju omegom-3 smatram jako bitnom kod žena koje imaju malo previše androgenih hormona, pate od PCOS-a ili PMS-a. Studije ukazuju na to da žene koje pate od hormonalnih smetnji imaju veće nivoe inzulina natašte, lošiji profil lipida i povišen kolesterol i veće koncetracije slobodnih androgena u organizmu, npr. slobodni testosteron. Omega 3 diskretno targetira i korektira sve te probleme, a usput štiti i krvožilni sustav. Po meni, omega-3 je prijatelj ženskog zdravlja i primjećujem pozitivne efekte na organizam otkad je konzumiram. Za one koje zanima vegan friendly opcija, omege-3 ima i u lanu (dakle, ne morate uzimati omegu iz ribe).

TJELOVJEŽBA I OPTIMIZIRANA TJELESNA TEŽINA

Vjerojatno ste već puno puta čuli da je vježbanje dobro za kožu, pa zašto ne ponoviti gradivo? Svaki put kad odem na Sljeme, uvjerim se koliko je tjelovježba bitna za lijepu i zdravu kožu. Naime,  koža mi nakon Sljemena izgleda nenormalno plump i prokrvljena na svim pravim mjestima, zdravo zategnuta i glowy. Razlog za to je dvostruki: ne samo da kretanje stvarno potiče cirkulaciju, nego i pijem puno više vode jer se znojim pa mi tijelo prirodno traži više tekućine. Osim toga, tjelovježba sa sobom nosi i regulaciju tjelesne težine koja je posebno bitna kod žena koje pate od hormonalnih smetnji, neizdrživog PMS-a ili PCOS-a. Da bi ženski reproduktivni sustav optimalno funkcionirao, potrebno je da niste premršavi ili predebeli. Žene koje jako odstupaju od optimalne težine teže postižu normalni ciklus što je logično jer tijelo ne želi u uvjetima fizičkog stresa, gladi ili pak bolesti (npr. visoki tlak, visoki kolesterol i slično što dolazi s kilažom) ostati trudno!

Hormonalni status žena koje imaju višak ili manjak tjelesne težine je obično totalno wacky. Vjerojatno ste čuli da žene koje boluju od anoreksije mogu odlakaviti na maskulinim zonama tijela – to je npr. rezultat poremećenih hormona. Ista je stvar s aknama. Žene koje previše vježbaju (pa samim time padnu ispod optimalne razine masnog tkiva) najčešće izgube menstruaciju, a vrlo često razviju i akne jer je optimizirani balans estrogena i testosterona narušen. Dakle, za lijepu kožu neposredno je jako bitno da ostali organi i sustavi u vašem tijelu optimalno rade, pa samim time i da imate optimiziranu težinu. Ukoliko se mučite da dobijete ili izgubite kilograme, a uz to imate i nepravilan rad jajnika, superizražen PMS, hormonalne akne, mjesečnice koje kasne ili izostaju – možda imate bolesnu štitnjaču jer ta oboljenja obično idu ruku pod ruku s PCOS-om pa redovito kontrolirajte štitnjaču. Ista je stvar sa nepravilnostima u transportu glukoze u krvi do stanica zbog čega se javlja suvišak inzulina. Tijelo se muči da pravilno skladišti glukozu koju pojedete, uglavnom iz ugljikohidrata, a kada to više ne može raditi, onda se počnete debljati i nemate pojma zašto. Sad vidite zašto sam spomenula prehranu kao bitan faktor u regulaciji hormona: ugljikohidrati – glukoza – inzulin – debljanje – PCOS.

APLIKACIJA KOMPLEKSNE KOZMETIKE
Izuzetno bitna linija obrane kad su akne u pitanju je i kozmetika. Ona direktno ne utječe na hormonalne akne jer one nastaju zbog internih uzročnika, ali je najbitniji faktor u reparaciji kože, redukciji mrljica i ožiljaka i antimikrobnom djelovanju kako se upala ne bi proširila. Dobra kozmetika, o kojoj vam konstantno tupim na ovom blogu, trebala bi činiti sljedeće:

1 – ne potencirati postojeće akne blokiranjem pora
2 – sanirati zaostale postupalne hiperpigmentacije
3 – djelovati reparativno i regenerativno
4 – djelovati protuupalno
5 – djelovati antibakterijski (aplicirano lokalno na aknu)

Kao što možete pretpostaviti, koža se kroz mjesec mijenja s ciklusom, a s njom bi se trebala mijenjati i kozmetika koju preferirate. U prvom dijelu ciklusa je obično ljepša i bolje balansirana, a u drugom dijelu je masnija, sklonija aknama i punjenju pora. Nemojte čekati da se akne pojave jer ih tada možete jedino sanirati. Već polovinom ciklusa, odnosno oko ovulacije, počnite razmišljati o tome što vaša koža sada treba. Primijetite male promjene koje iz mjeseca u mjesec doživljava s fluktuacijama u vašim hormonima. Primijetite da vam puder malo brže sklizne s kože tjedan dana prije mjesečnice. Primijetite da u prvom dijelu ciklusa uvijek bude malo ljuskava oko nosa. Da se oko ovulacije pojačano crveni, te da vas redoviti posjet kozmetičarki više boli ako ste u PMS-u. I ponašajte se prema koži onako kako biste se ponašali i prema sebi: respektirajući činjenicu da smo mi žene dizajnirane da kroz mjesec (baš kao i Mjesec) plešemo po nekoj čudljivoj sinusoidi zajedno sa svojim hormonima. Na kraju, nemojte se opterećivati ako u PMS-u dobijete koju aknu: to je sasvim NORMALNO. 90% žena ima isti problem kao i vi. Umjesto da se živcirate zbog toga, radije se u PMS-u posvetite tome da svoje tijelo hranite i njegujete onako kako zaslužuje, postanite prisniji sami sa sobom i sa svojim tijelom, primjećujte male promjene kroz mjesec i kad vam se dogodi da vas jačina i neugodni simptomi PMS-a iznenade, zapitajte se što krivo radite jer vam tijelo već “histerizira” dok ga vi cijelo vrijeme ušutkavate. A onda to promijenite zbog sebe. Sretno!

dry-skin

Ekipa, bok! Danas za vas imam tekstić koji znam da vas jako zanima jer često dobivam pitanja ovog tipa, osobito kad isprobavate nove proizvode za njegu lica, ali prije nego počnemo zamolit ću vas samo da kliknete OVDJE i prijavite se na darivanje tako što ćete ispuniti kratku anonimnu 2-minutnu anketicu koju sam osmislila upravo za vas. 🙂 Ne radi se o testu, ne postoje točni i netočni odgovori, već je ovo samo zabavan način da se bolje upoznamo, i da za vas kroz malo istraživanje o vašim beauty afinitetima optimiziram svoj sadržaj. Ako ne želite sudjelovati u nagradnoj igri i ostavljati svoj mail, a opet želite anonimno riješiti anketu, možete i to! Uglavnom, počnimo s našom današnjom temom: počeli ste koristiti novi proizvod i niste sigurni odgovara li vam…

Nasuprot uvaženom mišljenju da naša koža treba period privikavanja na novu kremu ili puder, činjenica je da negativna reakcija kože na taj proizvod može uslijediti i ODMAH PO NANOŠENJU i TJEDNIMA KASNIJE zbog kumulativne štete od konstantnog nanošenja proizvoda koji nam ne odgovara.

Naime, naša je koža organ dizajniran da tvari koje nam ne odgovaraju drži podalje od ostalih organa te se preko nje apsorbira relativno malen postotak tvari iz vaše omiljene kozmetike. S obzirom na tu protektivnu ulogu kože, ponekad je moguća odgođena negativna reakcija kože. Umjesto crvenila, osipa, akni, svraba i iritacije koja se javlja odmah po nanošenju proizvoda koji nam “ne sjedne” kako treba, ponekad se ti simptomi iritacije mogu pokazati tjednima kasnije. Nažalost, tada je i puno teže otkriti što vam to točno smeta jer ste se možda već toliko priviknuli na ideju korištenja dotičnog proizvoda da ga ne doživljavate kao potencijalni problem već uzrok iritacije tražite u stvarima koje ste uveli relativno nedavno.

article-4_blog_header-1200x675

Za jedan dio ljudi će se iritacija ipak pokazati odmah, odnosno nakon nekoliko dana korištenja. Ako koristite proizvod koji na vašoj koži provocira iritaciju ili alergološku reakciju, u roku nekoliko minuta od aplikacije biste mogli primijetiti crvenilo, osjećaj topline, žarenja, zatezanja, svrab, pa čak i edem (oticanje) u težim slučajevima. Logično, odmah isperite proizvod i nemojte ga više koristiti. Čak i ako ste prije koristili proizvod i odlično vam je odgovarao, moguće je da je u međuvremenu reformuliran ili da se vaša fizionomija promijenila dovoljno da vam isti više ne odgovara. Nikada nemojte forsirati korištenje jednog proizvoda samo zato što vam je nekada davno odgovarao. Brendovi često reformuliraju proizvode, i ovo što koristite sada možda uopće ni u teoriji nije isti proizvod koji je vaša koža nekada voljela.

Ponekad je pak taj negativni efekt kože puno suptilniji te ga je onda teže i registrirati kao nekakvu reakciju kože. Primjerice, uveli ste novu kremu, serum ili tekući puder (ili bilo koji drugi tip proizvoda kojeg aplicirate na kožu) ujutro i do večeri ste primijetili lagano crvenilo, pojačano maščenje kože ili pak dehidraciju uz perutanje? Možda se sutra ujutro probudite s nekoliko bijelih prištića lokaliziranih na mjestu gdje ste nanijeli proizvod, a gdje ih inače nikada ne dobivate? Da, ovo sve može vrlo lako indicirati da vam proizvod koji ste netom počeli koristiti uopće ne odgovara.

Drugi mogući scenarij: nanijeli ste proizvod koji sam po sebi nije niti najmanje iritativan niti komedogen za vas, ali vam svejedno izazove reakciju na licu. Primjerice, ukoliko nanesete težak, okluzivan proizvod i odmah po aplikaciji osjetite da se apsolutno ne apsorbira u kožu, da vam je koža ljepljiva i prezasićena proizvodom, postoji mogućnost da vam se do navečer razvije reakcija. To nema veze s “disanjem” kože jer koža ne diše (mada to laički možemo na ovaj način promatrati), već proizvod koji je pretežak za vašu možu na njoj stvara okluzivnu barijeru koja pak onemogućuje normalnu staničnu izmjenu tijekom dana, kao i normalan odvod sebuma iz pore na površinu kože. Vjerojatno ste primijetili da mnogim ljudima smetaju kreme na bazi mineralnog ulja (parafina) iako ono samo po sebi nema nikakav komedogeni potencijal. E, to je takav scenarij. Ista je stvar i s nekim vrstama silikona. Mineralno ulje ne može čepiti pore zbog molekularne strukture koja je jednostavno prevelika, ali može ometati normalnu funkciju kože. Ako tome pribrojite sklonost razvoju prištića – čeka vas katastrofa.

Naravno, ovaj scenarij nije nešto što će se dogoditi apsolutno svima, baš kao što svakoj koži neće smetati parfem ili alkohol u sastavu – ključ dobrog skincarea je skužiti na vrijeme što VAMA ne odgovara. Jednom kad znate formulu – primjerice, ne paše mi alkohol, eterična ulja i masni alkoholi – znat ćete unaprijed iščitati da vam neki proizvod ne odgovara. S time na umu, znajte da je to proces koji traje i da se naša koža vremenom mijenja: nešto što vam odgovara s 20 godina ne mora vam odgovarati s 40, i obrnuto.

Kako onda možemo odmah prepoznati da nam neki proizvod (ne) odgovara? Vrlo jednostavno, slijedeći nekoliko smjernica.

1. Uvijek testirajte proizvode izdvojeno od ostalih. Uvodite ih u rutinu jednog po jednog. Ako vam se nešto alarmantno dogodi na licu, onda znate da je novi proizvod najvjerojatniji uzročnik i možete ga odmah eliminirati iz korištenja.
2. Izuzev proizvoda na bazi aktivnih sastojaka poput salicilne i glikolne kiseline, retinoične kiseline, enzima i još šačice drugih, lice vam ne bi smjelo reagirati osjećajem topline i crvenilom na proizvod. Kod spomenutih sastojaka, moguća je lagana kontaktna reakcija, s naglaskom na LAGANA i s naglaskom na KRATKOTRAJNA. Nikakvo oticanje lica i nikakvo nepodnošljivo crvenilo i žarenje ne bi smjelo biti prisutno.
3. Primijetite li nakon jednog do tri dana korištenja neobično crvenilo, zatezanje, osjetljivost kože, svrbež i slično, odmah prekinite korištenje proizvoda.
4. Iako se akna formira nekoliko tjedana, iz iskustva mogu reći da mi čak i jedan dan korištenja neodgovarajućeg proizvoda zna ubrzati razvoj prištića ili dodatno upaliti već postojeće. Korištenje okluzivnih i komedogenih sastojaka, kao i iritativnih sastojaka u proizvodima, kod osjetljive kože može itekako izazvati probleme na koži čak i nakon izoliranog kontakta. Isto vrijedi i za pore koje se abnormalno napune nakon samo jednog ili dva dana korištenja novog proizvoda.
5. Ukoliko testirate novi proizvod koji lijepo sjeda na lice, ne opstruira pore i ne izaziva vam prištiće, crvenilo i druge smetnje; koji vam je ugodan (dakle, bez onog tijesnog osjećaja), koji se dobro upija i ne ostavlja vam neugodni masni efekt na koži, sjajno! Međutim, imajte na umu da se naša koža zbog hormonalnih fluktuacija mijenja kroz mjesec te u PMS-u može biti znatno drugačija (masnija, osjetljivija, crvenija) pa pripazite da ne dobijete lažno negativni dojam proizvoda ukoliko ga počinjete koristiti baš u tom delikatnom periodu. Više o tome u sljedećem članku!

Sljedeće na blogu čitajte: AKNE I PMS

7168340091

Možda se sjećate da je prije nekih 10-ak godina svaki gel za tuširanje na sebi imao naznačeno “pH 5.5”, i ljudi redovito nisu baš kužili što je sad s tim pH i zašto je ta vrijednost bitna. Malo po malo, pH 5.5 je zaboravljen, proizvođači ga više nisu koristili kao stratešku prednost pred drugim sličnim proizvodima na tržištu, i postao je potpuno marginalan za isticanje na proizvodu, a vremenom je i potpuno iščeznuo. Jednostavno, nije bilo pravo vrijeme za to. Ljudi nisu marili za pH vrijednost proizvoda, za sastav proizvoda, za ZDRAVLJE kože; samo za fino pakiranje i lijepi miris i lijepa obećanja. U posljednje vrijeme viđam sve više i više proizvoda s istaknutim pH (nažalost, uglavnom samo u azijskoj kozmetici) i danas vam donosim kratak, ali sladak tekst o tome zašto je pH vrijednost kozmetike bitna.

Prvo, što je to pH?

pH skala je način reprezentacije kiselosti, odnosno lužnatosti proizvoda. Sve što je na skali označeno brojkom manjom od 7, predstavlja KISELOST. 7 je NEUTRALNO (npr. voda). Iznad 7 je LUŽNATI medij. Jedna stvar koju je užasno bitno zapamtiti: mjeriti možemo jedino pH vodenih medija. Dakle, gotovim formulacijama koje su ulje-u-vodi emulzije ne možemo znati točan pH, već se može izmjeriti isključivo vodena faza prije miješanja s uljem. E sad, zašto je to bitno?

cyclesurf-ph-scale-pic-1
Vjerojatno ste čuli za KISELINE, odnosno beta i alfa hidroksilnu kiselinu (BHA / AHA) koje djeluju kao kemijski eksfolijant na licu, odnosno koje su efikasne kao kemijski eksfolijant ISKLJUČIVO uz pogodni pH, a to je do cca 4 ili nešto sitno preko 4. Ako je pH nekog proizvoda sa salicilnom kiselinom 6.5, ta ista salicilna kiselina neće raditi BAŠ NIKAKVU EKSFOLIJACIJU. Optimalno je da se kiseline kreću oko vrijednosti pH 3.5 kako bi bile učinkovite, a isto vrijedi i za neke oblike vitamina C u vašem omiljenom serumu (no, ne sve jer su neki derivati vitamina C stabilni u potpuno drugačijem, čak neutralnom pH!).

Za lužine u kozmetici ste vjerojatno rjeđe čuli. Uglavnom, lužnati su svi sapuni, gelovi za pranje lica, gelovi za tuširanje ako nije naznačen drugačiji, niži pH – ali i druga kozmetika. Ono što vjerojatno ne znate je da su lužine puno opasnije za kožu od tzv. kiselina. Naglašavam ovo jer žene uglavnom bježe od kiselina misleći da su kiseline nešto zlo što spaljuje kožu, dok je istina drugačija: lužnati proizvodi dozvoljavaju proliferaciju bakterija kod osoba sklonih aknama, iritiraju osobe sklone ekcemima i izrazitoj suhoći, te destruiraju hidrolipidnu barijeru kod svih ostalih uzrokujući DEHIDRACIJU. Što je lužnatost veća, to je iritacija veća. Sve što ima pH više od 8 može uzrokovati nadražaj kože, a na tržištu se često znaju pronaći i proizvodi koji imaju pH 10 i više.

acid-mantle
Zanimljivo mi je kako se svi boje salicilne kiseline jer je ona “najveće zlo”, a pritom svoje klince peru sa sapunom. Drage moje, upoznajte natrijev hidroksid, glavni sastojak u procesu izrade vašeg sapuna. Iako ga možete kupiti u dućanu, ova supstanca je otrovna i kaustična (što znači da vas može opeći, kao i uzrokovati koroziju). Želim reći sljedeće: oko svega se može dići hajka, pa tako i oko sapuna. To ne znači da vam on ne treba u životu. Sapun je civilizacijski doseg, iako jedan dio populacije zaostaje u ovom smislu. 😀

Proizvodi za pranje koji pribjegavaju tome da su lagano kiseli (dakle, ispod 7) imaju, međutim, jedan drugi problem: puno lošije peru kožu. Ako koristite teži make up ili imate prilično masnu kožu koju treba temeljitije očistiti, tada vam nažalost neće baš uvijek odgovarati čišćenje s proizvodima koji nisu barem malo lužnati.

Vjerojatno se pitate koji je idealan pH proizvoda, i odgovor je: onaj koji je najbliži pH kože. Koža generalno ima pH oko 5.5, a mjestimično i kiseliji (oko 4.7). Ponegdje je ta kiselost izraženija, te je korištenje klasičnih lužnatih sapuna na tim dijelovima kože katastrofalna. Primjerice, vjerojatno ste primijetili da proizvodi za intimno čišćenje imaju poseban, niži pH, i vjerojatno znate da je korištenje klasičnih gelova za tuširanje na intimnim dijelovima tijela veliki no-no jer može poremetiti floru. E, sad znate i što dovodi do tog remećenja flore – lužnati pH proizvoda koji uopće nije namijenjen za korištenje na tim delikatnim dijelovima tijela.

Nakon uvođenja kisele, odnosno lužnate tvari na kožu, koža PRIVREMENO poprima pH te tvari, a kroz sat vremena se sama izbalansira, ali stručnjaci smatraju da je zakiseljavanje kože blago ispod razine prirodne kiselosti puno zdravije nego uvođenje lužnatih proizvoda u rutinu njege – to je razlog zašto velike farmaceutske i kozmetičke kompanije za liječenje izrazito suhih i atopičnih stanja kože preferiraju čistače bez sapuna, i zašto isticanje pH vrijednosti ponovno uzima maha među proizvođačima kozmetike.

S druge strane, postoje tvari poput mineralnih blokatora UV zračenja (cinkov oksid i titanijev dioksid) koji ne obavljaju svoju funkciju kompletno kad se nalaze u kiselijem mediju, i za njih je u formulaciji bitno da funkcioniraju unutar pH okvira koji je za njih optimalan.

dr-lahanas-03
Za kraj, istaknut ću i svoj osobni stav iako to nije tema današnjeg teksta. Osobno sam primijetila da mi kiseline na koži funkcioniraju fantastično, a kad god posegnem za klasičnim sapunima, koža mi je isušena, dehidrirana i baš osjetim da joj fali onaj površinski zaštitni sloj kojeg poznajemo kao hidrolipidnu barijeru, a oni upućeniji i kao tzv. acid mantle (tj. kiseli ‘omotač’ kože). Spominjem sapun jer se sapuni rade od natrijevog hidroksida koji je jako iritativan (izrađivala sam ih i sama doma pa znam cijelu proceduru). Na moju veliku žalost, kod nas u drogerijama sam primijetila samo jedan proizvod za tuširanje koji na sebi ima istaknuti pH 5.5, i to je jedan Balein gel za tuširanje (Creme-oil mislim da se zvao) kojeg sam imala i potrošila prije nekoliko mjeseci. Za to vrijeme osjećala sam da mi je koža puno više hidrirana i mekana, nije bila onako ružno “ispoliširana” i zategnuta nakon tuširanja, no u to vrijeme sam ocijenila da to nije zbog samoga gela već zbog činjenice da je bilo ljeto, dakle nisam se tuširala u vrućoj vodi kao sada (moj grijeh, ali fakat NE MOGU bez toga zimi 😀 ). Retrospektivno, mislim da je gel igrao ulogu u tom dobrom osjećaju nakon tuširanja, ali morat ću ga kupiti ponovno i testirati u novim uvjetima prije nego mogu to 100% potvrditi.

Što trebate zapamtiti:

1. dobar pH je bitan u svakom kozmetičkom proizvodu, ali posebno u proizvodima koji su pH osjetljivi poput eksfolijanata gdje je bitno da budu MANJI OD 4
2. suprotno laičkom stavu, kiseline nisu nužno neprijatelj kože
3. pH kože je lagano kiselo stanje, uglavnom vrijednosti oko 5 (7= neutralno stanje)
4. korištenje pH neprilagođenih (jako kiselih i jako lužnatih) tvari na koži dovodi do iritacije i oštećenja – primjer su sredstva za čišćenje kuće koji su ili jake kiseline ili jake lužine
5. idealan pH proizvoda je onaj koji je što bliži pH kože, i to nije samo marketinški trik već ima ozbiljne implikacije po ljepotu i zdravlje kože, ali je za optimalni efekt na koži isto tako bitno da ostatak sastava bude jednako “pogođen” kao i pH proizvoda. Ukratko, dobar pH je samo jedna od ključnih predispozicija koje proizvod čine dobrim ili lošim. 🙂

U sljedećem postu na blogu čitajte: Kako mogu znati da mi proizvod NE ODGOVARA?

dsc03626

Danas vam donosim recenziju proizvoda kojeg sam kupila ljetos, odnosno sada već prije 3-4 mjeseca. Radi se o URIAGE HYSEAC K18, proizvoda na bazi čak 18% AHA (glikolne kiseline). Sad ćete me pitati: počela si koristiti toliki postotak glikolne kiseline ljeti? I odgovor je: da. Moja koža je naviknuta na kiseline, a SPF mi je ionako obveza o kojem se god periodu godine radilo tako da mogu reći da se apsolutno ništa loše nije dogodilo, odnosno da se ovo ljeto čak nisam niti zarumenila u licu (za razliku od tijela koje mi je pošteno izgorilo uz SPF50, o čemu sam pisala nedavno).

Glikolna kiselina, ukoliko niste znali, radi kemijsku eksfolijaciju licu, dakle isto ono što biste napravili s klasičnim mehaničkim, abrazivnim pilingom za lice – ali bez same abrazije. Od mehaničkih pilinga za lice u našim drogerijama priznajem samo jedan koji povremeno (premda rijetko) koristim, kad osjetim da mi je koža posebno površinski ljuskava od dehidracije (što je najčešće u jesen i zimi) ili kad osjetim da mi je koža malo pojačano začepljena od kombinacije znoja, pudera, sebuma itd. ljeti. Ali, to je stvarno jako rijetko u posljednje vrijeme jer, pogodili ste, redolito EKSFOLIRAM (je li to riječ?) lice.

Glikolna kiselina, naspram salicilne, odlična je za osobe koje imaju manje problema sa začepljenim porama, miteserima i slično, a više problema s površinskom hiperpigmentacijom koju žele “odljuštiti” s kože. Osobno volim alternirati jednu i drugu. Kad osjetim da mi salicilna više ne daje efekt koji želim postići s licem, tj. kad mi se koža ulijeni od korištenja Paula’s Choice 2%BHA Liquid, onda se malo prebacim na glikolnu i šokiram je. Također, glikolna ima lagan hidrirajući efekt na kožu pa je svakako bolja opcija za dame u godinama koje imaju pojačanu suhoću kože. Salicilna je tu svakako dušu dala za masnu kožu, no suhoj i dehidriranoj bi mogla biti too much, te svima sa normalnom do suhom kožom preporučujem da u globalu koriste AHA (dakle, glikolnu, mliječnu kiselinu itd.), a salicilnu da topički nanose ondje gdje imaju lokalizirane mitesere / akne.

Još jedna bitna napomena prije nego krenemo na samu recenziju. Ustvari, dvije. Kiseline UVIJEK nanosite na čisto lice jer je njihov efekt ovisan o pH proizvoda, te je bitno da ih se ne razrjeđuje, tj. ne stavlja na lice vlažno od proizvoda koji ima neutralan pH. Nakon nanošenja, na vama je hoćete li čekati 5 minuta ili sat vremena da proizvod u miru obavi svoje, pa tek onda nanijeti hidrataciju. Ni sama nisam pametna jer razni proizvođači savjetuju različito: jedni će vam reći da svakako pustite barem pola sata da se koža sama neutralizira pa tek onda stavljate hidrataciju, a drugi će vam (poput Paula’s Choice tima) sugerirati da nema potrebe čekati između proizvoda. I sama sam pokušavala i jedno i drugo. U posljednje vrijeme pokušavam nanijeti SAMO EKSFOLIJANT i tako otići spavati, i mogu reći da primjećujem bolje efekte na koži nego kad sam nanosila 150 slojeva skincarea poslije. Evo, dokaz da više nije uvijek i bolje.

Druga napomena. Uvijek sam tvrdila da je faza čišćenja kože glupost, dok nisam u rutinu uvela upravo Uriage Hyseac K18. Iz nekog razloga, faca mi u prvih nekoliko tjedana korištenja ovog eksfolijanta ekstremno poludi, do točke gdje si mislim: OK, ne mogu ja to.

I  onda se stvar počne smirivati i koža počne bivati svaki dan sve blistavija i ljepša, pore totalno čiste, divota. Ali taj period kod mene traje neka 3 tjedna što je psihički dosta dugo za izdržati kad svaki dan moraš funkcionirati kao normalna odrasla osoba sa svim obvezama koje život donosi – 2 tjedna mi apsolutno sve izlazi na površinu, onda se treći tjedan smiruje, i tek tad imam lijepu kožu. Probala sam ovaj eksperiment s “čišćenjem” 2 odvojena puta, i oba puta sam imala isti efekt, tako da stvarno sumnjam da je slučajnost u pitanju. 🙂 Btw. salicilna mi nikad ne izaziva taj efekt čišćenja jer osim eksolirajućeg ima i protuupalno djelovanje, dok je konkretno u ovoj kremici dosta koncentrirana glikolna kiselina koja izaziva površinsku iritaciju (jer mora: bez iritacije ništa ne bi potaknulo dermis da se ubrzano obnavlja).

Sad, kad smo to riješili, bacimo se na samu recenziju. Proizvod je lako dostupan u svakoj ljekarni i na ljekarničkim odjelima DM-a, košta nešto sitno više od 100 kuna što smatram jako dobrom cijenom za proizvod ovog ranga, i dobivate količinu od 40 ml. Namijenjen je masnoj i problematičnoj koži i tvrdi da “djeluje keratoregulacijski, sužava proširene pore, te učinkovito smanjuje pojavu novih prištića”. Osobno ovaj proizvod nikada ne bih svrstala u rang proizvoda koji su namijenjeni eksplicitno masnoj koži jer je teksturom dosta hidratantan te bih čak rekla i srednje bogat (iako ne gust na onaj klasičan način), već bih rekla da je odličan za sve tipove kože, UKLJUČUJUĆI i suhu s hormonalnim ispadima.

dsc03635
Sužavanje pora nisam primijetila, te mi je općenito glupo da se jedan brend ovakvog ranga služi takvom stupidnom formulacijom riječi jer nijedan proizvod ne može efektivno i trajno suziti pore. Ono što se događa uslijed eksfolijacije je micanje gornjih, površinskih dijelova kože, ljuskica itd. koje opkružuju poru čineći je PRIVIDNO dubljom, odnosno isti PRIVIDNO peglaju poru, ali taj efekt je samo trenutačan i iluzoran, a vaše pore su iste kao i prvog dana. Samo prestanite koristiti kiseline pa sami vidite pravo stanje stvari. 🙂

Naspram salicilne kiseline, s glikolnom nikad nisam primijetila neki učinak po pitanju (ne)nastajanja novih prištića, a ovaj proizvod nije nikakva iznimka osim što uzrokuje inicijalno čišćenje nakon kojeg je održavanje kože čistom olakšano. Dakle, da – on će pomoći regulaciju rada keratinocita koji su, uz sebum, glavni uzročnik nastajanja začepljenih pora, a posljedično i akni, ali o drugim mehanizmima spriječavanja akni ne možemo pričati, barem ne kad je riječ o ovom proizvodu i njegovoj formulaciji. Neće djelovati niti na regulaciju lučenja sebuma jer nema lipidofilni učinak i efektivno ne prolazi kroz sebum poput salicilne, ali ono što može napraviti je površinski uljepšati kožu, maknuti pigmentacije koje ondje ne pripadaju i keratolički regulirati kožu što je svakako plus.

Kao manu ovog proizvoda spomenula bih činjenicu da je parfumiran, te bih preferirala da su antioksidansi u izdašnijoj količini jer nisam sigurna da su imalo efikasni obzirom da su pri samom dnu u sastavu. Ali, tretmanski, ovaj je proizvod vjerojatno najbolja i najučinkovitija stvar koje se trenutačno možete domoći u našim drogerijama, odnosno bez naručivanja. Zaključno, Paula’s Choice 2%BHA Liquid i dalje ostaje moj #1 eksfolijant dostupan na području Hrvatske zbog neprikosnovene učinkovitosti, premda mi ponekad zna smetati pomalo neelegantna i isušujuća formulacija.

Osim Uriage Hyseac K18, postoji i tonik verzija koja spaja salicilnu i glikolnu, ali u otopini od 23% denaturiranog alkohola što nemam nikakve želje niti namjere isprobavati. Ako ste je vi isprobali, javite mi kakva vam je, odnosno je li vam smetao taj alkohol. 🙂

Sljedeće na blogu čitajte: Zašto je pH kozmetike bitan? Što promašeni pH zapravo radi koži?

Kad vam kažem konzervansi u kozmetici, vjerojatno nećete niti trepnuti, ali ako spomenem PARABENE, većina vas će podignuti obrve i decidirano reći da nema šanse da koristite parabene. Jer, ako niste spavali zimski san proteklih nekoliko godina, sigurna sam da ste negdje nekada čuli da su parabeni najozloglašeniji kozmetički sastojak na planeti. Navnodno djeluju kao hormonalni disruptor, imitirajući estrogenske efekte u tijelu (a svi znamo za efekt estrogena na nastanak raka dojke). Mala britanska studija iz 2004., u kojoj su pronađeni tragovi djelovanja parabena u tumorskim izraslinama kod raka dojke te testikularnog raka, dovela je do sveopće skrutinizacije ovog sastojka.

Netko je objavio ovu vijest i najednom su se svi kozmetički proizvođači počeli ograđivati od parabena, izbacujući redom reformulacije svojih dobro poznatih proizvoda, ali ovaj put BEZ PARABENA. Funny enough, službeno parabeni nikada nisu povezani s proliferacijom tumorskih stanica, niti su potvrđeni kao okidač za nastanak raka, ali panika oko ideje da nam se u kozmetici nalazi nešto što potiče nastanak raka poduprta činjenicom da se hrpa proizvođača nije htjela više povezivati s ovim sastojkom, dovela je do toga da se ovaj sastojak, korišten protiv patogena u kozmetici, uvelike prestao komercijalno koristiti. Što ne znači da ga i dalje nema u mnogim kozmetičkim proizvodima.

Sad se možda pitate: pa kojeg će vraga meni uopće konzervansi u kozmetici. E pa, drage moje. Ondje gdje ima vode, ima i mikroba. U svakoj kremi, losionu, deziću, puderu i drugim tekućim proizvodima ima vode. Ondje gdje ima mikroba, postoji mogućnost zaraze. Zamislite da kremu bez konzervansa nanesete na ranu. Ti mikrobi mogu pobjeći u krvotok i uzrokovati sepsu. Not fun, huh? 🙂

cfsc_parabens_1b-copy
Dakle, da biste očuvali integritet formulacije, konzervansi su apsolutno nužni. A isti se koriste čak i u kozmetici koju smatramo 100% prirodnom, osim u 100-postotnim uljnim, odnosno voskastim formulacijama gdje zbog prirode sastava nisu potrebni, osim kada je potrebno dodatno produžiti rok trajanja. Ako primijetite da je proizvod užegnuo, da je promijenio miris, konzistenciju, boju, djelovanje – nemojte ga koristiti jer riskirate zdravstvene probleme, od kontaktnih reakcija na koži do puno većih tegoba. Također, ako je istekao rok trajanja, nemojte ga koristiti jer je efektivnost proizvoda višestruko umanjena, a riskirate potencijalni zdravstveni problem. Neka je koštao i tisuću kuna, bolje ga je baciti jer, realno, ako ga niste uspjeli potrošiti u 6 do 12 mjeseci, postoji velika vjerojatnost da ga jednostavno ne volite dovoljno. Ukratko, nije vrijedno rizika.

Kako bi zamijenili parabene, mnogi su proizvođači posegnuli za drugim konzervansima, poput DMDM hydantoina, imidazolidinyl uree i diazolidinyl uree koje poznajemo kao “slow releasere”, odnosno sirovine koje sporo otpuštaju formaldehid, i njih je dozvoljeno koristiti u konzentracijama do 0,2%, no stručnjaci naglašavaju da uglavnom ne koristimo samo jedan proizvod dnevno što znači da se koncentracija ovih konzervansa u našem sustavu akumulira i izvan te dozvoljene granice.

OK, a što je s PRIRODNIM konzervansima? Poput kurkume, poput neema? Zar se ne mogu koristiti te supstance? Well… mogu. Problem s njima je što bi ih trebalo staviti u TOLIKO OGROMNIM KONCENTRACIJAMA da taj ruž za usne ili okoloočnu kremu nitko živ ne bi mogao / htio koristiti. Zamislite da stavite neem oko očiju. Zamislite da cijeli dan hodate s intenzivno mirišućom kurkumom na ustima. Onak – budimo realni na trenutak, to nitko živ ne bi kupio niti koristio.

cfsc_parabens_1b-copy

Od svih konzervansa koji postoje u formulacijama, a od kojih (da se razumijemo) nijedan nije idealan, osobno preferiram fenoksietanol (Phenoxyethanol), premda niti ta sirovina nije bez mane u apsolutno svim proizvodima. Svojevremeno je dignuo prašinu jer su ga stavili u kremu za bradavice koje su koristile dojilje, zbog čega je ista ulazila u probavni sustav male djece i uzrokovala proljev i povraćanje. Kad su zabranili dotičnu kremu, fenoksietanol je pobrao kišu metaka, odnosno sva odgovornost se svalila na njega. No, čak i da je on samostalno izazvao ovakvu reakciju organizma, nemojmo zaboraviti jednu jako bitnu distinkciju: NIJE ISTO STAVITI KREMU S FENOKSIETANOLOM NA LICE ODRASLE OSOBE I DATI TODDLERU OD 5 MJESECI DA TU ISTU KREMU PROGUTA.

Ljudi ponekad dižu paniku i u toj panici naprave još veću glupost za svoje zdravlje. Konzervansi su apsolutno bitni u kozmetici. Ne postoji idealna varijanta konzervansa. Njihova je poanta da POBIJU I SPRIJEČE RAZMNOŽAVANJE MIKROORGANIZAMA, dakle NE POSTOJI KONZERVANS OD SUZA JEDNOROGA. Ako ste toliko naumili da izbjegavate konzervanse, ja vas podržavam, ali onda fino kupite ulje koje neće užegnuti u mjesec dana i koristite to kao kremu. Alergijske reakcije, kao i preosjetljivost kože na konzervanse postoje kao pojava, ali su jako rijetke i ne diskrimniraju između konzervansa za prirodnu i sintetsku kozmetiku. Također, u legislativi svake zemlje Europe, kao i EU, zakonski su propisane dopuštene količine iritativnih sastojaka poput sintetskih mirisa, eteričnih ulja i, pogodili ste, konzervansa. Samim time, svaki proizvod koji se nalazi na našem tržištu TREBAO BI BITI ZAKONSKI UOKVIREN što se tiče uporabe konzervansa.

Zaključno, postoji puno veća vjerojatnost da vam se preosjetljivost kože javi na ono što u sastavu vidite kao “parfum”. Naime, fenoksietanol je fenoksietanol, metilparaben je metilparaben. No ono što vi u sastavu vidite kao “parfum” može biti SPOJ VIŠE DESETAKA KEMIKALIJA OD KOJIH SVAKA MOŽE IZAZVATI ALERGIJSKU REAKCIJU KOŽE. Pa si vi mislite.

U sljedećem postu pročitajte moju recenziju URIAGE HYSEAC K18, eksfolirajuće kremice na bazi čak 18% glikolne kiseline. Čitamo se! 🙂

dsc02470

SVE O JAPANSKOJ LJEPOTI. Zanima vas, zanima! Eh pa, znatiželjne moje djevojke i žene, došao je dan da prodiskutiramo par zanimljivih stvari koje sam doživjela, vidjela i kupila u Zemlji izlazećeg sunca. Ali, prvo bih vas podsjetila da se prijavite na moj GIVEAWAY sudjelujući u maloj anketici, ako već niste (poklanjam vam jako fine, kultne stvarčice poznatih brendova poput Kiehl’s i Guerlain). 🙂

Vjerojatno najzanimljivija stvar koju zamijetite čim se iskrcate iz aviona (ako ste ovako abnormalno fiksirani na sve vezano za ljepotu i kožu i skincare, kao ja) je da ona dobra stara činjenica o svijetloj koži kao imperativu azijske ljepote stvarno stoji. Izuzetno rijetko vidite tamnije Azijatkinje, ali zato stalno, na svakom koračiću, možete vidjeti suncobrane. Da, na prelijepi sunčan dan, Azijatkinje se oboružaju sa suncobranima i UV protektivnim maskama koje izgledaju DOSLOVNO kao zaštita koju nosi vaš tata / ujak / stric / muž dok vari neki teški metal u radionici. Nisam sad baš slikala ekipu po ulici pa ću se poslužiti ilustracijama da vam dočaram taj WTF moment. Kao i maske koje idu preko usta koje Japanci nose kada su prehlađeni kako ne bi prenijeli zarazu (što je meni totalni civilizacijski doseg :D), i ove čudnovate naprave su totalno normalna stvar u Japanu, a ponekad ih Japanke i kombiniraju pa uopće ne vidite facu osobi u prolazu, a pitate se i kako oni IŠTA vide s tim. 😀

sun-visor-2-side

Ali, da, sve je u SPF-u, i kad uđete u bilo koji dućan, drogeriju, ma i najjadniji kvartovski market koji nema niti kavu za kupiti, svugdje ćete vidjeti te skincare proizvode sa SPF PA+++ ultra ekstra super-nešto-nešto napomenama (koje su jedine na engleskom i koje jedine možete iščitati s ambalaže). Vidjeti ženu koja je od vrata naniže nekoliko tonova tamnija, a na licu ima neki ekstremno izbjeljujuć puder i tko zna koliko još izbjeljujućih čudesa, posve je uobičajena praksa. Čak bih rekla pravilo.

Japanski muškarci izuzetno paze na volumen i boju kose. Baš kao što je pravilo vidjeti žene koje svoju kožu štite od sunca, toliko je pravilo i vidjeti muškarce koji su svoju kosu vidno posvijetlili, obojali (čini se u kućnoj radinosti jer, kako im je kosa dosta tamna i ima prirodno dosta crvenog pigmenta, tako te boje uvijek ispadnu onako dosta crvenkasto smeđe što je dosta smiješna pojava). 😀 Kosa Japanaca (dakle, pričamo o muškarcima) je u pravilu uvijek jako gusta i šišana slojevito što mislim da je trendi kod njih jer imaju ravnu i tešku kosu koja ima tendenciju beživotno padati. Nisam vidjela nijednog ćelavog Japanca. Uostalom, screenshotala sam vam rezultate s Googlea kad upišete “japanese men hair” pa vam je sve jasno. 😀

screen-shot-2016-10-21-at-15-26-21

S druge strane, Japanke uglavnom imaju dosta konzervativne frizure. Lude boje, undercutove, neobične rezove – ništa od toga nisam vidjela. Siva kosa? Roza kosa? Modra kosa? Kod njih ne postoje. Neupadljivost i uniformnost je izuzetno jaka, kako u šminkanju i friziranju, tako i u modi. Također, curke se uglavnom NE FARBAJU ili se farbaju dosta suptilno pa se to bojanje uopće ne kuži. Ako sam neku i vidjela s obojanom kosom, to su uglavnom preljevi, tipa tamni mahagonij, ili lagano posvijetljena kosa. Starije Japanke predobro rockaju sijedu kosu i sve redom izgledaju prelijepo.

Toliku koncentraciju lijepih starica kao u Japanu ćete teško pronaći drugdje u svijetu. Prvo, dosta su vitke i pokretne, premda se na njima vidi da su u poznim godinama. Drugo, njeguju stil koji je izuzetno šarmantan za žene u godinama – biraju šik krojeve ili čak klasične tradicionalne kimono opravice, neutralne boje koje povremeno “razbiju” s dodacima intenzivnijih boja i diskretnim uzorcima, primjerice na svilenim maramama. Svila je tamo big thing, i općenito koriste dosta kvalitetne materijale, a polić i takve gluposti su rezervirani isključivo za mainstream zapadnjačke brendove poput Zare, Forever 21 i slično.

Ima nešto u držanju Japanki, ta neka decentnost i odmjerenost, i elegancija koju ne možete baš niti pravo opisati, ali je tamo jednostavno vidite i osjetite, i poželite ponijeti komadić tog misteriozno-zavodljivog gejšastog ponašanja nazad sa sobom na tvrdi Balkan. Način na koji Japanke hendlaju stvari, primjerice dok vam u dućanu zamataju nešto, gotovo je kao ritual, kao neki delikatni ples. Prekrasno nešto. A na sličan način pristupaju i ideji šminkanja.

dsc02472

Nemojte me krivo shvatiti, ja volim i smokey eye i eyelinere i tamne ruževe i sve to. Ali volim i nježan, diskretni, mladenački make up u roskastim i mareličastim i nude tonovima koji možda čak i najljepše ističe ženstvenost. Moje osobno mišljenje, naravno. E sad, Japanke UOPĆE ne vole make up kakav mi ovdje uglavnom nosimo. Crvene i tamne ruževe, smokey na kapcima, superiscrtane obrve, konturiranje, jaki eyeliner, supermat ten, baking, tantouring, colorblocking – od toga svega, NIŠTA NEĆETE VIDJETI U JAPANU. Što ćete vidjeti onda u Japanu?

Puno roze. Žene u Aziji obožavaju roskaste obraščiće, roskaste usnice, roskaste noktiće, čak obilno stavljaju rozo i na donju liniju kapka. Ambalaže su im uglavnom u tim nekim pinky izdanjima s mašnicama i svime što podsjeća na ideju mladosti. Ideja ljepote u Japanu ustvari je hiperbola mladenačke ženstvenosti.

Diskretan make up. Kao što sam već rekla, ludi make up kod njih nije neka opcija, i iskreno nisam ga primijetila čak niti u ludoj Harajuku ulici. Japanke su dosta konzervativne kad je make up u pitanju, i to se svodi uglavnom na ujednačen ten, dosta rozog i breshvastog na usnama i obrazima, dosta sedefastih formula na kapcima, VRLO elaborirane maskare i uvijači za trepavice (najpoznatiji uvijač na svijetu je onaj Shu Uemura, i nije uopće čudno da to potiče iz Azije jer Azijatkinje imaju ful slabe dlačice na tijelu i licu, uključujući i obrve i trepavice).

img_3118

Puno vlage. Sve od azijskog skincarea usmjereno je na puno, puno, puno i onda još malo hidratacije. Ponekad se to pretvori u sulude količine kozmetičkih proizvoda i ekstenzivne, vremenski iscrpljujuće etape beauty rutine. Svaka kozmetička linija unutar jednog brenda ima barem 5 proizvoda koji su namijenjeni da ih se nanosi konsekutivno, i svi u sebi imaju komponente koji intenzivno VLAŽE kožu. Teški, masni proizvodi kod njih su veliki no-no. Uopće nisam primijetila nijedan proizvod koji je u sebi imao naglašenu dominantnu uljnu komponentu, OSIM uljnih odstranjivača šminke. Samo lagani, manje ili više viskozni proizvodi na bazi vode ili vodenih komponenti.

Puno anti-age proizvoda. Ne obazirući se uopće na činjenicu da bježe od sunca kao vrag od tamjana, i da im gotovo svi proizvodi targetirani za dnevnu uporabu imaju visoki SPF (dakle, čak i svi puderi i CC i BB kreme, a ne samo skincare), azijska je kozmetika izuzetno orijentirana na inkorporiranje antioksidansa u kozmetiku. Na moju veliku žalost, to je ujedno i tržište koje jako pati na to da proizvod mora djelovati “lijepo i fino” pa intenzivno stavljaju mirise u sve živo i neživo. Baš kao i alkohol. Primjerice, htjela sam kupiti neke stvari od Shiseida, ali to je TOLIKO STRAŠNO SMRDILO NA ALKOHOL i toliko brzo isparilo s moje kože (što mi opet govori da je dosta alkohola u igri) da se jednostavno fizički nisam mogla prisiliti da to kupim.

img_3123

Testeri su im nepoznati koncept. Znam da je i kod nas pravo čudo kad dobijete testere uz kupnju kozmetike, ali kod nas barem možete doći u dućan i pitati za tester. Isto sam probala i ondje jer sam naumila kupiti Koh Gen Do Aqua puder, ali nisam mogla dobro ocijeniti nijansu pod umjetnim svjetlima, i tada sam ih pitala za tester. Oh, koja greška. Japanci su jako spremni pomoći vam na bilo koji način, rukama i nogama, i malo je reći da su mobilizirali cijeli dućan da mi pomognu, ali shvatiti da ih pitam za TESTER U VREĆICI ZA DOMA nisu uspjeli skužiti niti nakon 10-minutnog natezanja. Na kraju ga nisam kupila, jednostavno nisam mogla dati 50+ dolara za puder kojem ne mogu točno ocijeniti paše li mi nijansa. 🙁

Japanke i općenito Azijatkinje izgledaju mlađe od nas Europljanki. I čak bih rekla da u prosjeku imaju i ljepšu kožu. Ali, prilično sam sigurna da to ima puno manje veze sa samim proizvodima za njegu, a puno više s genetikom i činjenicom da generalno imaju drugačija facijalna obilježja (okruglija lica i obraze koji minimiziraju mogućnost da lice izgleda “upalo” i mršavo, premda su dosta mršavi po fizionomiji) te deblji dermis od bijelaca koji je manje sklon poroznosti, kapilarama, pa čak i ožiljcima. S tim u svezi, potrebno je naglasiti da sam primijetila i dosta žena koje su imale jednako lošu i nezdravu kožu kao i kod nas. Jedina razlika koju bih STVARNO istaknula kao bitno razlikovno obilježje je činjenica da je Japan jedina zemlja na svijetu koja ima mekanu vodu. Voda bez kamenca čini da se naša koža manje isušuje, a proizvodi bolje ispiru s lica što je oooooooogromni plus za sve nas sa osjetljivom kožom. Meni je tamo koža bila nekako više plump, premda sam dobila dosta prištića jer sam jela abnormalne količine slatkog i rafiniranog poput azijskih slatkiša, nudla, riže i slično (kako bih izbjegla da negdje slučajno ne pojedem meso jer izvan restorana nisam ništa razumjela). 😀

Processed with VSCO with a5 preset

Posvetimo se na tren i japanskim beauty dućanima. Azijsku kozmetiku ćete u Japanu moći pronaći u gotovo svakom dućanu, uključujući i u onim 100-yen shopovima, ali najbolji izbor će sigurno biti u specijaliziranim dućanima poput Ainz & Tulpe (nešto kao drogerija) i Keio (nešto kao high-end department store). Cijene su dosta visoke, ne sad nešto što si čovjek nikako ne može priuštiti, ali uglavnom daleko od jako jeftinih, čak i kad su jeftiniji “teen” brendovi u pitanju. Od jeftinijih make up brendova izdvojila bih Canmake i Cezanne koji su baš svugdje, a mid-range je Coffret D’or, Kate i MAQuillAGE. Iskreno, skupe brendove šminke ili nisam baš vidjela ili ih se ne sjećam. A da, sjećam se Koh Gen Do i RMK, tako je, oni su skuplji. Na kraju nisam ništa kupila od make upa jer mi ništa nije bilo zanimljivo, pigmentacija je uglavnom slabija nešto smo mi ovdje navikli (a oni to baš vole) i sedef baš i nije moj thing u tolikoj mjeri. 🙂 Koh Gen Do Aqua puder mi se jaaaaaaako svidio po teksturi i pigmentaciji, i njega sam stavila na mentalnu wish-listu za neki drugi put.

Zato je skincare jako napredan, i ovi turboskupi brendovi uglavnom spadaju u kategoriju proizvoda za njegu. Vjerojatno ste već čuli za Shiseido, Kanebo, SK-II, Cle de Peau, Shu Uemura, Hada Labo, DHC, Kosé. Uglavnom, ja sam slinila nad ovim proizvodima kao najveći slinjo. I dok su me neki stvarno oduševili, neki su me baš razočarali. Primjerice, Shiseido Lifting emulzije su svugdje bile na ogromnom popustu, i ja sam stvarno, ali NAJSTVARNIJE htjela da mi se svide. Ali, kao što sam već spomenula, preko tog osjećaja i mirisa alkohola nisam mogla prijeći. 🙁 Stoga na kraju nisam ništa uzela od Shiseida, iako sam bila uvjerena da ću uzeti više stvari.

img_3119

Želite znati kad sam doživjela trenutak apsolutne hiperventilacije popraćen znojenjem i drhtanjem ruku? Kad sam u friking drogeriji vidjela OBAGI. Dakle, da mi je netko rekao da postoji mjesto na kugli zemaljskoj gdje ušetate i odšetate s Obagijem u ruci, rekla bih mu da je lud. Ali očito postoji, i to je Tokio. Ovo su proizvodi koji su posebno namijenjeni za japansko tržište, i zato imaju malo drugačiji vizual od klasičnog Obagija. Uzela sam Obagi Vitamin C Serum Foundation i Obagi professional 20% vitamin C serum + vitamin E koji je jedan od onih nekoliko supernahajpanih proizvoda na svijetu u koji se svi kunu da im je transformirao lice. Prvi me je košta nekih 30-ak dolara, a drugi 80 dolara. Da, dala sam 80 dolara (oko 500 kuna) za vitamin C serum. Znam što mislite. 😀 I sama sam se htjela malo propucati od muke, ali znala sam da neće ponovno biti ovakve prilike uskoro, a fakat nisam htjela propustiti isprobati ga i uvjeriti se je li stvarno vrijedan ovakvih novaca.

img_3743

Kupila sam još i Hada Labo ulje za otapanje make upa i gel za čišćenje lica iz njihove najpoznatije Gokuyjun (Super Hyaluronic Acid) linije. Slobodno me pitajte zašto sam, oh zašto, odlučila kupiti ovako dva nezanimljiva proizvoda. Vrlo jednostavno: zato što uopće nisu nezanimljivi! Naime, Azijati jaaaaako briju na niski pH u svojim čistilicama za lice i tvrde da je to najviše zaslužno za njihov lijepi ten. E pa probat ćemo! A za ovo konkretno ulje su rekli da je predobra zamjena za DHC Deep Cleansing Oil koji sam potrošila i koje je meni osobno bilo najbolje ulje za čišćenje lica koje sam ikada isprobala.

dsc02487

E, da. Bila sam i u korejskoj četvrti Tokija jedan dan i već sam vam rekla da su tamo doslovno dućan na dućanu korejske kozmetike. Dakle, raj za moje oči, pakao za moj budžet, a ja sva sluđena od ljepote u sredini. 😀 Ako vas put nanese u Tokio, svakako posjetite korejsku četvrt, baš je super iskustvo. Ondje sam uzela dugo željeni Missha Magic Cushion Mat za lice u toploj nijansi 21 (postoji i hladna 21, te topla i hladna varijanta nijanse 23 koja je dosta tamnija). Koštao me nekih 10 dolara, što je cijena koju sam viđala i na k-beauty sajtovima. I naravno, još nešto što mi je bilo sto godina na wish listi: It’s Skin Power 10 Propolis effector što je nešto kao supercharged serum s antioksidansima i propolisom. On me koštao 9 dolara. Osim ove kozmetike, u korejskoj je četvrti dostupno stvarno jako puno korejskih brendova, ali su svi višestruko skuplji nego na korejskim webshopima pa je možda najbolje tu šetnjicu iskoristiti za isprobavanje teksture i pipkanje proizvoda, a onda ih naručiti s neta. 🙂

Jesam li sad rekla sve? Ja mislim da nisam jer imam još milijun nekih dojmova o Japanu i azijskoj ljepoti i kozmetici, ali opet imam filing da sam malo pretjerala i da se nikome neće dati čitati sve ovo. 😀 Za kraj ću vam samo priložiti ovu fotku i reći: da, ovo u Japanu FAKAT postoji, kao i brdo sličnih gadgeta za uljepšavanje modificiranjem facijalnih obilježja. I ne, nemam pojma kako to funkcionira! 😀 Ako vas zanima da neku od ovih spomenutih tema obradim detaljnije, svakako mi to dojavite, a recenzije svih ovih proizvoda također slijede! Kao i uvijek, hvala vam ako ste izdržali do kraja ovog teksta. 🙂

Processed with VSCO with a5 preset Processed with VSCO with a5 preset

Sljedeće na blogu pročitajte: SVE O KONZERVANSIMA U KOZMETICI – zašto ih trebamo i jesu li stvarno toliko opasni?

dsc03644

Vrlo često se u beauty kuloarima povlače usporedbe zapadnjačke i istočnjačke, pogotovo japanske i korejske kozmetike. Naravno, niti ja nisam bila imuna na tu sveopću i pomalo histeričnu (ali simpatičnu) zanesenost idejom ‘superiorne azijske kozmetike’ te sam stoga prije otprilike 10 mjeseci počela naručivati nešto od Korejaca. Moj izbor stranice je bio ibuybeauti.com (link na spomenuti proizvod ćete naći na kraju teksta) i moram priznati da nisam primijetila da itko osim mene naručuje s ovog sajta iz Hrvatske, no meni se sviđa jer iznad 50 dolara daju free poštarinu, a imaju dobar izbor brendova i proizvoda koji me zanimaju.

Pri toj prvoj kupnji prije sada već 10 mjeseci, moj odabir je pao na proizvod o kojem ću pisati danas i on redstavlja svojevrsni novitet u svijetu kozmetike kojeg, izgleda, još uvijek nisu preuzeli brendovi sa zapada. Radi se o jednom sleeping packu, konkretno Innisfree Aloe Revital sleeping packu.

Ako vas muči prijevod, sleeping pack bi zdravoseljački značilo “nešto što natakarite na facu prije spavanja”, a ako išta znate o korejskoj kozmetici, onda vjerojatno znate da ona uglavnom uključuje dosta više koraka od naše, da je cijela poanta superdubinska hidratacija i zaključavanje vlage u kožu, te da to sve uglavnom uključuje i nanošenja sleeping packa kao zadnjeg koraka u njezi.

dsc03647
Prijeđimo na trenutak sve pluseve ovog proizvoda, shall we?

Prvo, jeftin je i dobijete fakat puno proizvoda (cca 70 kn za 100 ml proizvoda).
Drugo, nekomedogen je (na mojoj koži).
Treće, ima jako dobar sastav – antioksidansi, aloe vera, nešto sitno sigurnih i nekomedogenih silikona.
Četvrto, lagane je i gelaste teksture te samim time pogodan za sve tipove kože. Primjerice, suhi tipovi će ga nanijeti kao zadnji korak nakon svoje najdraže vodenasto uljne emulzije (doslovno, emulzija koja kombinira sastojke za vlaženje i lipide koji hrane se formalno zove water-in-oil emulzija), a masniji tipovi kože ovaj sleeping pack mogu koristiti samostalno ili nakon tonika / seruma / tretmanskog fluida.

Peto, jako se sporo troši jer vam treba doslovno veličina graška za cijelo lice.

Je li ovo revolucionarni korak u njezi koji će za vašu kožu učiniti nemoguće? Izbrisati pore? Bore? Ne. Ali nudi kvalitetu po povoljnoj cijeni i izdašnoj količini – nježne i sigurne sastojke, nekomedogenost i osvježavajući filing na koži koji će vas instantno podignuti.

Naravno, ovaj proizvod nije bez mane. Da, on možda nudi obilje antioksidansa, ali je pakiran u loše pakiranje za tu namjenu – antioksidansi su zbog izloženosti zraku i svjetlu tijekom konstantnog otvaranja ovakve ambalaže podložni destruiranju pa samim time nisu toliko efikasni koliko bi mogli biti. Drugo, nekima se neće svidjeti činjenica da ovaj proizvod sadrži silikone.

dsc03648
Milijun puta sam to već naglasila, ali nije naodmet ponoviti još jednom: NISU SVI SILIKONI LOŠI NITI KOMEDOGENI. Konkretno, Cyclopentasiloxane i Cyclohexasiloxane koji se koriste ovdje meni osobno nikada nisu bili komedogeni (za razliku od dimetikona), a stvorili su jednu fantastičnu prozračnu teksturu proizvoda koji je zbog toga potpuno lagan i nemastan uz obilje hidratacije. Ponovit ću to još stoput ako treba: NISU SVI SILIKONI LOŠI. Pliz pliz pliz, ako već volite kozmetiku i eksperimentiranje s beauty stvarčicama, a izbjegavate silikone jer su svi kao loši i isti… Dajte si napravite uslugu i samo isprobajte na komadiću kože razne varijante proizvoda s raznim varijantama silikona jer si možda uskraćujete hrpu proizvoda zbog totalno pogrešne premise: da su svi silikoni ISTI. Nisu! Nemaju svi istu molekularnu veličinu pa samim time niti ne penetriraju jednako duboko u kožu, a neki od njih su vrijedni emolijensi koji pomažu očuvati vlagu u koži.

Postoji toliko stvari koje štete koži više od silikona. Promašeni pH je jedan od njih (problematične su lužine, a ne kiseline kako se inače laički pretpostavlja). Intenzivni mirisi također. Visokokoncentrirani denaturirani alkohol u sastavu također. Silikoni su meni osobno stvarno na dnu te liste sastojaka koje izbjegavam. Odnosno, izbjegavam neke jer sam iskustveno vidjela da mi ne sjedaju najbolje na lice. Ali, svakako ne sve.

Nakon ove čitabe, za kraj bih vam samo još spomenula da ovaj proizvod najradije koristim nakon tonika i seruma na bazi hijalurona. Nenormalno se dobro “uhvati” za hijaluron u serumu i lice učini tako lijepo mekanim i plump, milina. Također, jako dobro smiruje lice i okoloočno područje. Moj trik je također odvojiti manju količinu proizvoda u posebnu posudicu i staviti ju u frižider jer ova gel-krema funkcionira savršeno kao maska za dubinsku hidrataciju i umirivanje iritirane kože. Barem jednom tjedno je koristim upravo na ovaj način, odnosno volim je alternirati između DIY glinenih maskica koje sama sebi izrađujem. I odlično funkcionira! Moja ocjena: 9/10 (oduzela sam ocjenu zbog ambalaže jer bi inače bio upravo savršen proizvod).

Gdje naručiti? OVDJE.

U sljedećem postu donosim sve o japanskoj kozmetici, trendovima i mojem shopping iskustvu u Japanu! 🙂

Page 1 of 5712345102030...Last »